Šarić: Mali vodič za neznalice – što smiju lijevi aktivisti, a ne smiju ostali?
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 29 Kolovoz 2025 13:03
Festival „Nosi se“ ne silazi s dnevnog reda. Sada na red dolazi i FALIŠ. Međutim, ja neću pisati o tome. Moja će tema biti jedan mali priručnik ili vodič za one koji ne znaju kako funkcionira naše društvo i tko što smije ili ne smije raditi. Naime, lijevi aktivisti smiju ono što desni i svi ostali ne smiju. Lijevi novinari smiju ono što ne smiju desni.
Njih je ionako jako malo. Ovdje koristim termine lijevo i desno za potrebe stiha. Znam da je ta politička podjela zastarjela. Doduše, kod nas i nije toliko. Mislim da nam je svima jasno o čemu se radi kada kažemo je li netko desno ili lijevo.
Našim društvom vlada jedno veliko licemjerje. Na snazi nisu zakoni, već dvostruki kriteriji. Neki smiju, neki ne smiju. Neki imaju pravo, neki nemaju. Provoditelj zakona su često mediji (čast iznimkama) koji diktiraju tempo javnog mnijenja, a time i političara (čast iznimkama). Vrlo često, oni i djeluju zajedno. Pritisku medija i politike ne mogu se oduprijeti ni sudovi. Tako postavljene stvari iznjedrile su jednu uzvišenu kastu u Hrvatskoj koju ćemo nazvati „lijevi aktivisti“. U tu grupaciju ulaze i novinari i političari i sve javne osobe s privilegiranim statusom u medijima. Posebno su privilegirane tzv. seksualne manjine, svojevrsni sveci i blaženici modernih sekularnih država Zapada. I Hrvatske.
Lijevi aktivisti imaju pravo na javni novac
Što se smije, a što ne smije raditi u Hrvatskoj, ovisno o kasti kojoj pripadate? Pogledajmo najsvježiji primjer iz Benkovca. Ako ste lijevi aktivist, smijete doći u grad koji je bio okupiran u Domovinskom ratu i čiji su stanovnici teško stradali od velikosrpske agresije, te provocirati branitelje i invalide iskrivljujući njihovu žrtvu i čitavu povijest, svodeći rat za neovisnost i opstanak na sukob dvaju podivljala nacionalizma. K tome ste i plaćeni iz proračuna države protiv koje govorite i djelujete!
Smijete se ceriti u lice braniteljima i praviti grimase. Ionako će HND i Mojmira stati u vašu obranu tokom dana i predstaviti vas kao umiljato lane koje su okružili vukovi zvani branitelji. K tome, Faktograf to neće provjeriti jer ga zanimaju “samo činjenice”.
Ako ste lijevi aktivist, imate pravo na javni novac. To je zapisano u zvijezdama! Ili samo jednoj zvijezdi? Lijevi ste i identificirate se kao umjetnik? Osnujte udrugu s dva člana i aplicirajte za sredstva iz svih mogućih nacionalnih i lokalnih institucija. Dobit ćete novac! Imate pravo na njega jer ste lijevi aktivist, a sve što čini lijevi aktivist jest ili sloboda govora ili umjetnost, pa makar iz vagine vadili hrvatsku zastavu ili dali stražnjicu na poljubac Urši Raukar. Ukoliko bi vam slučajno netko uskratio novac, samo viknite fašizam. Ta čarobna riječ lijevom aktivistu otvara sva vrata, prvo ona u medijima.
Sjetite se samo Hasanbegovića kada je kao ministar kulture 2016. pokušao lijevim parazitima zatvoriti pipu. On kao desni nikada nije ni smio zasjesti u ministarsku stolicu!
Lijevi aktivisti smiju bacati venac u Dunav, desni ne smiju biti na Bleiburgu
S druge strane, oni desni nemaju pravo na javni novac, oni niti ne znaju što je umjetnost, što je kultura… Oni ne mogu doći u Jasenovac i pričati o dekonstrukciji NDH. U Jasenovcu ne smije biti niti ploča hrvatskih vojnika poginulih u Domovinskom ratu! Ako ste desni, ne smijete izvesti performans ispod kamenog cvijeta, ali ako ste lijevi možete upasti u crkvu i raditi sklekove. Šteta što nitko to nije probao u džamiji.
