EU smije, a Rusija ne smije utjecati na države?
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 06 Prosinac 2024 19:04
Što je ruski utjecaj? Kako ga detektirati? Je li pobjeda neke stranke na demokratskim izborima koju ne favorizira Ursula ruski utjecaj? Nije li jednako problematično i kada se u Tbilisiju vijore zastave EU-a i Ukrajine? Zbunjen sam. Što je to nego strani utjecaj kada Europski parlament donosi rezoluciju da ne priznaje gruzijske izbore i zahtijeva nove, dok ne pobijedi „demokracija“?
Evo opet ja o vanjskoj politici. Opet ću neke čitatelje razočarati, štoviše – razljutiti, jer se ne slažem s njima u potpunosti i ne slijedim slijepo narative naše EU carice Ursule i ostarjelog monarha Joea iz one bijele palače u Washingtonu. Preciznije, pisat ću (opet) o gorućem svjetskom problemu: Rusi svuda oko nas. Nekako sam skeptičan da babaroge iz Moskve stoje iza baš svake sabotaže, bilo kojeg oblika, na bilo koji način, bilo gdje u svijetu između Havaja na zapadu i Kijeva na istoku. Postavljam sebi i vama koji čitate pitanje na koje bih iskreno htio pronaći odgovor: Kako detektirati ruski utjecaj? Nismo li svi pod nekim utjecajem? Potaknut nemirima u Gruziji i onima koji su za dlaku izbjegnuti u Moldaviji, pitam se i je li dopušteno reći „ne“ Europskoj uniji?
Prošlog tjedna pisao sam o ratnom ludilu na Zapadu. Mnoge nije pretežito briga što se nalazimo na rubu Trećeg svjetskog rata, barem većinu političara i medijskih djelatnika. Usporedio sam to s ratnom psihozom pred Prvi svjetski rat kada su svi bili uvjereni u svoju nadmoć i pobjedu. Moju nevoljkost za sudjelovanjem u budućoj i vrlo vjerojatno najvećoj (i posljednjoj?) svjetskoj klaonici mnogi su protumačili kao „rusofiliju“. No, zbilja, vjerujte mi, nisam “putinofil”! Ja samo ne želim poginuti jer Ursula „neće dopustiti Putinu da pobijedi“. Ništa više. Također, izrazito sam i šokiran, štoviše, zgrožen činjenicom kako je diplomacija na Zapadu u potpunosti odbačena u kontekstu Ukrajine i svedena na čin izdaje.
Optužnica za veleizdaju Hrvatske i EU
Otkrit ću vam i kako je već stigao prvi od vjerujem mnogih mailova u kojem se upozorava redakciju ovog portala kako pišem „nedozvoljene stvari“. Stanoviti gospodin čije ime neću iznijeti javno suptilno je poručio uredništvu, zaobilazeći mene osobno, kako bih trebao dobiti otkaz. Optužen sam za širenje četništva, a spominjali su se i Aleksandar Vučić, Vojislav Šešelj, Boris Dežulović, CIA, Vatikan, veleizdaja Hrvatske i EU, Miloševićevi agenti, Srbi općenito… Čitatelj mi je poručio kako na globalni sukob sila u Ukrajini moram gledati kao na Domovinski rat. To je okvir iz kojeg ne smijem izlaziti. U suprotnom, dio sam srpskog sveta.
Jer, ako niste znali (slijedi satira!), jednoga dana kada Trump i Putin sjednu za stol, naveliko će pričati o Hrvatima i Srbima. O tome se također vode velike rasprave u Ukrajini i Rusiji. Na ta strateška savezništva s Hrvatima i Srbima Ukrajinci i Rusi naveliko računaju u budućnosti. Kao što je velikodušno nudio naš premijer Plenković, međunarodna će zajednica jednostavno preuzeti naša iskustva s mirnom reintegracijom i danas-sutra inkorporirati Krim i Donbas u Ukrajinu. Toliko je jednostavno, a ja to ne vidim! (Kraj satire).
EU, Moldavija i Gruzija
No, vratimo se na pitanje iz naslova. Prvo smo imali izbore u Moldaviji na kojima je za dlaku pobijedila Maia Sandu, proeuropska kandidatkinja. To je to! Zamalo! Između ruskog utjecaja, namještenih izbora i „krivog“ odabira te onog „pravilnog“ odlučivalo je tek nekoliko postotaka. Sloboda i demokracija su pobijedile (Opet sam ušao u sferu satire…). Ursula je čestitala Sandu. Svi smo zajedno mogli zaplakati za moldavski EU san.
Nešto kasnije, održani su izbori u Gruziji. Pobijedila je proruska stranka Gruzijski san, i to uvjerljivo, uvjerljivije od Sandu. Krivi izbor! Rusi! Naime, kada se o toj stranci piše da je „proruska“, treba reći da se radi o sasvim razumnoj politici izbjegavanja rata s Rusijom. Ljudi su odlučili da žele mirno živjeti uz Rusiju, ne zato što je vole, nego zbog geografije. Slijedom toga su i zaključili da nema potrebe za NATO-om. Naime, život uz velesilu zahtijeva i dozu razuma, odnosno racionalnog promišljanja.
Dubrovčani ‘osmanofili’?
Nešto kao naš Dubrovnik, odnosno bivša Dubrovačka Republika. Jesu li Dubrovčani bili “osmanofili” kada su se uspješnom diplomacijom održali stoljećima? Nisu bili toliko ludi da se unesu sultanu u lice, pokažu srednji prst te mu izađu u susret na otvorenom polju. No, kao što sam rekao, u ovom ludom vremenu u kojem živimo, sami spomen diplomacije postao je čin izdaje.
