Z. Miliša: Zašto podržavam novu stranku DOMiNO?
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 05 Listopad 2024 19:01
Uvijek sam(bio) na strani slabijih i onih kojima kritizeri prognoziraju da nemaju šanse uspjeti. To sam iskusio i na vlastitoj koži osobito u borbi s "uljezom" kada su me mnogi otpisali, a među njima i jedan liječnik "od formata".
Padovi kao usponi
Nakon grubih kršenja demokratske procedure na saboru DP-a gosp. Radić se dostojanstveno odmakao od nekadašnje stranke. Vjerojatno se rukovodio Sokratovom izrekom da "visina planine na koju si se popeo, određuje se dubinom jame iz koje si izašao". Većina članova nekadašnje stranke se iz poraza uzdignute glave odlučiše na nove izazove. Sve što većina ljudi smatra lošim ili tragičnim "nije ništa doli lekcija" (Shirley MacLaine). Bez hrabrosti čovjek nikada ne bi posegnuo za onim što se čini samo prividno kao nemoguća misija. "Iz ruševina se najbolje vide zvijezde." (Viktor Frankl)
Dijalektika razvoja poučava da istine dolaze iz suprotnosti. Iza svake noći dolazi sunce. Ideali i vjera otvaraju nove horizonte.
Stranku DOMiNO podržavam i zbog toga što iznimno dobro poznajem četvero dragih ljudi koji uživaju moje puno povjerenje: dragi prijatelj Damir Biloglav, te meni iznimni dragi Mario Kovač, Danijel Kotlari Vilim Herman. Oni su iznimno čestiti i hrabri ljudi, koji se nikada nisu libili kazati svakome što ga pripada. Budući da u njih imam povjerenje, onda je logično da se to povjerenje prelilo i na njihove najbliže suradnike.
Obećavajući kurs i vodstvo nove stranke
Široj javnosti već je poznato da je DOMiNO najnovija politička stranka desnog spektra. Nakon razdvajanja od Domovinskog pokreta, danas s novim nazivom, a(li) sa starim načelima koje je, u svom političkom djelovanju, vodstvo radićDomovinskog pokreta izdalo. Utemeljitelji nove stranke su obećali da će zadržati konzervativni kurs, temeljna načela i vrijednosti. Žele biti novum na hrvatskoj političkoj sceni prihvaćanjem i implementacijom kršćansko-humanističkih načela.
Predsjednik najnovije stranke je gosp. Mario Radić. Njega ne poznajem, ali ima veliku prednost jer je osoba koja nije vezana za politiku i ne može se egzistencijalno ucjenjivati. On je (kao i gore spomenuti) branitelj – dragovoljac, njegova je obitelj podnijela velike žrtve u borbi za hrvatsku državnu neovisnost.
Intelektualni potencijal iz DP-a se izmjestio u DOMiNO. Potpredsjednici su prof. dr. Branka Lozo (kandidatkinja za predsjednicu RH), dr. sc Igor Peternel i Damir Biloglav, dr. medicine. Glavni tajnik stanke je dr. sc. Slaven Dobrović. Kako mi nedavno kaže diplomirani pravnik Mario Kovač, uskoro će novo vodstvo pregovarati s vladajućom strankom o uvjetima za podršku Vladi RH. Ti uvjeti će, prema njegovim spoznajama biti rukovođeni "ideološko-programski, a ne kadrovsko-foteljaški". On je novoizabrani predsjednik Arbitražnog suda – raniji Časni sud.
Europarlamentarac Stjepo Bartulica je izabran za međunarodnog tajnika. DOMiNO stranka je već postala dio velikog kluba Europskih konzervativaca i reformista. Na konstituirajućem saboru preko video-veze obratio se i glavni tajnik te asocijacije, gosp. Antonio Giordano.
Jedan od najuglednijih psihijatara u Hrvatskoj, Herman Vukušić mi je povjerio da je od stranke dobio zadatak da se euangažira na iznimno bitnim temama: očuvanje suvereniteta (i Herman je branitelj), mentalno zdravlje, migranti i rodna ideologija.
Gosp. Bartulica i gđa. Branka Lozo su i ranije jasno artikulirali svoje protivljenje globalističkim tendencijama i otklonu od tradicionalnih vrjednota, obitelji i nacionalne suverenosti. Oni su EU-realisti, a ne kako se stigmatiziraju kao EU-fobi.
Najveći dio vodstva stranke čine hrvatski branitelji. Ovdje ističem (jer ga dobro poznajem) samo brigadira Danijela Kotlara kao neustrašivog borca i u poslijeratnoj Hrvatskoj.
Atmosferu s nedavnog sabora Velimir Bujanec (urednik i voditelj emisije Bujica) je ovako komentirao: "Nemamo pravo na predaju i ne prihvaćamo izdaju. Priznajemo samo pobjedu."
