Primorac kao ‘kukavičje jaje’ iz 2009. i ‘podgrijana juha’ iz 2024.
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 02 Siječanj 2025 17:03
Smiješna i bizarna bijaše Plenkovićeva izjava iz izborne noći da osim Primorca nitko iz HDZ-a nije htio u predsjedničku utrku. Čak i kad bi to bila istina, moglo bi se zaključiti da je besmisleno i štetno tako nešto uopće izgovoriti. No premijer zna što govori. Ta poruka služi tomu da se zamagli činjenica da je Dragan bio njegov osobni izbor
ali neželjeno predsjedničko dijete dobrog dijela HDZ-ovih članova i njegovih standardnih glasovatelja.
HDZ uglavnom, s obzirom na izborna pravila, pobjeđuje s 30 posto glasova, a ovaj put u Hrvatskoj kao jedinstvenoj izbornoj jedinici stekao je samo 20 posto. Bilo je očekivano da mu na ovim izborima neće pomoći izborni zakon, koji su sačuvali poništavanjem narodnog referenduma.
No sve se otelo kontroli kad njihov predsjednički kandidat nije pridobio ni bazu onih koji su ga kandidirali. Malo njih je povjerovalo da je riječ o dobroj alternativi „klauna s Pantovčaka“.
To „kukavičje jaje“ imali su već 2009. godine. Nekoliko mjeseci pošto je prestao biti ministar u HDZ-ovoj vladi Primorac se kandidirao za predsjednika nasuprot hadezeovcu Andriji Hebrangu. Pošto je bio šesti sa 5,93 posto glasova, pozvao je svoje glasovatelje da u drugom krugu podrže Josipovića! I komu je sada trebala ta „podgrijana juha“?!
Primorac kao alibi kandidat
Ima li većeg dokaza da je zapravo bila riječ o alibi kandidatu, da je HDZ morao izaći s formalno vlastitim kandidatom, ali da je njihov stvarni favorit „slučajni predsjednik“.
Jer da Milanović bude maknut iz Predsjedničkih dvora, tko bi bio Plenkovićeva meta na takozvanom lijevom spektru? Koji bi onda bio smisao stranke koja se predstavlja demokršćanskom i desnim centrom? Zamislimo situaciju da pobijedi Primorac.
Nastala bi politička bonaca, a izronile bi sve bolne teme za koje HDZ više ne bi imao izgovor. Na lokalnim izborima 2025., a pogotovo na sljedećim parlamentarnim izborima HDZ bi izgledao kao mrska partija koju treba rušiti, nešto kao SKH 1990. Zato, neka Milanovića i dalje na Pantovčaku, jer kako bismo se inače nazivali demokršćanima i hvatali glasove desnih birača ako s druge strane barikade ne bismo imali komunjaru Milanovića i crveni SDP. Jer dok žive komunisti, živi i HDZ.
Vodstvo HDZ-a ubrzo će nakon drugog kruga skloniti Primorca iz političkog vidokruga, kao što se ono u izbornoj noći sklonilo s pozornice na kojoj im je stajao vlastiti kandidat. A potom će već smisliti neku zgodnu priču za proljetne lokalne izbore. Dotad je kratko vrijeme, ali ipak dulje od pamćenja prosječnog birača…
Pokušaj kopiranja Tuđmana
S druge strane u svom se mandatu lažno predstavljao i Milanović. Možda bolje reći da mu je politika bila rastezljiva, pokušaj kopiranja Tuđmana. Uza svoju liberalnu socijaldemokraciju nudio je i dozu osjećaja za državnu suverenost.
Tako je za razliku od Plenkovićeva HDZ-a, koji je postao ispostava nesuverenističke Europe, u hrvatskom puku očito doživljen kao čuvar nacionalne sigurnosti i dostojanstva. Sve se izokrenulo – takozvani suverenisti postali su ispostava globalističkih gibanja, a lijevi predsjednik čuvar nacionalne suverenosti. I izbor dijela desnih birača.
Superizborna godina i povratak u redovito stanje
I kao u svakoj kampanji dosad, sa svih strana odjekuje velika briga za nacionalnu suverenost, sigurne granice, jačanje vojske, bla bla bla… No i te će velike riječi trajati još koji dan, dok ne završi ova „superizborna godina“. Već drugo jutro sve se vraća u redovito stanje – HDZ se vraća Bruxellesu, Dubravki Šuici i Ursuli von der Leyen, Primorac se vraća svojoj klinici i „kontaktima u inozemstvu“, a novi stari predsjednik izvornoj bazi, svojoj Partiji…
