Sanjin Baković: Milanovićeva povijesna pobjeda ostvarena na autopilotu upalila je crveni meteoalarm nad cijelom RH
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 15 Siječanj 2025 11:52
Zoran Milanović jedan je od političara u Republici Hrvatskoj koji na nacionalnoj razini ima najveći broj političkih utakmica u nogama, a u konačnici i povijesni izborni legitimitet, jer rezultati drugog kruga predsjedničkih izbora RH asociraju rezultatski na referendum. Do ovogodišnjih predsjedničkih izbora RH moglo se Zoranu Milanoviću prebaciti da je bio sinonim pobjednika nad ženama.
Naime, godine 2007. Zoran Milanović izgubio je na parlamentarnim izborima RH od bivšeg predsjednika HDZ-a i bivšeg premijera RH Ivo Sanadera koji se nalazio na vrhuncu političke moći. Godine 2015. izgubio je na parlamentarnim izborima RH od bivšeg predsjednika HDZ-a i bivšeg prvog potpredsjednika Vlade RH Tomislava Karamarka te prepustio nakon Pantovčaka i Banske dvore Karamarkovom HDZ-u. Izgubio je na ponovljenim parlamentarnim izborima RH i od aktualnog predsjednika HDZ-a i aktualnog premijera RH Andreja Plenkovića tijekom 2016. godine.
Pobjeđivao je na parlamentarnim izborima RH tijekom 2011. godine bivšu predsjednicu HDZ-a i bivšu premijerku RH Jadranku Kosor, kao i u utrci na predsjedničkim izborima RH tijekom 2020. godine bivšu predsjednicu RH Kolindu Grabar Kitarović.
Jadranku Kosor pobijedio je na parlamentarnim izborima RH tijekom 2011. godine ispred Kukuriku koalicije s osvojenih 958.318 glasova i osvojio 80 mandata u Hrvatskom saboru u odnosu na poraženi HDZ koji je sa koalicijskim partnerima prikupio na konto 47 mandata na temelju 563.215 glasova odnosno 23.93%. Tada se taj poraz nazivao debaklom i stranačku šeficu HDZ-a pozvali su na odgovornost već idućeg jutra, a što je onda Primorčev povijesni neuspjeh kojeg je aktualni predsjednik HDZ-a i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković vodio po skupovima HDZ-a i držao mobilizacijske govore te sudjelovao u kampanji nasuprot Zorana Milanovića sve dok nije shvatio da je aktualni predsjednik RH pobijedio uvjerljivo već u prvom krugu?
Međutim, ako numerički promatramo razliku u predsjedničkoj utrci RH u reizboru za Pantovčak u prosincu 2024. godine aktualni predsjednik RH Zoran Milanović osvojio je 797.938 glasova u prvom krugu u odnosu na prvog izazivača HDZ-a koji je pridobio potporu 314.663 hrvatska birača, a u postocima je to ekvivalent 49.09% prema 19.35%. Drugim riječima, prednost Zorana Milanovića u odnosu na Dragana Primorca u prvom krugu iznosila je nestvarnih 483.275 glasova odnosno 29.74%.
Joe Bidena uvjerili su da odustane od ponovne kandidature za predsjednika SAD-a nakon fijaska u debati s Donald Trumpom, a nas su iz HDZ-a nakon povijesnog debakla protiv Zorana Milanovića uvjeravali pred malim ekranima kako je cilj bio ulazak u drugi krug, a da je drugi krug nova politička utakmica.
Ako se dobro sjećam jedan od rijetkih HDZ-ovih ako ne i jedini teškaš koji je čestitao Zoranu Milanoviću na ostvarenom rezultatu u prvom krugu predsjedničkih izbora RH bio je Oleg Butković i učinio je to sportski kao što su nas sve učili koji smo se bavili sportom ili politikom u mladosti. U izbornoj noći drugog kruga predsjedničkih izbora RH bilo mi je očajno za gledati kako Dragan Primorac i Andrej Plenković ne znaju čestitati Zoranu Milanoviću na apsolutnoj pobjedi. Ne na relativnoj kao što Andrej Plenković pobjeđuje, već na apsolutnoj. Čak sam mišljenja da je Zoran Milanović doživio više simpatija u javnosti kada je zatražio aplauz za sve članove HDZ-a, a među kojima je bilo i onih koji su protestno glasali za njega ili su neizlaskom na izbore pokazali što misle o promašenoj stranačkoj odluci u pogledu kadrovske politike HDZ-a.
