Austrija: O konstituiranju vladajuće većine, za razliku od Hrvatske, neće odlučivati zastupnici manjina
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 06 Listopad 2024 13:05
Desna Slobodarska stranka Austrije (FPÖ) pobjednik je parlamentarnih izbora u Austriji. Osvojili su 28,9% glasova, a iza njih slijede Narodna stranka (ÖVP) s 26,3% i Socijaldemokrati koji su osvojili 21,1%. Ovakvi rezultati i pobjeda suverenističke desnice nisu iznenađenje.
Na to su upućivale predizborne ankete, ali i rezultati nedavnih europskih izbora. Ipak, zbog proporcionalnog izbornog sustava koji je u Austriji na snazi, tek slijede postizborni pregovori stranaka koje su prešle izborni prag i njihov dogovor oko parlamentarne većine. Usprkos velikom pritisku lijevog medijskog mainstreama koji na sve načine želi izigrati volju austrijskih birača i pobjedničku Slobodarsku stranku poslati u oporbu, svi su scenariji još uvijek otvoreni. Jedino sigurno je da o konstituiranju vladajuće većine, za razliku od ustaljenog hrvatskog scenarija, neće odlučivati zastupnici upitnog izbornog legitimiteta. Austrija, naime, bez obzira na razmjerno velik udio manjina u stanovništvu ne poznaje institut manjinskih zastupnika u parlamentu.
Izborni sustav u Austriji
Načela izbornog prava u Austriji utvrđena su Saveznim ustavnim zakonom, izborni zakoni koji reguliraju izbore za razne demokratske institucije na saveznom i pokrajinskom nivou moraju biti u skladu s tim načelima.
Austrijanci koriste načelo proporcionalne zastupljenosti. Ono osigurava da su stranke koje sudjeluju na izborima zastupljene u parlamentu u skladu s udjelom glasova koje su dobile na izborima. Postupak kojim se osigurava da udio pojedine stranke u glasovima bude odgovarajuće zastupljen u broju dodijeljenih mjesta vrlo je složen: brojanje i dodjela glasova (“dodjela mjesta”) prolazi kroz tri faze.
Svi austrijski državljani imaju pravo glasovati (aktivno biračko pravo) i biti izabrani (pasivno biračko pravo) nakon što navrše biračku dob, neovisno o spolu, klasi, imovinskom stanju, obrazovanju, religiji itd. Jedini razlog za isključenje je sudska presuda koja nosi bezuvjetnu kaznu zatvora dužu od pet godina (i u određenim slučajevima više od jedne godine), pri čemu sud mora izričito donijeti takvu odluku.
Za izbore za Nacionalno vijeće savezno područje se dijeli na izborne jedinice, i to na devet pokrajinskih i 39 regionalnih izbornih jedinica.
Na netom završenim izborima pravo glasa imalo je ukupno 6.346.029 birača koji su birali 183 parlamentarna zastupnika.
Austrijski izborni zakon ne poznaje institut zastupnika nacionalnih manjina
Prema popisu stanovništva iz 2021. godine u Austriji živi 8 969 068 stanovnika. Prema istom popisu, 31. listopada 2021. godine u Austriji je živjelo 7.401.924 osoba s austrijskim državljanstvom, što čini 82,5% stanovništva. Od stanovnika Austrije, oko 1,57 milijuna ima državljanstvo koje nije austrijsko. Njihov udio u populaciji 31. listopada 2021. iznosi 17,5%. Od 2011. godine, broj stranih državljana porastao je za otprilike dvije trećine (+66,7%), što predstavlja povećanje od gotovo 627.000 osoba. Osim onih koji nemaju austrijsko državljanstvo, postoji i značajan broj stanovnika s austrijskim državljanstvom, ali stranim etničkim podrijetlom. Prema tome, u Austriji zasigurno živi preko 20% etničkih manjina.
Bez obzira na značajan udio manjinskog stanovništva Austrijsko izborno zakonodavstvo ne poznaje institut zastupnika nacionalnih manjina.
Hrvatska ima manji udio manjina, ali čak 8 zagarantiranih mjesta za manjinske zastupnike
Prema podacima popisa stanovništva iz 2021. u Republici Hrvatskoj živi 3 871 833 stanovnika. Udio Hrvata u nacionalnoj strukturi stanovništva iznosi 91,63%, Srba 3,20%, Bošnjaka 0,62%, Roma 0,46%, Talijana 0,36% i Albanaca 0,36%, dok je udio ostalih pripadnika nacionalnih manjina pojedinačno manji od 0,30%. Udio osoba koje su se regionalno izjasnile iznosi 0,33%, a osoba koje se nisu željele izjasniti iznosi 0,58%.
Bez obzira na, još uvijek, relativno mali udio manjina u ukupnom stanovništvu RH, njima prema važećem izbornom zakonodavstvu pripada 8 garantiranih mjesta od ukupno 151 saborskog zastupnika.
3 zastupnika srpske nacionalne manjine
1 zastupnik talijanske nacionalne manjine
1 zastupnik mađarske nacionalne manjine
1 zastupnik češke i slovačke nacionalne manjine
1 zastupnik albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine
1 zastupnik austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine
Zašto je potrebna promjena izbornog zakonodavstva u RH?
Nitko u Europi nema toliki broj zastupnika nacionalnih manjina kao Hrvatska s time da je, povezano s brojem stanovnika, naš Sabor jedan od malobrojnijih nacionalnih parlamenata.
Zastupnici nacionalnih manjina u RH imaju mandat jednako snažan kao i svi ostali zastupnici. Oni glasuju ravnopravno o svim zakonima kao i o povjerenju Vladi. U nekim državama poput Mađarske i Cipra zastupnici manjina imaju ulogu samo predstavljati manjinu i glasovati o pitanjima koja se na manjine i odnose.
Izborni legitimitet zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru posebna je tema.
Oni u pravilu dobivaju simboličan broj glasova, višestruko manji od zastupnika izabranih na “normalnim” listama.
Treba naglasiti da birači nacionalnih manjina prilikom pristupanja biračkom mjestu mogu izabrati hoće li glasovati za “normalne” liste ili za listu svoje nacionalne manjine. Velika većina tih birača odabire “normalne” liste što dovoljno govori o opravdanosti postojanja ovakvog izbornog zakona.
Ako sami birači iz redova nacionalnih manjina većinski ne vide korist u glasovanju po posebnim propisima logično se zapitati kome to koristi? Ovakav sustav definitivno pogoduje najjačim strankama u RH: HDZ-u i SDP-u. Oni u 8 zastupnika manjina vide siguran bazen ruku s kojima mogu lakše doseći većinu od 76 zastupnika. To dokazuje podatak da su zastupnici nacionalnih manjina (svi ili većina kao u današnjoj Vladi) participirali u svim dosadašnjim vladama uz iznimku kratkotrajne Oreškovićeve vlade.
Također, ovakav izborni zakon pogoduje zastupnicima nacionalnih manjina, a osobito njihovim liderima. Oni bez legitimiteta i podrške čak ni među svojom etničkom skupinom igraju važne, više ili manje vidljive, uloge u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a, najočitiji je primjer takve prakse kojeg čak i s ljevice nazivaju “etnobiznismenom”.
