Može li gore?
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 03 Studeni 2024 13:56
Za početak treba reći da je HDZ na čelu s Plenkovićem odlučio preskočiti, odnosno izgubiti izbore. Ulazimo sada malo u svijet mašte. Sastavši se na kavi sa svojim najbližim suradnicima Plenković je jednog jutra upitao: „Treba mi jedan gubitnik. Po mogućnosti neka ima i teret iz prošlosti, što je moguće više loših karakteristika, onako, da mi glasači zaokruže Milanovića.
U SAD-u imamo možda i najvažnije izbore u povijesti te države. Dva su velika ratna sukoba u tijeku, država je izrazito polarizirana, gore glasačke kutije, a jedna strana optužuje drugu da uvodi nacizam. U Bijeloj kući još uvijek sjedi pacijent diveći se svom prekrasnom staračkom domu koji neodoljivo podsjeća na predsjedničku rezidenciju. Doista je riječ o važnim izborima, jer pobjeda Kamale znači nastavak politike koja nas je dovela do praga Trećeg svjetskog rata. S druge strane bare, uz lokvicu zvanu Jadransko more, imamo izbore koji nikada nisu bili izvjesniji. Milanović kampanju niti ne treba. Treba samo izabrati boljeg izvođača himne od Josipe Lisac.
Trenutačno imamo 11 kandidata za predsjednika koji još moraju i prikupiti potpise: Zoran Milanović (lijevo), Dragan Primorac („desno“), Marija Selak Raspudić (desno), Ivana Kekin (ekstremno lijevo), Branka Lozo (desno), Tomislav Jonjić (desno), Miro Bulj (desno), Dražen Keleminec (Za dom spremni!), Mislav Kolakušić (Država, to sam – ja) i tko su Aurora Wiess i Niko Tokić Kartelo?
Plenkoviću treba Milanović, barem dok ne eliminira relevantnost Pantovčaka
Za početak treba reći da je HDZ na čelu s Plenkovićem odlučio preskočiti, odnosno izgubiti izbore. Ulazimo sada malo u svijet mašte. Sastavši se na kavi sa svojim najbližim suradnicima Plenković je jednog jutra upitao: „Treba mi jedan gubitnik. Po mogućnosti neka ima i teret iz prošlosti, što je moguće više loših karakteristika, onako, da mi glasači zaokruže Milanovića. Ali nemojte mi Jandrokovića, on mi je dobar“.
Dragan Primorac ima sve predispozicije. U prvom redu, politički je mrtvac, bivši kandidat za predsjednika koji je uveo pomutnju u HDZ prije 15-ak godina. Sjajno! Zatim, Sanaderov ministar. Može li bolje od toga! Upitna braniteljska prošlost, boravak u inozemstvu za vrijeme rata. Još bolje! Izrazito pametan znanstvenik koji bi se u kampanji slikao u dobrom društvu s Mesićem? „U redu je, prestanite, nasmijavate me sada“, rekoše Andrej svojim dečkima na kavi. Imamo predsjednika!
Vratimo se u ozbiljnost. Zašto Plenković namjerno daje gubitnika? Već suvereno vlada Hrvatskom više od osam godina, no Pantovčak je još jedini kamenčić u cipeli. Funkciju predsjednika očito želi svesti na običnu protokolarnu dužnost. Naprimjer, znate li tko je predsjednik Njemačke? Ne, Scholz je kancelar, to je drugo. Eto, to bi mogao biti cilj. Dodajmo tome i činjenicu kako predsjednika, jednog čovjeka, biramo izravno, odnosno neposredno. Dakle, ne nameće nam ga premijer, kao što nam nameće ministre i podizače ruku u Saboru.
Prije pet godina, Plenković se nije previše ni trudio oko Kolindine kampanje. Milanović na Pantovčaku mu je tada odgovarao kako bi on sam izgledao desnije svojem biračkom tijelu kojem već gotovo čitavo desetljeće podvaljuje svoj lik i djelo. Iako s Milanovićem sada vodi velike ratove za „čast i ugled“ Hrvatske pred NATO „partnerima“, očito je kako ga i dalje želi na Pantovčaku.
Petero ‘onih pravih, doista desnih’ kandidata
HDZ već odavno nije desna stranka, makar je i ta politička podjela već zastarjela, no za „potrebe stiha“ ćemo ju koristiti u ovom tekstu. Tijekom posljednjih predsjedničkih izbora, Škoro se našao na vrlo solidnom trećem mjestu, tek 40-ak tisuća glasova ispod Kolinde. Bio je vrlo blizu i što god tko mislio o njemu, bio je alternativa HDZ-ovoj lutkici Kolindi. Desnih kandidata tada nije bilo mnogo, odnosno, uz Škoru, samo jedan – politički mrtvac Anto Đapić. U drugom krugu Škoro bi zasigurno pobijedio Milanovića koji je i sam tada bio u procesu uskrsnuća iz vlastite političke smrti.