Gruzijski narod je odlučio da neće biti još jedna Ukrajina, poligon Zapada za obračun s Rusijom. Možda sam u krivu, no i to je sasvim legitimna opcija. Nisam zato četnik, molim lijepo!
Ruski i EU utjecaj nisu isto?
Nadalje, tu azijsku(!) državu na Kavkazu, koja je nakon izbora zaustavila pregovore s Europskom unijom, ta ista Unija, koja ju navodno neizmjerno voli, je prije izbora ucjenjivala zbog takozvanih anti-LGBT zakona i zakona o utjecaju stranih financijera na civilno društvo u zemlji. Naime, iz meni nepoznatih razloga, u redu je kada se EU i kolektivni Zapad miješa u unutarnje stvari neke države koja tom Zapadu niti ne pripada, no nije u redu kada to isto čini Rusija? Ne branim Rusiju, tek ukazujem na licemjerje Zapada kojem i sam pripadam. Jesmo najbolja civilizacija koja je ikad postojala, no na putu smo propadanja, što u vlastitoj oholosti ni ne vidimo. Slijedom toga se i naši “vođe” slobodnog svijeta ponašaju kao ludi rimski carevi.
Što je ruski utjecaj? Kako ga detektirati? Je li pobjeda neke stranke na demokratskim izborima koju ne favorizira Ursula ruski utjecaj? Nije li jednako problematično i kada se u Tbilisiju vijore zastave EU-a i Ukrajine? Zbunjen sam. Što je to nego strani utjecaj kada Europski parlament donosi rezoluciju da ne priznaje gruzijske izbore i zahtijeva nove, dok ne pobijedi „demokracija“? Novi Majdan odvija nam se pred očima. Svi znamo kako je to završilo u Ukrajini, no izgleda da se mnogima na Zapadu opet ratuje. Nadajmo se samo da će Gruzijcima netko uskočiti u pomoć, umjesto da se samo navija sa strane. Poučen iskustvom Ukrajine, teško mi je u to povjerovati.
I opet, iz razloga znanih samo političkim elitama, jednu državu ničim izazvani poslali smo na put uništenja, kao i Ukrajinu, tobože za ideje mira, slobode i demokracije. U geopolitici te su riječi floskule, izgovaraju se cinično i potpuno neiskreno. Postavljam si i pitanje, a tako i vama koji čitate, otvaraju li se novi frontovi oko Rusije zato što projekt Zapada zvan Ukrajina propada?
Ako će to naštetiti Putinu, neka padaju kršćanske glave?
U posljednjih tjedan dana zakompliciralo se i u Siriji. Odjednom, Assadovom režimu koji čuva Rusija iz svojih strateških interesa opet su zaprijetili ostaci ostataka Islamske države i radikalni islamisti čiji je potpis odrubljivanje glave „na živo“. Ako je protiv Rusa, dapače, pravit ćemo se da ne navijamo za najveće zvijeri na ovom planetu! Neka i pobiju sve preostale kršćane u Siriji ako će to naštetiti Putinu. Nešto se događa i u Južnoj Koreji gdje je proglašeno izvanredno stanje. Komunisti! Sjeverna Koreja! Putinov saveznik! Psihoza se značajno povećala od kada sam napisao posljednji „rusko-četnički“ komentar. A to je bilo tek prošli četvrtak!
Multipolarnost svijeta je stvarnost, a ne ideja
I što je odgovor na sve ovo? Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte, bezlični aparatčik bez pravog legitimiteta, poručio je Ukrajincima da se „ne daju“, odnosno da nastave ratovati. Više oružja i produženje rata dovest će ih do boljih pozicija za pregovore, tvrdi Rutte, iako mu za manje od dva mjeseca stiže novi šef u Bijelu kuću koji se s njim ne slaže. Rutte rovari protiv vlastitog „direktora“, a nama mediji i dalje podvaljuju tezu da smo jedinstveni i opet u misiji obrane slobodnog svijeta od novog Hitlera. Pala je francuska vlada, upravo će pasti i njemačka, “rusofili” su sve popularnija opcija u EU, no vjerujete medijima i političarima koji su upropastili vlastite zemlje! Oružje je odgovor!
Je li se Zapad malo previše zanio i odbija prihvatiti multipolarnost svijeta koja nam je već stigla? Dominacija Zapada (čitaj SAD-a) nad čitavim svijetom više ne postoji. Nije to rusofilna izjava, naime, ni Rusija nije sila kakva je bila u obliku kojeg poznajemo kao SSSR.
‘Pudlica’ Kaja Kallas
Europske institucije zauzeli su nam apsolutisti koji ne prihvaćaju „ne“ kao odgovor. Posebno problematična je Kaja Kallas, bivša estonska premijerka, sada potpredsjednica Europske komisije zadužena za vanjsku politiku i sigurnost EU. Sve što trebate znati o njezinoj diplomaciji jest to da diplomacije nema kada je u pitanju Rusija. I ona je uvjerena da će Ukrajina dobiti rat. Nema pregovora s Putinom! Mnogi joj tepaju da je lavica, no riječ je o običnoj pudlici koja laje na ruskog medvjeda, uvjerena da će joj Amerikanci obraniti državu ukoliko izbije svjetski rat. Evo za kraj, prilažem fotografiju Kallas i pravog putinofila i četnika – Aleksandra Vučića. Ja se s Vučićem nikad ne bih slikao!
