Je li demokracija u EU ugrožena? Nakon ‘rumunjskog poučka’ i AfD-a, presuda Le Pen dokazuje samo jedno
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 04 Travanj 2025 19:08
Prošla je tek trećina 2025. godine, a Europska Unija potresena je diskutabilnim političkim djelovanjima, pa i skandalima, koji kod milijuna Europljana izazivaju zabrinutost, a kod nekih i temeljno povjerenje u demokratske principe na kojima bi trebala biti izgrađena ista. Najnoviji događaj, koji je izazvao nelagodu, sudska je presuda koja je izrečena Marine Le Pen – ikoni političke desnice Francuske i Europe.
Le Pen je dugogodišnji karizmatski vođa političke stranke Nacionalno okupljanje (National Rally) u Francuskoj, ali i žena koja je postala simbolom otpora političkoj oligarhiji Francuske na čelu s Macronom. Kao takva u Francuskoj, ali i šire, percipira se i simbolom otpora tzv. lijevo-liberalnoj (globalističkoj) i EU federalističkoj eliti iz Bruxellesa, sjedišta Europske Unije.
Sud u Francuskoj osudio je Le Pen na kaznu zatvora od četiri godine, od toga dvije uvjetno, i na pet godina zabrane političkog djelovanja. Presuda se događa u drugoj polovini posljednjeg mandata Emanuella Macrona, tzv. liberalnog kandidata i osobe oko koje se 20222. okupila cijela politička scena Francuske, samo da bi porazila i spriječila dolazak Le Pen na poziciju predsjednika države.
Za razliku od Le Pen, Macrona se svrstava u red političkih globalista. Posljednjih mjeseci Macron se, uz britanskog premijera Starmera, u javnosti nametnuo kao veliki protivnik zaustavljanja rata u Ukrajini i zagovornik militarizacije Europe.
Za što je Le Pen osuđena?
Sud u Parizu presudio je da je Marine Le Pen bila “u samom središtu” nezakonite sheme kojom je, prema optužnici, više od četiri milijuna eura europskih sredstava završilo na računima njezine stranke umjesto da budu utrošeni na predviđene troškove rada zastupnika u Europskom parlamentu. Presuda naglašava nepravilnosti u korištenju sredstava koje je dodijelio Europski parlament. Radi se o plaćama i troškovima isplaćenim pomoćnicima zastupnika u EU parlamentu, a koji su ih prema presudi koristili nezakonito.
Ako bi presudu pojednostavnili za običnog čovjeka, možemo reći da su u pitanju financiranje, plaće i troškovi aktivnosti od strane pomoćnika (asistenata) poslanika u EU parlamentu.
Le Pen je optužena i osuđena jer su tužitelji i suci utvrdili da su pomoćnici nekih poslanika stranke NR radili u Francuskoj na terenu gdje su ti poslanici izabrani, a ne u Bruxellesu ili Strasbourgu, gdje bi prema sucima trebali isključivo djelovati.
Tužitelji tvrde, a suci presudom potvrđuju, da je taj rad pomoćnika, koji nije sporan, koristio stranci Le Pen RF, a ne poslanicima u Bruxellesu ili Strasbourgu. Sud kaže da Marine Le Pen nije prisvojila novac za sebe ili svoju korist. Tvrdi da su asistenti stvarno radili, ali da nisu trebali biti plaćeni za taj rad europskim novcima.
To je jako veliki udarac stranci NR, jer je njezina čelnica Marine Le Pen dominirala u anketama za pobjedu na izborima 2027. godine.
Žestoke reakcije javnosti
Ne treba niti pisati da su reakcije francuske javnosti vrlo oštre. Dok politička elita i ljevica podržava presudu Le Pen, veliki dio javnosti je zgrožen i smatra presudu udarom na demokraciju kojom se Francuska toliko ponosi.
Dapače, kritike izbacivanja Le Pen iz političkog života i izbora 2027. se javljaju i među njenim protivnicima. Među političkim protivnicima Le Pen koji su izrazili nelagodu nalazi se zastupnik Laurent Wauquiez, koji je rekao da je sudska presuda stavila “vrlo veliki teret na našu demokraciju”.
Jordan Bardella, njezin 29-godišnji štićenik koji bi je mogao zamijeniti na glasačkom listiću 2027. kao kandidat za predsjednika ako Le Pen bude zabranjena kandidatura, rekao je na X-u da je Le Pen “nepravedno osuđena” i da se ”demokracija u Francuskoj gubi”.
