Žao mi traktora...
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 29 Ožujak 2025 17:09
Ne možeš ovih dana pobjeći od medijske halabuke oko prosvjeda u Srbiji. Pa po onoj ''Kada ih ne možeš pobijediti, ti im se pridruži'' odlučio sam toj halabuci dati i svoj prilog. Doduše, tonom i pristupom ponešto drukčiji od prevladavajućih izvješća i osvrta na tu temu.
U cijeloj toj strci oko rušenja Nenadležnoga, kako pobunjeni studenti nazivaju Vučića, najviše me je razgalilo uvođenje traktora u priču. Bome, traktor im postaje sve važniji simbol, uskoro bi mogao i na grb umjesto dvoglavog orla ako se stvari ovako nastave razvijati. Na jednom od poprišta subotnjih prosvjednih događanja, Pionirskog parka u kojem prosvjeduju Vučićevi studenti željni učenja, netko je, nagađa se diskretna ruka režima, parkirao traktore kako bi stvorio fizičku branu prema provučićevskim studentima. Valjda da ih ne bi napali oporbeni studenti. S druge su strane studente, koji su iz različitih krajeva pješačili prema Beogradu, pratili i štitili seljaci na traktorima. Tako da su se subotnji događaji u Beogradu i na pristupnim cestama mogli sagledati i kao svojevrsna traktorijada. A Srbi i traktori, to nekako ide zajedno.
No, u svom ću se tekstu više baviti recepcijom srbijanskih događanja u Hrvatskoj nego samim tim događanjima. Index.hr, Jutarnji.hr, Večernji.hr i ostali glavnostrujaški portali najviše su prostora posvetili tim događanjima, čak i više nego ocrnjivanju Trumpa, pomno su pratili što se događa iz minute u minutu i sve to kitili mudrim osvrtima i patetičnim zgodama s margine glavnih događanja. Ustreptalost i oduševljenje ovdašnjih jugoljuba zbog studentske revolucije u mrdihjiSrbiji ovih su dana poprimili groteskne razmjere. Svaki je drugi komentar čitatelja na Indexu u stilu ''Bravo, braćo Srbi! Tako se to radi! Što mi čekamo!?'' Pjevačica Ida Prester, koju nikada nisam čuo kako pjeva, no glasa se često, oglasila se i ovaj put: ''Koliko je lijepo biti dio ovoga, biti ovdje danas. Hvala vam, klinci, što ste nam donijeli nadu. Svi su sa suzama u očima, puno toga oko nas je u kaosu, a u Beogradu danas sve ima smisla''. Na što se jedan od Večernjakovih čitatelja u komentarima osvrnuo konstatacijom: ''Aha, to su te ustaše koje Vučić proziva!''
Da je to točno, znamo već dulje vrijeme. Vučićevim su rušenjem u Hrvatskoj zaokupljene gotovo isključivo pristaše rekonstitucije bivše države u ovom ili onom obliku. Tako se u jednom trenutku digla graja oko vraćanja hrvatskih novinara sa srpske granice. Picula je čak prigovorio hrvatskim vlastima što nisu oštro reagirale na taj nedemokratski čin. Međutim, kada se malo zagrebe ispod površine, postaje jasno da se većina vraćenih tek uz puno benevolentnosti može nazvati novinarima, kojima je novinarstvo tek paravan za aktivizam. Tako je, primjerice, s granice vraćena i stanovita nazovinovinarka, koja se proslavila zasipanjem Banskih dvora izmetom i stavljanjem vibratora na Tuđmanov spomenik. Uzalud joj bilo naslikavanje s tri uzdignuta prsta i izjave vatrene ljubavi Srbiji i Srbima. Proglasili je braća Srbi sigurnosnom smetnjom i vratili s granice. Da se mi s njom onako troprstom i vučićfrustriranom natežemo. Doduše, bilo je navodno i pravih novinara koji su vraćeni sa srpske granice, pa su čak i neki vaterpolisti bili takve sreće. Tako im i treba kad s Jadrana idu igrati vaterpolo u Vojvodinu.
Raznježio se u Beogradu i notorni Hrvoje Zovko. Ponijelo ga. Pa kaže o studentima: ''Proizveli su najjaču buku na svijetu u ovom trenutku koju će itekako čuti Aleksandar Vučić" Što će jadan kad je njegov svijet omeđen imaginarnim granicama srpskog sveta. No, koliko god ta buka bila jaka, Vučić je ostao gdje je i bio i ako ''studenti'' uskoro ne smisle nešto inventivnije i učinkovitije od pješačenja uzduž i poprijeko po Srbiji, ostat će i dalje. A to je za Hrvatsku pozitivan ishod aktualnih trvenja u Srbiji. Sjećate se onih traktora s početka teksta? E, njih su studenti u velikoj mjeri onesposobili bušenjem guma, sipanjem šećera u rezervoar i slično. Kako je svrha traktora primarno kruhotvorna, baš kao i nekada konja, ne preostaje mi ništa drugo nego da parafraziram Balaševića Žao mi traktora… Ostalih sudionika baš i nije, nek' su oni živi i zdravi! I tamo daleko.
Damir Pešorda