Važno je napomenuti da je politički program DOMiNO identičan s kojim je DP izašao na izbore i dobio cca. 200.000 glasova. Gotovo svi autori programa su danas u DOMiNO. Lom u DP-u je i nastao uglavnom zbog postizbornog odustajanja praktično od svih predizbornih obećanja. Damir Biloglav mi je kazao da će djelovanje saborskih zastupnika njegove stranke biti usmjereno na ostvarivanje programskih ciljeva zbog koji su i dobili mandate u Hrvatskom državnom saboru kao i u EU parlamentu. "Ako bismo odustali od tih ciljeva onda smo iznevjerili svoje birače."
Vlast kao strast
Ivan Penava i ostali koji su se dokopali vlasti na saboru DP-a drsko su onemogućili izjašnjavanje o amandmanu koji je ponudila Radićeva struja. Odbili su i prijedlog za tajnim glasovanjem. To je kršenje osnova političke demokracije. Takvi autoritarni dogmati svoje pozicije fotelja u vladi RH (o)koristili su za ograničavanje temeljnih prava kolega iz vlastite stranke. Evo što je Ivica Šola napisao: "Ovo što su s Domovinskim pokretom napravili Penava, magistar Dabro i ostala ekipa nije izdaja. Ovo je krađa, zato što na tuđu muku, znoj pa i, zašto i to ne reći, novac staviš svoju šapu i time trguješ na osobnu korist..." Dabro je po struci kineziolog, a ministar je poljoprivrede. Takvi tipovi politici pristupaju s neodmjerenom strašću. Strah od demokracije zamjenjuju strahom od opozicije i gubljenja pozicije. Godi im osjećaj moći i osjećaj nezamjenjivosti, a taj osjećaj im učvršćuju poslušni sljedbenici. Radić im je smetao i zbog toga što je penavasvoj kapital izgradio svojim rukama i (još više) jer je javno izjavio kako ima nultu stopu tolerancije na korupciju. Penava i njegovi sljedbenici su pokazali na djelu kako je istinita misao da ljudima trebaš dati vlast da bi ugledao njihovo pravo lice. Penava je imenovao državne tajnike sve iz Vukovara, a DP pretvorio u regionalnu strančicu. Danas, u preostalom vodstvu DP-a prevladavaju potkapacitirani pojedinci.
Moram priznati da sam i osobno pao na ispitu vjerujući nekadašnjem i sadašnjem predsjedniku i zamjeniku DP-a. No, tko je mogao slutiti da će ih tako brzo opiti vlast. Tako su (naknadno) pokazali svoje pravo lice. No i njih će pogoditi židovska kletva: Dabogda imao pa nemao – vlast!
Žalosna je činjenica da se naši građani privikavaju da su visoki državni dužnosnici, šefovi državnih tvrtki i lokalni šerifi (redom iz vladajuće stranke), a da pri tomu rejting njihove stranke ne opada. Osim toga, činjenica je da prevladavaju političari koji su angažirani samo zbog osobnog probitka i interesa. To je sada dominantna struja u Domovinskom pokretu. Iz toga je razvidno kako Hrvatska treba promjene i na etičkoj razini. Gospodin Radić i čelni ljudi te stranke su spremni ustrajati i na tim promjenama pa makar se to, kratkoročno, loše odrazilo na njihovu popularnost. U tom svjetlu shvaćam suštinu sintagme "crno na bijelo" DOMiNO stranke. Uostalom i Mario Radić je izjavio: "Čast ispred vlasti". On je uspio u poduzetništvu, a iste te principe primjenjuje i u politici. Iako se politika i poduzetništvo u mnogočemu bitno razlikuju, ovaj način razmišljanja i djelovanja možemo shvatiti kao neku vrstu jamstva za uspjeh u njegovom političkom djelovanju. Očito tako razmišljaju i njegovi najbliži suradnici.
Unutarstranački obračuni - kratko prisjećanje
Penava je zadnji primjer stranačkog šerifa koji je trenirao strogoću prema neistomišljenicima. Zlatko Tomčić, bivši predsjednik nekada moćne Hrvatske seljačke stranke, i ex-predsjednik Hrvatskoga sabora svojevremeno je izbacio iz stranke najbolji kadar u Splitu i Zadru. Po istom modelu obračuna s neistomišljenicima funkcionira i današnji predsjednik te današnje strančice. Sjećamo se i “narodnjaka” Radimira Čačića koji je širio svoju aroganciju do mjere da je javno opominjao novinare koji previše pitaju. I ta je stranka gotovo nestala s političke scene. Jozo Radoš i Goran Granić bili su Račanovi pijuni koji su aktivno sudjelovali u rušenju Budiše i nekada iznimno moćnog HSLS-a. Darinko Kosor, sadašnji predsjednik HSLS-a, dovršava proces izumiranja te strančice utapanjem u Plenkovićev HDZ. Peđa Grbin, dok je bio šef SDP-a je izbacio gotovo polovinu svojih saborskih drugova! Kao posljedica toga je pad rejtinga te stanke i neslavan odlazak Grbina s političke pozornice. Takvo treniranje strogoće se vrati kroz bumerang efekt. Slični scenarij prošli su i pravaši kada su rušili Ružu Tomašić. Odlaskom s političke funkcije Budiša i gđa. Tomašić doživjeli su osobni preporod. Za razliku od njih gosp. Radić se s novom strankom odlučio za nastavak političke borbe, a gosp. Penava može očekivati isti scenarij, kao svi gore spomenuti koje je opila vlast pa su se obračunavali s kolegama iz vlastite stranke.