Prijeti li politika Bruxellesa temeljima demokracije?
Nakon presude Marine Le Pen, mnogi su ustvrdili da je riječ o nastavku već viđenog scenarija u kojem se europski establišment obračunava s političkim opcijama koje preglasno osporavaju službenu politiku Europske Unije. To se osobito odnosi na pitanje huškačkog odnosa prema ratu u Ukrajini i nedostatku dobre volje briselskih elita da se taj rat okonča, kao i po pitanju stvaranja straha među ljudima zbog ”ruskih prijetnji Europi”.
Već neko vrijeme svjedočimo sve otvorenijim napetostima između “središta moći” u Bruxellesu i onih koji tvrde da je EU skrenula od politike utemeljitelja, te da se suverenitet nacionalnih država urušava pod naletom ambicioznih federalističkih i militarističkih planova koji dolaze iz Bruxellesa i, njenoj politici odanih, političara. Neki, poput Mattea Salvinija, idu toliko daleko da govore o “ratu” Europske unije protiv neistomišljenika.
Slučaj Rumunjske
Osim Le Pen, kao primjer navode i nedavno poništenje izbora u Rumunjskoj i zabranu kandidiranja Calinu Georgescu, pobjedniku prvog kruga izbora za predsjednika Rumunjske. Kao i Le Pen, i Georgescu ne smije izaći na nove izbore koji će biti ponovljeni. Dakle, ne samo da su izbori poništeni, već se kandidatu brani sudjelovanje na slobodnim i demokratskim izborima kao građaninu Rumunjske. Već taj slučaj doveo je u sumnju i stavio pod upitnik demokraciju u državama Europske Unije.
Nelagodu je izazvao i prijedlog koji se pojavio u Bundestagu u jesen 2024. godine. Tamo je 124 zastupnika lijevih i ekstremno lijevih stranaka tražilo zabranu AfD-a, konzervativne desne stranke koja ima veliko biračko tijelo i podršku u Njemačkoj. To nije prošlo 2024. godine, ali prema medijskim izvješćima, ekstremni ljevičari iz stranke Zelenih namjeravaju što prije progurati prijedlog za zabranu AfD-a u parlamentu.
Čini se da imaju podršku svih ostalih stranaka. Ideja o uklanjanju najznačajnijeg političkog protivnika vladajućih elita raspravlja se već godinama. Kako AfD postaje sve jači (druga su najveća politička snaga u Parlamentu nakon izbora u veljači), vladajuće stranke žele zaustaviti njihov uspon prije sljedećih izbora 2029. godine.
Negativna uloga mainstream medija u prikazivanju suverenističke politike
Ono što posebno stvara nelagodu je da se taj narativ širi mainstream medijima. Dapače, ovim sudskim presudama ili eventualnoj političkoj zabrani AfD-a, prethodi višegodišnja huškačka politička agenda mainstream medija protiv Le Pen, Georgescua, AfD-a ili bilo koje drugog političara koji je na meti briselske političke oligarhije.
Mediji kao da su se godinama natjecali tko će više proglasiti Le Pen, Orbana, PiS, Georgescua ili AfD većom opasnosti za cijelu Europsku Uniju. Tu isto vrijedi za Fica, Salvinija, Wildersa ili bilo kojeg drugog utjecajnog političara ili stranku koja se suprotstavlja bruxelleskim agendama.
Diskreditirajući, grubi i etiketirajući nazivi su redovito povezani u medijskim izvještajima prema istoj političkoj opciji: ultranacionalist, ekstremni desničar, putinovac, rusofil, antieuropejac samo su dio uvreda sa širokog spektra.
Slične optužbe doživljavao je Donald Trump u mainstream medijima i redovima Demokrata tada okupljenih oko Hillary Clinton, te Baracka Obame u sjeni.
Na drugoj strani, političke afere koje javnost zanimaju, npr. u svezi djelovanja Ursule von der Leyen u Covid krizi ili Huntera Bidena u Ukrajini, gotovo da se ne pojavljuju ili medijski analiziraju u istim medijima.
Opasan prijedlog Njemačke za male narode
Buduća njemačka vlada želi uvesti strože mjere protiv zemalja članica Europske unije koje, prema Bruxellesu, krše vladavinu prava. Prema nacrtu koalicijskog sporazuma demokršćana i socijaldemokrata u Njemačkoj, nova njemačka vlada planira zauzeti čvršći stav prema državama članicama koje usporavaju proces odlučivanja unutar EU.
