Transhumanizam u konačnici ide prema prevladavanju čovjeka
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 20 Rujan 2024 19:02
Je li tzv. umjetna inteligencija (AI) stvarna prijetnja čovječanstvu? Postoje li neki „osigurači” koji nas mogu zaštititi od najgoreg scenarija? O tome što nam se može dogoditi vezano uz razvoj umjetne inteligencije na YouTube kanalu „Rymanowski Live“ prof. Bogdan Rymanowski razgovarao je s Andrzejem Zybertowiczem, koautorom knjige „AI Exploration“.
„Je li moguće da će u nekom trenutku umjetna inteligencija postati inteligentnija od ljudi i dovesti do uništenja mene i tebe?”, upitao Rymanowski. U odgovoru prof. Zybertowicz je primijetio da „vrlo ozbiljni ljudi dopuštaju tu mogućnost“. Također je istaknuo da se godinama provode ankete među stručnjacima za umjetnu inteligenciju o ovom pitanju koje pokazuju da uvijek 5-10% ispitanika prihvaća ovaj najgori mogući scenarij. Teoretski, to je mali broj, ali – kako napominje Zybertowicz – „da je Boeing imao stopu kvarova od 5%, nikad ne bi pristali da poleti“.
Postoje glasovi među skepticima koji postavljaju indikatore AI prijetnje na 80% ili čak iznad 99% i vjeruju da „ako se želimo ponašati racionalno, istraživanje AI-ja treba odmah zaustaviti“. Smatraju da „trebate kupiti vrijeme da čovječanstvo razmisli, jer su trenutni modeli dizajnirani na takav način da nemaju nikakva jamstva za kočenje u nuždi“.
Zybertowicz je u istoj emisiji razmatrao koliko je AI inteligentan. „Problem je što stručnjaci koji se općenito smatraju najistaknutijima nemaju zajedničku liniju. Neki ljudi vjeruju da AI koji već postoji u GPT-4 chatu ima neke znakove razumijevanja jezika. Ali drugi misle da je to potpuna besmislica“. Zybertowicz je ukazao na koncept „papige“. Istaknuo je da je pitanje, ako netko simulira da ima svijest, kako možemo reći razliku između nekoga tko simulira da ima svijest i da zaista ima svijest. Dodao je da problem svijesti pa čak i problem hoće li umjetna inteligencija biti pametnija od nas u nekom smislu nije najvažnija stvar.
„Možemo zamisliti sustav koji uopće nije svjestan, koji ne nadilazi ljudske kognitivne mogućnosti, ali je učinkovitiji od nas na nekom polju, u nekom aspektu, primjerice vojnim igrama, u aspektu manipuliranja financijskim tržištima, u aspektu manipuliranja ljudima u nekom uskom dijelu. Moj omiljeni argument je sljedeći: Je li te ikada prevario netko aimanje inteligentan? Mora li tip koji igra na tri karte biti obrazovaniji od tipa kojeg vara? Mora li imati širi spektar kompetencija i inteligencije? Ne. Specijaliziran je samo za jednu stvar, odvraćanje pažnje i manipuliranje osobom s kojom igra“, objasnio je.
Govoreći o umjetnoj inteligenciji, može se zamisliti scenarij u kojem se umjetna inteligencija „sama razvija ili će ju netko trenirati za neki aspekt koji će se promijeniti za godinu, dvije ili tri, s gledišta, na primjer, krize povezane sa smanjenjem bioraznolikosti, a ovaj aspekt „AI će biti ovladan na način da će manipulirati nama na ovom polju ili nas slučajno dovesti u zabludu. Zamislimo da će doći do neke iznenadne destabilizacije klime i netko će reći, AI ima jedino rješenje koje će nam omogućiti da se nosimo s tim u tom trenutku, ali netko će je istrenirati na lažnim podatcima“.
