Marijačić: Sve u svemu, blijedo i mlako

Pin It

Tijekom velikog sučeljavanja predsjedničkih kandidata pale brojne teške  riječi: "Ovo je sličilo teatru"

Nakon sučeljavanja predsjedničkih kandidata na HTV-u birači će vjerojatno ostati kod svojih dosadašnjih favorita. Teško je povjerovati da je itko od njih osam pridobio dodatne simpatije i glasove. 

SDP-ov kandidat Zoran Milanović i HDZ-ov kandidat Dragan Primorac odlučili su ignorirati provokativne upite ostalih i jednostavno ne odgovarati na proizvaanja i time su svoje sramotne afere pokušali neutralizirati kao potencijalne predizborne minuse.  

     U retoričkome nadmetanju i nadglasavanju dominirale su dvije kandidatkinje, Ivana Kekin iz platforme Možemo i neovisna Marija Selak Raspudić. Čini se da je gospođa Selak Raspudić uvjerljivo vodila boj i s Milanovićem i s Primorcem, premda često na rubu vjerodostojnosti informacija s kojima je baratala. Ljevičarska kandidatkinja Ivana Kekin je problem kampanje svodila uporno na svoj slučaj u kojemu je tobože žrtva nečijega praćenja i podmetanja. I nitko za cijelo vrijeme trajanja sučeljavanja da joj kaže po kojem načelu ona može sebe predstavljati kao zastupnicu tzv. maloga čovjeka, a razmeće se sa skupocjenom imovinom (namještajem, vilom, stanom...), nitko da joj prigovori kako ona može pretendirati da bude predsjednica države ako piše "Jebite se, devedesete" , dakle pljuje po razdoblju kada je krvavo stvorena ta država, kako ona može govoriti o mafiji, a muž joj se sastaje s protagonistima crnih kronika, koristi povlašteni parking u Zagrebu, ima sponzorirane koncerte te i sama sudjeluje na skupovima s jugoslavenskim zastavama...

   Neovisni kandidat Tomislav Jonjić savršeno i suvereno govori o raznim temama, ali se uklopio u sivilo i uopće nije došlo do izražaja ono po čemu se razlikuje od svih, program s brojnim konkretnim i ostvarivim rješenjima. Osim toga, nedovoljno je oštro nastupao prema  kandidatima Milanovićui Pirmorcu u smislu da su njihove politike dovele do agonije Hrvatske i pola milijuna iseljenih Hrvata,, a Kekinici ništa od svega nije imao prigovoriti.    

  Kandidat Miro Bulj ponavljao je ono što smo već bezbroj puta od njega čuli, kandidatkinja Branka Lozo kao i dosad je bila na razini fraza koje svatko može potpisati, ali koje niti često imaju veze s nadležnostima predsjednika, niti ostavljaju jak dojam.  Kandidat Niko Tokuić Kartelo je tragikomičan lik kojemu kao ništa nije važno o čemu se razgovara i vidi se da zapravo pojma nema o politici i pripada ketgoriji prepotentnih pojedinaca koji misle da im činjenica što su se  obogatili u privatnome poduzetništvu daje za pravo docirati svima ostalima i za sprdnju sa svima i svačim, čovjek čiji je kapacitet tolikI da ne može ispuniti ni dopuštenih 30 sekunda za odgovor.   

   Sve u svemu, blijedo i mlako. I sama emisija postavljena  je tako da onemogućuje bilo kakav "dramatičan" boj kandidata jer na prozivanja i provokativna pitanja prozvani nisu ni mogli odmah odgovarati, nego tek u kasnijim replikama kada je fokus na drugim temama.

Bilo kakve prognoze na temelju sinoćnjega nastupa su nezahvalne i mogući su svakakvi ishodi. Ako sam televizijski nastup nije gledatelje obogatio spoznajama o kandidatima, nije ih, dakle , ni oduševio ni posebno razočarao, ostaje da biraju na temelju onoga što znaju o kandidatima. 

  Ako je o pravdenosti riječ, birat će prema zaslugama za Hrvatsku, kompetencijama, obrazovanju, čistoći svojih biografija, odnosu prema Hrvatskoj u doba komunizma, u doba Domovinskoga rata i danas, kao, naravno, i prema programima koje nude. U tom pogledu, Jonjić jest superioran, ali birači u Hrvatskoj najčešće ne biraju po tim mjerilima. A možda nas ovaj put ugodno iznenade.