Što imamo danas? Koliko je desnih kandidata koji se mogu približiti drugom krugu? Mogu to biti i Bulj i Selak Raspudić, a nešto manje Lozo i Jonjić. Odmah ćemo eliminirati Keleminca. Ne negirajući njegovo domoljublje i zasluge u Domovinskom ratu, treba reći kako se radi o marginalnom kandidatu. Izbori 2024. ne dobivaju se otporom četničko-partizanskim proslavama. Nije lijepo za vidjeti, no prosječnog birača to ne zanima. Na sličnom je tragu i Jonjić. Svaka čast Jonjiću, u užem mi je krugu, priznajem, no starčevićanstvo i hrvatska povijesna i državotvorna prava nisu pobjedničke karte za izbore.
Pavliček je nedavno rekao da Suverenisti podržavaju trojac Bulj-Lozo-Jonjić. Međutim, ako se pravila u međuvremenu nisu promijenila, nemoguće je sklapati koalicije za predsjedničke izbore. Možda pokušaju ugrabiti vlast kao trijumvirat u vrijeme starog Rima? Šalu na stranu, vratimo se na šalu: imamo čak petero „onih pravih, doista desnih“ kandidata. I svi su uvjereni da ulaze u drugi krug, neki više, neki manje, ali nitko javno od njih neće priznati da trče maraton na štakama, ili preciznije, trče svi zajedno jedan uz drugoga i podmeću si nogu. Nitko od njih neće biti ni blizu drugom krugu zato što svi zajedno rastaču svoj glasački bazen.
Milanović prvi, Kekin treća
Poziciju koju je imao Škoro prije pet godina, danas ima Ivana Kekin. Milanović je lijevo, ona je malo više, a sličnih kandidata nema. Zadnji put imali smo drugaricu Peović koja je ispala iz Sabora i izgubila ono malo, ali vrlo malo političke relevantnosti koju je nakratko imala. Kada smo već kod nje, gdje je? Šuma ili fakultet? No, dobro, zatim, tu je bila i Dalija Orešković koja se sada nije odlučila kandidirati protiv Milanovića iako ju je seksistički vrijeđao. Uvijek je bila i danas jest na liniji Partije, a Partija je rekla – Zoran! Kolakušić i Pernar lomili su jedan drugome noge u prvom krugu 2019., a neke protestne glasače ljevice uzeo je Dario Juričan.
Ivana Kekin u ulozi vrhovne zapovjednice Oružanih snaga Republike Hrvatske? Kako bi to izgledalo, primjerice, za dan “Oluje”? Kakva je to predsjednica koja se grozi vojske?
Tko su Dejan Kovač i Nedjeljko Babić? Svaki ciklus imamo neke padobrance koji pate od mesijanskog kompleksa. Nitko neće spasiti svijet dolaskom u metropolu iz potpune anonimnosti. To je uspjelo samo jednome čovjeku, a taj nije bio samo čovjek.
Bilo bi zanimljivo napraviti jednu emisiju u kojoj bi se sučelili svi naši “oni pravi, istinski i doista desni” kandidati. Prvo pitanje na koje bi svi kandidati trebali dati odgovor jest: Kako si zaključio da si ti taj ili ta i po čemu si bolji ili bolja od kandidata koji sjede u studiju? Ne bi li bilo sjajno kada bi njih petero između sebe izabralo jednoga koji bi mogao ući u drugi krug? Sjajna je prilika jer HDZ nikada nije imao lošijeg kandidata. Mnogo glasača HDZ-a 2019. zaokružilo je Škoru pored Kolinde. A gdje je tek Primorac od Kolinde?
U takvoj predizbornoj postavi, Kekin bi vrlo lako mogla biti „brončana“. Nema drugarice Peović ili partijske cure Dalije da joj mrve njezino glasačko tijelo. U svakom slučaju, Milanović je pobjednik. Sve su šahovske figure tako posložene da ima dva poteza do šah-mata. I to može zahvaliti ponajprije Plenkoviću! Kada bi Andrej želio dati dobrog kandidata poslao bi u utrku, primjerice, Anušića ili Stiera.
Veliki bojkot desnice u drugom krugu?
U drugom krugu, u kojem će se najvjerojatnije birati između Primorca i Milanovića, moglo bi doći do velikog bojkota izbora na desnici, pa i dijela glasačke mašinerije HDZ-a, ako tamo ima još trunke samopoštovanja i obraza. Osobno, ni sam ne znam što bih točno radio u svom mjesnom domu iza kartonskog zida i s penkalom u ruci u siječnju 2025. godine. Bio bi to jedan trenutak u kojem bih se doista zapitao postoji li smisao života? Bojim se i da bih si mogao penkalom ozlijediti oba oka vidim li: 1. Milanović i 2. Primorac.
A za iduće izbore, mogli bi srušiti rekord, najmanje osam onih “pravih, istinskih, doista desnih” kandidata! Tada bi nam Kekin mogla završiti i u drugom krugu. Ako pobijedi, barem bi nam vojnici imali besplatnu kontracepciju u vojarnama i “promjene spola” o trošku HZZO-a.
