Pošast ponižavanja hrvatskih branitelja
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 30 Kolovoz 2025 14:52
Nerijetko su nadnaslovi, naslovi i međunaslovi ponižavajući prema hrvatskoj domovini, braniteljima, obiteljima, liječnicima i Crkvi, mahom najnapadanijim skupinama u „hrvatskim“ medijima, nažalost, prevladavajući i najčitaniji. Onomu tko ne misli svojom glavom lako (i) naslovi usade svoju inačicu događaja, svoju „istinu“.
Osobito je ta pojava primjetna posljednjih dana, nakon prosvjeda branitelja u Benkovcu protiv festivala „Nosi se“ te u Šibeniku zbog festivala alternative i ljevice FALIŠ. Tako je u „Jutarnjem listu“ osvanuo nadnaslov „Pošast se širi“, kao da su hrvatski branitelji krunski virus, kuga, epidemija, protiv koje treba efikasno djelovati i spriječiti njihovo širenje.
Posast se siri Jutarnji
Kada bi jedan, ali jedan novinar u tim vodećim kućama napisao „Pošast se širi“ glede prosvjednika protiv molitelja na središnjem zagrebačkom Trgu, ili, ne daj Bože, za bilo kakav prosvjed lijeve struje za prava svih onih skupina koje su u omiljenom im komunizmu bile zatvarane po kratkom postupku – bio bi i marginaliziran po kratkom postupku. „Pošast se širi“, prosvjeduju homoseksualci, zeleni, crveni, žuti, antiklerikalci, „antifašisti“ – nečuvena pošast u hrvatskom javnom prostoru. Ali, po braniteljima je najlakše udariti, urednički se zlurado smijuljiti i nakeljiti, zafrljiti taj ružni nadnaslov.
Čak ni originalna verzija teksta novinara Marka Podruga sa šibenskih stranica „Slobodne Dalmacije“ nema tu kvalifikaciju pošasti (već je, nimalo komentatorski, nadnaslov izvještaja „Nova sramota“). Kao da i to nije dovoljno snažno, zagrebačko uredništvo mrežnoga portala imalo je potrebu s pošašću označiti još jedan vapaj da se prestane vrijeđati zdrav razum, pa i ako se to vrijeđanje događa uz potporu mjerodavnih institucija. Oni koji su se davno pobunili protiv niskih dotacija festivalu FALIŠ održali su njegovo postojanje. Ako se u ovoj državi što održava trinaestu godinu, nitko nema pravo prosvjedovati, jer time izražava svoje ognjištarsko natražnjaštvo. Tako promišljaju organizatori festivala, željni prosvjećivanja neukoga naroda, nudeći im šarene laže mirotvorstva, kao da su Benkovac okupirali 1991. sami mirotvorci, kao da su Šibenik i druge dalmatinske gradove gađali velikosrbi koji nikako nisu pošast – pošast su oni koji su ih branili. Imaju u medijima unaprijed pripremljeno „prekomjerno granatiranje“ razgovora s organizatorima, tumačenje povijesti prema kojoj su u istom košu većina Hrvata – ustaše, fašisti, nemisleći i krezubi. Dokad tako, gospodo, vi vladari naslova i javnoga mnijenja?
Sibenik falis
Paradoksalno je do koje su mjere u podijeljenom hrvatskom društvu zamijenjene teze, kao da će se uskoro (ako ne danas) trebati ispričavati za pravedni i obrambeni Domovinski rat. „Pošast se širi“ poruka je svima kojima treba stati na kraj, kako bi se njihovoj slobodnoj i suverenoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj dopustilo disati punim plućima. Konzervativno, nacionalno, patriotsko – istinska je smetnja na tom i takvom putu. Duhovito je primijetio jedan kolega kako bi i hrvatski povjesničari trebali tiskati i nositi majice „Okrenimo se budućnosti“. Jer, sve što pamtimo, čega se sjećamo (mi nazadni) – nužno je ukloniti ili barem smanjiti doživljaj – da SRH ponovno zasja punim sjajem. Jedino, ostaje neodgovoreno pitanje, namijenjeno organizatorima svih festivala alternative (čitaj: glavne struje) i ljevice (čitaj: glavne struje) jest – hoće li u tom svom nepošasnom poretku biti direktori ili radnici – jer, jedno i drugo nije bilo moguće u komunizmu. Treba se odlučiti, na tom dugom putu obračunavanja s nositeljima pošasti, onima koji su obranili ovu državu, da bi im „njihovi“ mediji lijepo i svakodnevno to vraćali uglednim, okuženim imenicama. Nešto je duboko trulo u hrvatskom društvu, pošast neka, što li je?