Ako ste lijevi aktivist smijete oko obljetnice pada Vukovara bacati vence u Dunav i rovariti po još svježoj rani iz 1991., ali komemoraciju na Bleiburgu treba zabraniti! Jazovku treba ismijati i reći da su tamo pobijeni samo ustaše i koljači, dok su svi stradali Srbi u „Oluji“ bili nedužni civili. Hrvat bez petokrake 1945. zaslužio je smrt bez suda. Srbin s kokardom 1995. uživa sva prava ratnog zarobljenika, a poslije rata uzima i hrvatsku mirovinu! Tako funkcionira naše društvo.
Ako ste lijevi aktivist, možete biti posvađani s logikom i besramno primjenjivati dvostruke kriterije, pa čak i kada su u pitanju osnovna ljudska prava!
Hod za život i krunica ne, homoseksualna povorka da!
“Ne smije biti nikakvih zabrana”, sada slušamo iz onih istih umova koji su prije dva mjeseca željeli zabraniti jedan koncert na hipodromu. Zabraniti treba i Hod za život kojim se “oduzimaju prava žena”. Kako to? To nitko ne zna, pa ni one lezbe što se otužnih lica svake godine uhvate rukama za potrebe okidanja odličnih fotografija koje će završiti na naslovnicama svih mainstream medija. Lijevi aktivist ima privilegiju da se ne treba objašnjavati niti argumentirati svoje stavove. Može samo vikati i biti spreman za dobru fotografiju.
Homoseksualnu povorku nitko ne smije ometati, ali Hod se može i mora opstruirati. Kao i javna molitva krunice, štoviše treba ju zabraniti, unatoč tome što nema zakonske osnove za to. Nitko ne smije moliti na ulici, ali se zato performeri usred bijela dana smiju šetati goli pred djecom. Desni aktivisti imaju pravo na okupljanje samo ako im to odobre lijevi. Smijete upasti na privatnu konferenciju desnih i poslije glumiti žrtve fašističkog terora kada vas uhiti policija.
Na takozvanoj “povorci ponosa” muškarac može mahati spolovilom pred djetetom i to moramo slaviti kao borbu za ljudska prava. Ako to učini neki desni, završit će u pritvoru, a već sutra će mu mediji pronaći kako mu je pradjed pristupio ustaškom pokretu.
Ako neki lijevi aktivist počini zločin, to treba pokušati sakriti do krajnjih granica i sačuvati mu dostojanstvo i presumpciju nevinosti. Ako netko s desnice počini neki zločin, ide puno i ime i prezime u javnost, te se posebno naglašava da je dijete branitelja, ukoliko jest. Ako ga za koju godinu sud oslobodi krivnje, to se neće prenijeti u medijima.
Brena da, Thompson ne!
Na estradi, lijevima se ne smije zabranjivati koncerte, pa makar su devedesetih pjevali za četničke snage. Međutim, to ne vrijedi za hrvatskog branitelja! Taj ne smije pjevati u pulskoj Areni i po mogućnosti nigdje drugdje. Lijevi aktivist je potpuno u pravu kada brani “pravo” Lepe Brene da nastupa u Hrvatskoj, unatoč tome što je podizala moral tvorcima Velike Srbije; te kada zagovara zabranu Thompsonovog koncerta zbog izvođenja ratne budnice koju je vjerojatno pjevala i Maja Sever 1991. godine.
Idemo dalje. Lijevi aktivisti iz medijskog sektora smiju upadati na privatni posjed i plašiti tuđu djecu. Danka partizanka ima puno pravo ljestvama se popeti u Thompsonovo dvorište i prestraviti njegovu djecu, no Vinko Kojundžić nema pravo stajati na javnoj površini ispred zgrade Ivane Kekin i snimiti TikTok u trajanju od 54 sekunde. Novinar portala Narod.hr ne smije se ići nepozvan okupati u bazen vile Kekin u Istri, ali Danka je slobodno mogla skočiti u Thompsonov da je htjela. To se zove istraživačko novinarstvo.
Lijevi novinari aktivisti smiju zaskočiti Stjepu Bartulicu i njegovu djecu, ali desni ne smiju Sandru Benčić i njezinu djecu. Uopće, tko se od medija stavio u kožu Thompsonove djece kada su sami kod kuće u svom dvorištu vidjeli partizanku i dva tipa koja ne poznaju? Je li reagirala pravobraniteljica za djecu? A zašto i bi? To su Thompsonova djeca, ne Kekinova. Živimo u zemlji dvostrukih kriterija.