U novoj političkoj utakmici u siječnju 2025. godine u drugom krugu predsjedničkih izbora RH Zoran Milanović ostvario je još uvjerljiviju povijesnu pobjedu nad Draganom Primorcem osvojivši 1.122.859 glasova nasuprot 380.752 glasa što je ekvivalent izražen u postocima 74.68% prema 25.32%. Izgubiti sa ukupnom razlikom od 742.107 glasova ili za 49.36% u drugom krugu i izjaviti da je primljeno na znanje ili da je ovo treći izborni ciklus pa su birači umorni u najmanju ruku takve konstatacije za mene su nadrealne. Wooow!
Pravdati povijesni neuspjeh od 742.107 glasova u drugom krugu predsjedničkih izbora RH u siječnju 2025. godine sa relativnom pobjedom na parlamentarnim izborima RH iz travnja 2024. godine pandan je razmišljanja o političkom uspjehu temeljenom u prošlosti, a pritom se izgubila svijest o sadašnjem trenutku ili budućem, jer kolike su firme npr. u Njemačkoj u sklopu autoindustrije poslovale uspješno početkom 2024. godine, a u 2025. godini prijeti im zatvaranje ili su već zatvorile određene pogone do kraja 2024. godine.
Ako uzmemo u obzir da nitko nije pozivao na zaokruživanje rednog broja 3 uoči drugog kruga predsjedničkih izbora postavlja se retoričko pitanje gdje je izgubljeno 548.955 glasova u vremenskom intervalu od 2020. do 2025. godine?
Bivša predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović osvojila je 929.707 glasova protiv Zorana Milanovića u drugom krugu 2020. godine, a Dragan Primorac osvojio 380.752 glasa protiv Zorana Milanovića u drugom krugu 2025. godine. Da ne ističemo kako je u vrijeme Tomislava Karamarka na platformi Domoljubne koalicije osvojen Pantovčak kada je poražen Ivo Josipović od Kolinde Grabar Kitarović u drugom krugu predsjedničkih izbora 2015. godine.
Svrsishodno navedenim činjenicama možemo postaviti sljedeće pitanje jel ključ povijesnog debakla leži u tome da su stranačka tijela kandidirala nestranačkog kandidata Dragana Primorca koji je 2009. godine izašao iz HDZ-a i bio protukandidat HDZ-ovom kandidatu za predsjednika RH veteranu Andriji Hebrangu pa birači nisu mogli zaokružiti strano tkivo koje se prvo kirurški samo odstranilo, a zatim tražilo povjerenje istih tih birača kojima je već jednom okrenuo leđa te su ostali pasivizirani u oba kruga predsjedničkih izbora ili su protestno glasali za Zorana Milanovića?
Na kraju jel Dragan Primorac bolji kandidat od bivšeg predsjednika HDZ-a i bivšeg prvog potpredsjednika Vlade RH Tomislava Karamarka koji je kao predsjednik HDZ-a pobijedio Milanovićev SDP na lokalnim izborima, dva puta na europarlamentarnim izborima RH, na predsjedničkim izborima RH i na parlamentarnim izborima RH?
Vjerujem da su najbolja anketa izbori koji idu u korist Tomislava Karamarka 5:0, dok u slučaju Dragana Primorca omjer je 0:2 pa iz konteksta sami donesite zaključak jel HDZ imao boljeg kandidata od nestranačkog Dragana Primorca. U bitku se ide s provjerenim pobjednicima kao što je to Tomislav Karamarko, a ne sa avanturistima tj. kandidatima koji su 2009. godine poput Dragana Primorca nasuprot HDZ-a osvojili 117.042 glasa odnosno 5.93% i onemogućili HDZ-ovom veteranu Andriji Hebrangu drugi krug predsjedničkih izbora.
Naravno, bilo je i onih birača koji su razmišljali na način da ne vide nikoga od ponuđenih kandidata osim Zorana Milanovića koji može spriječiti HDZ da preuzme sve institucije u HR, koji žele neovisno pravosuđe od politike, koji nisu mogli prijeći preko najnovije afere u hrvatskom zdravstvu zbog koje je smijenjen sada već bivši ministar zdravstva, koji ne žele slati vlastitu djecu na ratište u Ukrajinu, koji vide da su njima minimalne plaće i mirovine podignute mizerno u odnosu na podizanje plaća političarima za nekoliko tisuća eura neto, a koji su zahvalili za božićnicu i zaokružili mirne duše Zorana Milanovića.