Nacrt Unije CDU/CSU i SPD-a naglašava da načelo konsenzusa u Europskom vijeću i jednoglasnog glasanja u Vijeću EU ne smije biti kočnica za donošenje važnih odluka. Zalažu se za proširenje glasanja kvalificiranom većinom, osobito u pitanjima zajedničke vanjske i sigurnosne politike, kao što je nametanje sankcija. Također, predviđaju korištenje takozvanih “prijelaznih klauzula” koje omogućuju prelazak s jednoglasnog odlučivanja na odlučivanje kvalificiranom većinom, čime bi se ubrzao proces donošenja odluka u EU.
Koalicijski partneri CDU i SPD također predlažu uvođenje strožih sankcija za države koje krše temeljne vrijednosti EU. Uz prekršajne postupke i uskraćivanje sredstava EU predviđa se i suspenzija prava glasanja u Vijeću EU-a.
Situacija koja neodoljivo podsjeća na preglasavanje manjih ili manje brojnih, za Hrvate neugodno podsjećanje na prijeratno stanje u Jugoslaviji i zahtijevanja ”političkih prava” preglasavanjima koje je tražio predsjednik Milošević u ime Srbije, u korist najbrojnijeg naroda u Jugoslaviji.
U takvim političkim opcijama kakve traži Njemačka sigurno manji narodi gube i bivaju preglasani, a europsko zakonodavstvo se postavlja iznad nacionalnog zakonodavstva i suverenizma država i naroda.
Za hrvatski narod, a i druge male narode EU, to je neprihvatljivo.
Desna politička opcija štiti demokratske vrijednosti Europe
Osvrnemo li se i na širi europski kontekst, nije tajna da se trenutačno najveći val otpora prema vladajućem EU poretku regrutira upravo s desnice. Ljevica, koja bi tradicionalno trebala biti antiratni i antikapitalistički korektiv, gotovo da se uopće ne javlja po pitanjima prava radnika ili zaustavljanja rata u Ukrajini. Ljevičarske agende se uopće ne bave pitanjima koje su stvorile ljevicu, već se bave pitanjima klimatskih promjena, ‘transrodnosti’ ili drugim pitanjima iz širokog spektra woke agende.
Također, u vrijeme Covid krize, u kojoj su se pojavljivala razna ograničenja gleda slobode pisanja i govora, desna opcija se otvoreno izjašnjavala za očuvanje dosegnutih ljudskih prava i sloboda, dok je ljevica šutjela ili odobravala vrlo upitne stvari koje su se događale na planu demokracije i ljudskih sloboda.
Sve to sugerira da klasična ljevica uopće više ne postoji, već da postoji ”samoprozvana” ljevica koja se vazalno pridružila vladajućim slojevima briselskih elita, kao snažna politička potpora istim. Isto bi se moglo reći za neke centrističke ili tzv. ”stranke desnog centra”.
Podjela na lijeve i desne je lažna – postoje globalisti i suverenisti
Čini se da je tradicionalna podjela na desne i lijeve zastarjela, bačena u povijest, te da nema nikakvog političkog uporišta danas. Tu podjelu umjetno održava politička i medijska mašinerija.
U stvarnosti se radi o podjeli na globalističke snage koje godinama vladaju Europskom Unijom i njihove političke protivnike. Za jedne je to znak dubokog sloma europske političke dinamike, u kojoj “suverenistička” struje postaju jedina ozbiljna protuteža sve glasnijim zagovarateljima vojne integracije i konfrontacije s nuklearnom velesilom Rusijom, što građane Europske Unije zaista plaši. Strah od velikog rata, nakon dva svjetska rata i uništenja Europe, je ono što najviše brine i što bi stanovnici država Europe htjeli izbjeći.
Danas je vrijeme kada su prestala vrijediti političko-dogmatska nametnuta pravila lijevo-desno. Te podjele nemaju veze sa stvarnim životom. Sigurno je ovo: na svakom građaninu država Europe je da stane u obranu demokratskih principa i zakona koji su, uz ostale čimbenike, izgradili staru Europu kakvu smo donedavno poznavali. Svaki drugi put, praćen zabranama ili preglasavanjima, vodi do u najmanju ruku do autokracija, plutokracija ili partitokracija.
A sljedeći korak je ono što je baš Europa ”iznjedrila” u 20. stoljeću i nije joj povijesno uopće strano – strašni totalitarizmi za koje želimo da ostanu prošlost.
