Srpski svet ima svoju agenturu i u Hrvatskoj: 'Njima sada smeta i ova obljetnica'
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 21 Siječanj 2025 17:27
Udaranje na sve nosive elemente hrvatskog identiteta jedan je od ključnih aspekata geopolitike i ideologije tzv. srpskog sveta. Nije potrebno ulaziti u analizu velikosrpske politike još tamo od vremena kad je Srbija postala kneževinom. Dovoljno je podsjetiti na dokumente donesene proteklih godina.
U povelji o tzv. kulturnom srpskom prostoru vrlo se jasno Dubrovnik proglašava dijelom toga prostora. U Deklaraciji o granicama srpskog jezika Srbi negiraju postojanje hrvatskoga jezika. Za njih je štokavski isključivo srpski. Poruka je jasna: taMo gdje je štokavski, tamo su i granice "srpskog sveta" koji, rekao je svojedobno Aleksandar Vulin, podrazumijeva jedan državni prostor. Deklaracijom o granicama srpske književnosti svojata se hrvatska dubrovačka književnost koja je velikosrbima tako mila zato što Srbija, tada podijeljena na pašaluke, nije imala renesansu i barok.
Na stranu sad ridikuli tipa Jovan Deretić (čije knjige neumorno čita Novak Đoković) prema kojima su svi narodi svijeta porijeklom Srbi. U kulturnoj agresiji na Hrvatsku sudjeluju sve ključne srbijanske institucije. Nedavno smo svjedočili novome velikosrpskom ridikuloznom činu. Beogradska "Politika" tako je 26. studenoga objavila članak pod naslovom "Podneta inicijativa za vraćanje Krstionice kneza Višeslava u Srbiju".
Ovdje radi o inicijativi "Udruženja izbeglih, ugroženih i prognanih lica Srbije". Ono je Ministarstvu kulture, Ministarstvu vanjskih ("inostranih") poslova, Vladi Republike Srbije i Srpskoj pravoslavnoj crkvi uputilo inicijativu za vraćanje Krstionice kneza Višeslava iz Arheološkog muzeja u Splitu Srbiji. "Ovaj značajan kulturni i istorijski spomenik, koji potiče iz devetog veka, predstavlja jedan od najstarijih spomenika hrišćanske liturgije na Balkanu, i kao takav ima duboko versko i kulturno značenje za sve Srbe", stoji u njihovu priopćenju.
Politika prisvajanja tuđeg traje gotovo 200 godina
Višeslavova krstionica jedan je od najznačajnijih spomenika hrvatske kulture koji sa Srbijom i Srbima nema apsolutno nikakve veze. No upravo zato što je ključan za hrvatski povijesni identitet nalazi se na udaru tzv. srpskog sveta. Takva lažljiva, nasilna i maliciozna politika prisvajanja tuđeg traje gotovo 200 godina. U Uvodu knjige "Na izvorima neistina I." (Matica hrvatska, Zagreb, 1941., str. 6-8) Vatroslava Murvara tako čitamo: "Srpska promičba, jedinstvena po svojoj drskosti i neopravdanosti svojih zahtjeva, već stotinu i dvadesetak godina uvjerava željeznom dosljednošću nas Hrvate i cijeli svijet oko nas o našoj vlastitoj nevrijednosti, malenkosti, siromaštvu i beznačajnosti u svim pravcima i na svim područjima.
U tu se svrhu iskrivljuju, krivotvore ili prisvajaju sve naše vrjednote. (…) Srbi, nenatkriljivi majstori u ovakvom poslu, nisu mu ni jedan čas dali ime propaganda. Svim neistinitim i zlonamjernim tezama, člancima, časopisima i knjigama davali su oblik znanstvenih rasprava, znanstvenih rezultata. (…) Duboko sam uvjeren, da ne postoji ni jedna srpska knjiga – bilo bi nam to svakako poznato – koja bi, raspravljajući o nacionalnim pitanjima, bila na znanstvenoj visini, pa makar to svim silama nastojala. Nema ni jednog znanstvenog retka s područja nacionalne problematike, koji ne oduzima i ne prisvaja i po koju vrjednotu iz hrvatskog, bugarskog i drugog životnog prostora, vlasništva ili kulture.
Sveučilišni profesori, poznati učenjaci, svećenici, novinari, književnici, nesvršeni đaci, poluobrazovana piskarala i redom svi koji znadu pisati, svi bez razlike potpuno su jednaki u ovom aspektu svog djelovanja, pripadali oni vremenu Vuka Karadžića ili pak današnjem vremenu Slobodana Jovanovića, bili obrazovani kao Slobodan Jovanović ili pak onoliko koliko Vuk Stefanović Karadžić. (…)".
Duhovno nasilje
"Prisvajanje pojedinih dijelova ili cijelih pokrajina hrvatske zemlje, iskrivljavanje povijesnih, brojidbenih i socioloških činjenica, krivotvorenje isprava, prisvajanje čitavih kulturnih doba, hrvatskog književnog jezika, narodnih pjesama, srbiziranje prvih naših književnih imena, pogrješno prikazivanje i omalovažavanje svih hrvatskih vrjednota predstavlja nam sustav srpskih neistina, uporno podržavan u znanstvenom obliku i uporno nazivan naukom od početka srpske pismenosti pa do sloma velikosrpske države (misli se na 1941. godinu, nap. D. D.). Sustav je srpskih neistina, jedinstven u povijesti, neprekinuto duhovno nasilje izvršavano nad hrvatskim narodom. Ono rječito pokazuje, što se sve jednom malom, povijesnom sudbom rastrganom, narodu nijekalo u želji, da se izbriše s lica zemlje, sa lijepe njegove domovine", navodi se u knjizi.
Jasno je da tzv. srpski svet ima svoju agenturu i u Hrvatskoj. Lako ju je prepoznati po tome što također udara na identitetske odrednice hrvatskog naroda. Tu nedvojbeno možemo ubrojiti tjednik "Novosti", koji se, financiran novcem iz proračuna, godinama izruguje iz Domovinskog rata, Franje Tuđmana, Katoličke Crkve i svih vrijednosti hrvatskog naroda. Jedan od posljednjih tekstova u "Novostima" nosi naslov "Loša zmajebancija" uz dodatak: "Na inicijativu Matice hrvatske i nečega što se zove Druža Braće Hrvatskoga Zmaja, čitavu godinu obilježavat ćemo 1100. obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva".
"Novostima" sada smeta i ova obljetnica. Zašto? Opet zato što je važna za hrvatski identitet. Današnji sljedbenici velikosrpske ideologije (bili oni Srbi ili etnički Hrvati – ne zaboravimo koliko je Hrvata bilo u orjunašima i četnicima!) pritom mrze obljetnice važne za hrvatski identitet više nego ranije dinastija Karađorđević. Čak se i u monarhističkoj Jugoslaviji javno slavila 1000. obljetnica Hrvatskog kraljevstva. Nakon što su Stjepan Radić i Nikola Pašić postigli dogovor, ta je proslava iz taktičkih razloga imala čak i potporu režima. Čini se da je mržnja prema Hrvatskoj nešto što jedino istinski napreduje. I nema granice, kao ni fantazije arhitekata srpskog (polu)sveta.