Lažna opasnost od "desničarenja"
Pojam desnice u političkom žargonu ljevičara se izjednačio s (rigidnim) konzervativizmom, kao izvorištem nacionalizma i ekstremizma. Zagovornici takve percepcije vide prijeteću konzervativnu revoluciju iako je sam pojam oksimoron. Dobro crnoje primijetio Ivica Šola da oni koji u Hrvatskoj vide "eskalaciju ekstremizma" sami polaze s "ekstremnih pozicija halucinirajućih umova koji zaziru od pluralizma i tolerancije."
Samoproglašeni progresivci vide opasnost u konzervativnim političarima, ali ne i u lijevim ekstremistima. Desnica se u političkom žargonu ljevičara izjednačio s (rigidnim) konzervatizmom. Kada tzv. liberalni krugovi izruguju ljude konzervativnih svjetonazora kao ravnozemljaše, u obračunu s antitradicionalizmom otkivaju vlastiti primitivizam i/ili antiintelektualizam. Samozvani “urbani političari” slave simbole totalitarističkih režima pod kojima su ubijeni milijuni (nedužnih) ljudi, deklarativno su za toleranciju i demokratski dijalog, a u naravi su pobornici kvalifikacija: “mi ili oni”; pozivaju se na toleranciju ali preziru “seljačine” i one koji se nisu asimilirali u njihovu percepciju urbanog ambijenta; smetaju im nacionalni simboli te rezolutno odbijaju kada ih se naziva ekstremnim ljevičarima , ali istovremeno mrze sve one koji se ne uklapaju u njihovu viziju politike. Poznato je da su svi diktatori i masovni ubojice bili ljevičari. Radikalna ljevica je okupljena s moralnim higijeničarima koji su kritizeri i/ ili anarhisti.
Provincija(lizam) stanuje u glavama ljudi, a nije vezan za države, mjesto stanovanja pa ni političke stranke.
Kritizeri bez pokrića
DOMiNO se još nije ni konstituirao, a već su počeli napadi na naziv stranke. Jedni su komentirali da je to okretanje prema "crnoj desnici", drugi da domino efekt simbolizira rušilački pohod, treći da je to preslika duginih boja jedne udruge iz Zagreba... Glas Slavonije prenosi tekst od novinara Damira Gregorovića, kojega domino asocira na negativne aspekte rušenja, a i sam naziv po njemu ima "arhaično" značenje. Vjerojatno mu smeta ideja sinergije Doma i Nacionalnog okupljanja. Kao da ne želi vidjeti da DOM predstavlja simbiozu obitelji, zavičaja i domovine što simbolizira odanost tradiciji i sigurnosti, a da je Nacionalno okupljanje spona koja objedinjuje nacionalne interese, zajedništvo i suverenitet. Ja sam domino efekt shvatio kao konačno oslobađanje svih nametnutih podjela s pozivom na zajedništvo te ufanje u snagu naroda. To je (nova) iskra nade i lančana reakcija za toliko željeni zaokret u društvu. Tu vidim početak novog pokreta i/ili pozitivnu iskru domino efekta. Domino efekt vidim i kao zarazni optimizam, dok Gregurovića to asocira na destrukciju. Mala iskra s novom inicijativom može biti dostatna za otrežnjenje od svih manipulacija i mobilizaciju građana/ki RH u pravcu toliko željenih promjena.
Zaključno
Neki smatraju da je raskol u DP-u doveo do fragmentacije hrvatske domovinske scene, a(li) dr. Herman Vukušić kaže da je ovo bio završni proces "kristalizacije domoljublja". Dijelim mišljenje s njim. Vjerujem da će nova stranka vratiti ugled ideje nacionalne suverenosti, koju je njegovala Ruža Tomašić - istinska, hrabra i poštena pravašica. Vjerujem i da će (s vremenom) biti realizirana misija nove Stranke - NACIONALNO OKUPLJANJE!
dr. sc. Zlatko Miliša prof./hkv.hr