Promatrajući Zorana Milanovića u kampanji predsjedničkih izbora primjetio sam da je poput Donalda Trumpa izabrao istu strategiju kada je riječ o debati tj. po jedno sučeljavanje u prvom krugu s preostalih sedam protukandidata i po jedno sučeljavanje u drugom krugu s Draganom Primorcem. Dok Donald Trump održao je jedno sučeljavanje s aktualnim predsjednikom SAD-a Joe Bidenom nakon kojeg su istog uvjerili da odustane od kandidature i završno sučeljavanje s poraženom Kamalom Harris. Dragan Primorac je pak poput poražene Kamale Harris u SAD-u prozivao protukandidata Zorana Milanovića zašto se ne odaziva na sve debate, a nije se uspio nametnuti niti u dvije ponuđene.
U prvom krugu debate aktualni predsjednik RH Zoran Milanović svojom retoričkom superiornošću, karizmom i markantnošću podsjetio me na vrijeme vladavine Ivo Sanadera kada se nalazio na vrhuncu političke moći. Usudio bi se reći da je Zoran Milanović sam pobijedio ove izbore na vlastitom imenu i Tuđmanovom pobjedničkom izbornom sloganu.
Nadalje, Zoran Milanović nije se morao s nikim retorički sukobljavati jer su se na desnom spektru za iste glasove borili Tomislav Jonjić, Miro Bulj, Branka Lozo i Dragan Primorac, a pritom je Ivana Kekin djelovala kao osigurač s lijevog spektra koji je napravio kratki spoj u rukama Dragana Primorca prilikom postavljenih pitanja o Benjaminu Netanyahu na koje isti nije niti u jednom trenutku dao odgovor. Marija Selak Raspudić fokusirala se na birače centra i pokušala školski po pravilima poentirati nad Zoranom Milanovićem, ali bezuspješno jer učitelj bi joj argumentirano uzvratio što mora ponoviti prilikom utvrđivanja gradiva. Drugi krug debatu i da Zoran Milanović nije formalno odradio ne bi se bitno promijenio rezultat, jer birači su odlučili već u prvom krugu koga će izabrati za predsjednika RH.
Zoran Milanović i Donald Trump imali su istu strategiju PR stručnjaka koji su im sugerirali da u svojim eksplozivnim nastupima ne vrijeđaju i da se ne sukobljavaju sa svima jer im je to otvoren put prema pobjedi, već da se drže u okviru uvjerenja koja zastupaju. Upravo to je dokaz da se i u Hrvatskoj prate zbivanja u SAD-u, a zatim se preslikava ista PR strategija.
Uostalom, trenutno jedina zajednička točka Zorana Milanovića i Donald Trumpa jest mir u svijetu tj. prekid rata u Ukrajini, ali nisam siguran hoće li uopće ikada njih dvoje sjesti za isti stol u četiri oka s obzirom na Milanovićevo javno mišljenje o Trumpu i izraženim dijametralno suprotnim stavovima koja ta dva lidera zastupaju. Za pretpostaviti je da ne postoji zajednički interes jedino ako ih prekid rata u Ukrajini ne posjedne za isti stol.
Promatrajući globalne trendove u SAD-u i Europi osvrnuo bi se na osnovu predsjedničkih izbora u SAD-u, parlamentarnih izbora i predsjedničkih izbora u SK, kao i na osnovu predsjedničkih izbora u RH da birači biraju lidere koji se zalažu za mir u svijetu tj. za prekid rata u Europi i svijetu. Biraju lidere, a ne poslušnike dok ih globalisti nazivaju populistima. Isto se dogodilo i u AUT gdje je pobijedila agenda mira u svijetu, a u CZ ankete daju istoj agendi pobjedu na nadolazećim parlamentarnim izborima.
Gledajući javni nastup jednog češkog analitičara došao sam do spoznaje da je Donald Trump nakon pobjede na izborima u SAD-u nazvao kao prvog europskog političara slovačkog premijera Robert Fica, a zatim je isti analitičar izašao sa neoficialnom informacijom kako se Bratislava priprema ugostiti Donald Trumpa nakon inauguracije u SAD-u tj. u veljači 2025. godine iz čega možemo zaključiti da Donald Trump okuplja saveznike za prekid rata u Europi.
U međuvremenu su posjetili Mar-a Lago rezidenciju Donald Trumpa mađarski premijer Viktor Orban i talijanska premijerka Giorgia Meloni dok Trumpov bliski suradnik i saveznik Elon Musk kao najbogatiji čovjek svijeta daje javnu potporu AFD-u koji je preuzeo istočni dio Njemačke, a druga su po snazi stranka u anketama iza CDU-a. Za očekivati je da CDU sa osvojenih 31% naspram AFD-ovih 22% iz anketa neće moći sastaviti vlast bez AFD-a ukoliko se ne odluče sklopiti Veliku koaliciju kao u vrijeme Angele Merkel koja je još uvijek popularna u EU parlamentu. No, tada bi to mogao biti početak kraja CDU-a u Njemačkoj.