Rymanowski je upitao koji je najgori scenarij, koji se može, ali i ne mora ostvariti. Ovdje se profesor pozvao na studiju Eliezera Judkowskog koji smatra da osim rizika od eliminacije čovječanstva pomoću AI-ja (bilo namjerno ili slučajno), postoji i gori scenarij. Što? Zybertowicz je izjavio da bi genetskom manipulacijom ili drugim postupcima za koje danas niti ne znamo, bilo moguće „uploadati ljudsku svijest negdje na Internet“. Bio bi to „transhumanist ili posthumanist zarobljen u prostoru neke patnje iz kojeg ne će moći pobjeći“.
Transhumanistička distopija
„Zamislimo da se razvija umjetna inteligencija, ima je u izobilju, svatko ima svog privatnog pomoćnika i odjednom se pokaže da su se najbogatiji ljudi mogli uploadati u neku virtualnu stvarnost. Na taj način stječu besmrtnost jer se mogu beskrajno sigurnosno kopirati te mogu doživjeti sva uzbuđenja povezana s energijom mlade osobe i profinjenošću zrelog uma. I odjednom postoji situacija u kojoj neka privilegirana skupina ljudi živi u nekoj domeni besmrtnosti i beskrajnih užitaka“.
Zvuči kao znanstvenika fantastika, ali kao što je sugovornik primijetio, moderne, stvarne tehnologije koje koristimo bile su takav izum prije samo nekoliko godina. „To je suština tehnologije, pretvaranje znanosti, koja je u početku bila fikcija, stvaranje adamau stvarnost“, dodao je. Valja napomenuti da je dotična vizija nešto drugo od znanstvene fantastike: nerealna je u smislu ljudske slike. „Učitavanje svijesti pretpostavlja materijalizam, odnosno mogućnost odvajanja 'svijesti' od čovjeka, bez obzira na to što je čovjek sklop duše i tijela. Takve se vizije mogu zamisliti samo u paradigmi neognostičkog ateizma, jer iz realne katoličke perspektive nikakav 'avatar svijesti' ne bi bio čovjek“.
Dok kršćanstvo propovijeda vječni život na nebesima, transhumanizam želi – baš i mnoge ranije totalitarne ideologije stvaranje ovozemaljskoga raja. U tom kontekstu, jedan od svakako najvećih kritičara „tehnoznanosti“, francuski ekonomist i filozof Serge Latouche, piše kako se moderno društvo emancipiralo od svake transcendencije, odustalo od vlastite autonomije te se fatalistički prepustilo heteronomnoj regulaciji od strane tehničkog sustava. „Tehnoznanstveni Megastroj zapadnjački je parni valjak koji gazi kulture, briše razlike i homogenizira svijet u ime Razuma i apstrakcije univerzalnoga čovjeka prosvjetiteljstva“.
Iz kršćanske perspektive mnogi aspekti transhumanističke i posthumanističke ideologije potpuno su pogrješni, protubožanski i protuljudski i jasno ukazuju na očitovanje sotonskog duha, tj. na rat protiv Boga i čovjeka. Kršćanstvo ističe dostojanstvo svake ljudske osobe, pa prema tome ne može postojati klasa super-ljudi, koji će se „obogotvoriti“ putem umjetne inteligencije, i njihovih robova. Osim toga, kršćanstvo govori o smrtnosti čovjeka na ovome svijetu. To se kosi s transhumanističkom idejom da će čovjek pomoću znanosti i tehnike postići neku vrstu raja na zemlji ili, u radikalnijem izričaju, to se kosi s posthumanističkom idejom o tome da će čovjek postati bog.
Još od Knjige Postanka postoji staro čovjekovo iskušenje: „I vi ćete biti kao bogovi“. Oni koji danas zagovaraju „božanske sposobnosti stvaranja i razaranja“, ali i ideal materijalne besmrtnosti, zapravo, iz kršćanske vizure gledanja, zagovaraju pobunu protiv Božje zamisli. Dok su ranije ideologije zagovarale stvaranje „novoga čovjeka“ transhumanizam u konačnici ide prema njegovu prevladavanju. To je ideja koja podrazumijeva kraj čovjeka kao takvog.
Davor Dijanović