Samo lijevi aktivisti imaju pravo na svoj omiljeni totalitarizam
Lijevi aktivisti smiju se bacati pred tenkove na mimohodu i opstruirati događaj koji je na čast i ponos hrvatskog naroda. To je umjetnički performans, aktivizam. S druge strane, Keleminec obavezno mora završiti u pritvoru kada se pojavi s hrvatskom zastavom u Srbu 27. srpnja, dok Pupovac u miru pokušava slaviti dan četničkog pokolja hrvatskog stanovništva ličkog kraja.
Slovo U ne smije se pojaviti nigdje u javnosti, ali zvijezda petokraka može, ona pod kojom je pobijeno nebrojeno puta više ljudi. Nema kaznene prijave za vijorenje jugoslavenskih i sovjetskih zastava 22. lipnja usred Zagreba. Lijevi aktivisti imaju puno pravo slaviti i glorificirati totalitarni i antidemokratski režim koji im je po volji. Drugi nemaju pravo na svoj totalitarizam.
Tko je čuo za Ružicu Ćavar?
Lijevima gotovo sve može proći. Danka nije počinila kazneno djelo, ona je žrtva „progona neovisnog novinarstva“. Pupovac nije privilegirani etnobiznismen i hrvatska sveta krava, on je ugrožen zato što je Srbin. Lijevi estradnjaci smiju koristiti droge i to je simpatično ili nevažno, ali ako to prakticira netko s desnog spektra, tada je to neviđena sramota. Droga na Ultri? Pih! Nije vel’ka stvar, sve je to turizam… Limenke pive na hipodromu? Pijani krezubi desničari uništavaju planet Zemlju!
Sjećate se Ružice Ćavar? Lijevi smiju udariti staricu i teško je ozlijediti. To je i pomalo smiješno, zar ne? Tek godina dana uvjetne kazne za napadača. Nitko mu ne zna ni ime, pa ni ja. Naime, izostala je medijska hajka jer Ćavar nije bila u privilegiranoj kasti. Pa zaslužila je to ta pokojna katolička aktivistica, zalagala se za život nerođenih. Kakav monstrum od žene! Znate li uopće tko je ona i što se dogodilo? Zamislite da je netko udario lezbijku na LGBT povorci. Već bi imala poprsje na Cvjetnom trgu. Sjećate se napada na štandove U ime obitelji kada su se prikupljali potpisi za referendum o braku? Moglo se nasrnuti i na djevojku, tko joj kriv što nije lijevi aktivist, zar ne? I to je bilo simpatično i smiješno, ali dobaciti nešto Vlatki Pokos ili Daliji Orešković poziva na uzbunu. Tako počinje fašizam!
Summa summarum
Da sumiramo, jer primjera ima napretek. Ovako… Zabraniti se ne smije ništa osim Thompsona i komemoracija žrtava partizana. Zabraniti treba i sve s katoličkim predznakom u javnosti.
Kada smo već kod toga, skoro sam zaboravio, žena katoličkog aktivista ne smije biti sutkinja, ali čovjek koji je sudio u totalitarnom sistemu smije.
Djeca ne mogu biti žrtve ukoliko im je otac s krive strane političkog spektra.
Kaznena djela su istraživačko novinarstvo.
Ne postoji privatno vlasništvo ako si ljut na neistomišljenika. Ukradi zastavu Hoda za život. Kao nekoć tvoji djedovi i pradjedovi stanove.
Sloboda govora je branitelje prikazati kao podivljale nacionaliste koji su ubijali civile i tako započeli bratoubilački rat, ali nije izgovoriti pozdrav pod kojim su ginuli branitelji Vukovara i ostalih krajeva Hrvatske. To jest, sloboda govora je govoriti ono što je na srcu lijevom aktivistu. Sve ostalo je “govor mržnje”.
Je li sada barem malo jasno što se u ovoj državi smije, a što ne smije? Što morate biti da biste mogli smjeti? Prije negoli nešto učinite, provjerite svoj status. Ako ste lijevi, slobodno razbijte nekome nos, provalite na tuđi posjed, mašite zastavama zločinačkih režima i ne zaboravite zahtijevati javna sredstva za svoj aktivizam. Nina ili Tomo, netko će vam već dati.
Istovremeno možete biti i žrtva i heroj – antifašist. Vidite li vi to kako napreduje fašizam u Hrvatskoj? Sve je počelo s onim koncertom 5. srpnja kojeg je u duhu demokracije i slobode trebalo zabraniti.
Šalu na stranu, nešto nismo dobro napravili od 1990. godine na ovamo. Mislim da počinje sa “L“, a završava s “ustracija“.