Interesantna je spoznaja da nakon pobjede Donald Trumpa u SAD-u padaju mnoge Vlade, a posljednja je kanadskog premijera Justin Trudeaua nedugo nakon posjeta Trumpovoj rezidenciji na Floridi. Zatim početkom siječnja 2025. godine pala je i austrijska Vlada nakon što je kancelar Karl Nehammer podnio ostavku, a potom najavio povlačenje iz nacionalne politike. Ne treba zaboraviti istaknuti da su prije kanadske i austrijske Vlade u prosincu 2024. godine pale njemačka i francuska Vlada kojoj je parlament izglasao nepovjerenje prvi put od 1962. godine.
Nakon kratkotrajnih globalnih pogleda na političke procese u svijetu vratiti ću se još na završni presjek o predsjedničkim izborima u RH i argumentirati tezu “Milanovićeva povijesna pobjeda ostvarena na autopilotu upalila je crveni meteoalarm nad cijelom RH” jer u oba kruga predsjedničkih izbora Zoran Milanović pobijedio je HDZ u svih 20 županija, kao i u gradu Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku.
Kada Zoran Milanović osvoji 97.040 glasova u Splitsko - dalmatinskoj županiji, a HDZ-ov kandidat Dragan Primorac 47.736 glasova ili kada Zoran Milanović osvoji 65.234 glasa u Osječko - baranjskoj županiji, a HDZ-ov kandidat Dragan Primorac osvoji 27.811 glasova poruka je više nego jasna, a jel dovoljno samo primiti na znanje vrijeme će pokazati s obzirom na činjenicu da su se na posljednjim lokalnim izborima tijekom 2021. godine zatresle utvrde HDZ-a u Dalmaciji, Lici i Slavoniji. Šteta nije umanjena niti nakon što su svi stranački teškaši po županijskim organizacijama pozvali birače u javnim nastupima uoči drugog kruga predsjedničkih izbora RH u smislu podrške Dragana Primorca i pritom ukazivali što je za njih napravio HDZ, a što SDP.
Nažalost, iz sadašnje perspektive izgledalo je to kao da se pobjednički stroj HDZ-a našao u političkom klimakteriju budući da su sa 314.663 glasa narasli na 380.752 glasa što je rast od 66.089 glasova u drugom krugu predsjedničkih izbora RH. Takav rast ostvarili bi i bez javnih poziva na glasanje po županijskim organizacijama diljem Lijepe naše. Što se prije HDZ vrati Karamarkovoj pobjedničkoj formuli na platformi Domoljubne koalicije i resetira na tvorničke postavke te krene birati kandidate iz vlastite baze prestati će se blamirati rezultatima kao u ovoj predsjedničkoj utrci.
U slučaju da nitko ne bude odgovarao za povijesni neuspjeh HDZ-a na predsjedničkim izborima RH, a vjerojatno neće jer vlast je slast Zoran Milanović može se početi dugoročno pripremati za novi mandat u Banskim dvorima nakon što odradi nadolazeći na Pantovčaku. Hrvatski birači biti će dugoročno zasićeni od politike Andreja Plenkovića što su pokazali i ovi izbori, a ljevica isprofiliranijeg lidera poznatog široj javnosti sa čvrstim stavom i karizmom te željom za političku borbu od Zorana Milanovića u HR nema.
Dok poražena liberalna agenda na platformi oko HDZ-a iz ovog poraza izgleda ništa još nije naučila, jer umjesto ruke pomirbe osim što nisu čestitali pobjedniku niti nakon inzistiranja medija na čestitki ne žele prisustvovati ni na nadolazećoj inauguraciji predsjednika RH kao da nisu shvatili poruku birača koja je odjeknula ne samo u HR, već i u svijetu. Nisam siguran da svih 150 zastupnika u Hrvatskom saboru ne želi da ih predsjednik Hrvatskog sabora ne predstavlja na inauguraciji predsjednika RH. Čak je i NR Kina poslala na Trumpovu inauguraciju u SAD najviše predstavnike delegacije iako predsjednik Xi Jinping neće prisustvovati istoj i time pokazala da poštuje instituciju predsjednika SAD-a, a mi koji se pokušavamo temeljiti na zapadnoj kulturi padnemo na popravnom ispitu i prije početka pokušaja suradnje u nadolazećem mandatu.
Sanjin Baković mag.ing.pp.tp.
