Kako su 1944. godine oslobađani i Split i Dalmacija i Hajduk i Hrvatska
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 29 Ožujak 2025 14:58
Bila je 1944. godina kad je Jugoslavenska Narodna Armija ušla u Split, a što se i danas obilježava kao dan oslobođenja. Iste godine, dakle 1944., osloboditelji su u Hajdukov naziv ”Hrvatski športski klub Hajduk” dodali ”Narodno-Oslobodilačka Vojska Jugoslavije”.
Dakle, nije pisalo vojska Hrvatske, nego vojska Jugoslavije. J U G O S L A V I J E. Hajduk se od tada zvao ”Hrvatski športski klub Hajduk – NOVJ”, a onda su ubrzo, iste godine, izbacili iz naziva pridjev ”hrvatski”.
Izbacili su i njegov izvorni hrvatski grb, a ubacili crvenu zvijezdu petokraku.
Hajduk od te 1944. više nije bio hrvatski
Te 1944. godine, sve je identitetsko hrvatsko iz Hajduka nestalo. Nestalo je i ime hrvatsko i grb hrvatski.
Kako u Hajduku, tako i u Splitu, Dalmaciji i u cijeloj Hrvatskoj. Sve hrvatsko je nestajalo i Hrvatska je nestajala. Sve je to vrlo logično, jer gdje narodna vojska Jugoslavije prođe, tu više nema ni Hrvatske, ni hrvatskog.
Niti je Hajduk od te 1944. više bio hrvatski, niti je Split bio hrvatski, niti je Dalmacija bila hrvatska, niti su svi drugi “oslobođeni” dijelovi Hrvatske više bili hrvatski.
Sve je hrvatsko postalo jugoslavensko.
Kao i u prvoj Jugoslaviji.
Nova Jugoslavija s njenim novim simbolom crvenom zvijezdom petokrakom utisnula se i uklesala u sve.
Jugoslavenska zastava vijorila se nad Hajdukom, Splitom, Dalmacijom i Hrvatskom.
Nestalo je sve ono hrvatsko što se obećavalo Hrvatima iz Splita i Dalmacije, kada ih se nagovaralo, motiviralo i mobiliziralo u ”sveti rat”.
Ostalo je iznad svega ono komunističko jugoslavensko. Ostala je njihova ”matica zemlja”, koja se zvala Jugoslavija i kojoj su naši hrvatski komunisti vratili Dalmaciju.
Ostala su brojna imena naših predaka upisana na spomenicima palim borcima za jugoslavensku komunističku revoluciju.
Ostali su nasamareni svi oni Hrvati koji su vjerovali jugoslavenskoj politici. Ostali su hrvatski komunisti s papirom u ruci na kojem su im jugoslavenski lisci napisali da imaju svoju državu.
Čak su im i u nazivu rekli da se zove ”Federalna Država Hrvatska”.
Svašta su im rekli i obećali, pa čak i da mogu izaći iz Jugoslavije kad god hoće. I oni su mahali s tim papirom i bili ponosni.
Hrvatska je postala ”narodna”
Dok su oni mahali s tim papirom jugoslavenska politika ubijala je masovno sve one koji bi u budućnosti mogli i pomislili izvući Hrvatsku iz Jugoslavije. A onda su jugoslavenski komunisti, čim je rat završio, izbrisali ono ”Država” iz naziva Hrvatske.
Hrvatska je postala Narodna.
I to jednako narodna za dva naroda, za Srbe i Hrvate. Srbija je bila samo za Srbe. Naravno.
Ali hrvatski komunisti još uvijek su ponosno mahali s onim papirom. A koliko je taj jugoslavenski papir vrijedio i koliko je vrijedila jugoslavenska riječ, moglo se vidjeti na svakom koraku, pri samoj pomisli izgovaranja riječi Hrvatska, pa čak i u pjesmi.
Najbolje se to moglo vidjeti 1971.
A onda 1991.
Najveća sramota hrvatskog naroda su oni hrvatski komunisti koji su služeći jugoslavenskoj komunističkoj partiji i njenim interesima počinili neljudske zločine i gasili sve hrvatsko što se moglo ugasiti, na tragu onog što je činila i prva Jugoslavija, samo puno gore i brutalnije.
Gasili su hrvatske ljudske živote ubijajući ih i to masovno.
Ti i takvi, nažalost nikad kažnjeni zločinci, ali i nikad pokajani, najveća su sramota u povijesti hrvatskog naroda i najveći izdajnici u povijesti hrvatskog naroda, ma koliko god se oni trudili to govoriti za nekog drugog.
Oni s ujedno i najveće kukavice u povijesti hrvatskog naroda jer se nisu usudili suprotstaviti jugoslavenskoj politici kad su vidjeli da ih ona vara i da im otima hrvatsku državu i ubija hrvatski narod.
Oni su ukaljali antifašističku borbu.
Ukaljali su i ugled svih Hrvata koji su bili antifašisti, ali kojima nikad ne bi palo na pamet rušiti svoju vlastitu državu Hrvatsku, da nije bilo jugoslavenske komunističke politike.
Hrvatski komunisti su oslobodivši narod od fašizma, zarobili isti taj narod, ne samo u komunizam, nego i u Jugoslaviju.
Jednu ideologiju zamijenili su drugom.
Jedno ropstvo drugim.
Jednu državu, svoju Hrvatsku, zamijenili su drugom Jugoslavijom, u kojoj više nisu bili svoji.
Svoj hrvatski komunizam utopili su u onaj krovni jugoslavenski.
Jednog od osnivača Hajduka i dizajnera Hajdukovog povijesnog grba s hrvatskom šahovnicom Vjekoslava Ivaniševića strpali su u zatvor i u to u Lepoglavu. Kao i mnoge druge naše poduzetnike i intelektualce proglasili su ga narodnim neprijateljem, oduzeli mu imovinu i otjerali ga na marginu društva, a onda i u smrt.
Oni sebe zovu osloboditelji.
Oni i danas promoviraju Hajduka s crvenom zvijezdom petokrakom. Jer njima povijest Hajduka nije počela 1911. godine. Niti je njima povijest Hrvatske počela od stoljeća sedmog.
Njima je sve počelo 1944. godine. I sloboda Splita i sloboda Hajduka. I sloboda Hrvatske, naravno. Sve drugo njima je revizionizam.
A na nama je da vršimo reviziju povijesti koju su oni pisali.
Pa neka oni to zovu revizionizam.
Neka.
Neka vječno živi ”Hrvatski nogometni klub Hajduk”.
Neka vječno živi hrvatski grad Split.
Neka vječno živi slobodna, samostalna i suverena država Hrvatska.
