‘U Benkovcu smo zamalo gledali nastavak balvan-revolucije. Sjećate se 91.?’
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 05 Rujan 2025 15:00
Ništa u medijima – s izuzetkom, začudo HRT-a – nije bilo o pokopu 814 žrtava Jazovke! Ne-tema! Samo Benkovac! A nekima je i to smetalo! Otkazani antifa-festival “Nosi se” u Benkovcu je trebao biti nastavak balvan-revolucije drugim sredstvima.
U okolici Benkovca u kolovozu 1991. godine osvanule su barikade na cestama. Bio je to početak revolucije, koja je uskoro rezultirala time da je gotovo sav nesrpski živalj Benkovca preko noći “etnički očišćen”, kako se politički korektno zove genocid koji su počinile antifašistička JNA i lokalni Srbi. Od 17.000 Hrvata koji su živjeli na teritoriju Benkovca i Obrovca ostalo je njih 700. Dio je ubijen, dio protjeran. Balvan-revoluciji prethodili su “mitinzi istine“, na kojima se prosvjedovalo protiv separatizma, nacionalizma i ustaša. U Benkovcu su pokušali i ubiti Tuđmana: neki su tada pokušali sve ismijati i prikazati kao teoriju zavjere, a narodna milicija tvrdila je da je pištolj bio plinski, iako su ljudi iz Tuđmanova okruženja koji su ga držali u ruci potvrdili da je bio pravi.
Antifašisti su se tada pitali što Tuđman uopće ima raditi u Benkovcu kad ondje ima Srba pa ih njegova prisutnost provocira. “Ekstremna desnica”, pak, zauzela je stav da u demokratskoj državi kandidat za predsjednika ima pravo držati predizborne skupove gdje ga je volja. No nasilje protiv ustaša i njihovo nepuštanje u “srpski” Benkovac, smatrali su tada progresivni i urbani, posve je opravdano. Razlika je u tome što, u odnosu na izvornu balvan-revoluciju, ovu frljotinu koju su uz notornog Frljića trebale obilježiti i bivša novinaka Faktografa (kolokvijalno, faktografuša), glumica koja voli pokazivati tri prsta, potom zadaski Kierkegaard Marko Vučetić i još neki jugo-antifa aktivisti sa živopisnim i kreativnim vokabularom, financira Ministarstvo kulture RH. I to je zapravo jedini pravi problem s tim “festivalom” namijenjenim nepostojećoj publici. Jer je u Benkovcu za festival s programom u kojem su “lakdrdija – psovanje rata” i razni “diskurzivni releji” jednostavno nema. Što, naravno, ne znači da ga treba zabraniti, smije i Frljić u Benkovac, iako je nepoželjan, nego da je legitimno pitati što se i za koga financira našim novcem? Koja je svrha “antiratnog” festivala 30 godina nakon završetka rata i što se zapravo želi “dekonstruirati”? Pobjedu HV-a?
Takav festival u Benkovcu je zapravo silovanje žrtve silovanja. To je kao da ženi koja je bila silovana objašnjavate kako je silovanje besmisleno i glupo i kako se u njega nije ni trebala upustiti. Što joj je to trebalo, pobogu? Najviše je sama stradala, baš je glupa. Uz objašnjenje da su za silovanje krive sve strane, a najviše ona sama jer je to zapravo sama tražila. Sjećate li se Mitterrandove izjave “za rat je, kao i za ljubav, potrebno dvoje”, koju je devedesetih svaki feralovac citirao do besvijesti? Pa, istina je da je za rat, kao i za silovanje, potrebno dvoje, napadač i napadnuti. Ljubav nema ništa s tim, ona se vodi sporazumno. Rat ne.
Pola istine cijela je laž
I danas se, kao i u vrijeme izvorne balvan-revolucije, ratuje dezinformacijama. Kad su stigle prve informacije o sukobu organizatora festivala “Nosi se” i onih koji su protiv održavanja tog festivala prosvjedovali, stvar je javnosti prikazana kao neisprovocirani napad nekog braniteljskog krkana na krhku kulturnjakinju i njezine kolege koji su došli prosvijetliti zatucane Vlaje koji misle da je rat nešto super jer su nasilni i primitivni. Ne razumiju oni to pa će im filozof objasniti preko diskurzivnih releja, što je stručni naziv za nepovezano laprdanje na slobodnu temu. “Šljam je govorio mojoj majci da je kurv****, policija je slušala. Znali su da oni dolaze”, rekla je Melita Vrsaljko, organizatorica festivala i Benkovčanka. Nazvavši ih šljamom, nije im baš ostala dužna. I da, istina je da su joj okupljeni svašta vikali. A istina je i da je policija znala da “oni dolaze” jer je prosvjed bio uredno prijavljen policiji! Melita tu zapravo sugerira da je policija prosvjed trebala zabraniti, za što policija, naravno, nema ovlasti. Barem u demokracijama.
Ali pokazalo se da to nije cijela istina. A pola istine cijela je laž. Cijela je istina da je prosvjed bio uredno najavljen, da su prosvjednici bili udaljeni 200 metara od sudionika festivala i da je policija sve nadgledala, a onda je Vrsaljko odlučila prići prosvjednicima te ih počela vrijeđati, kreveljiti se, unositi im se u lice (toliko se zapravo boji tih strašnih ustaša o kojima priča da je ugrožavaju!) plaziti jezik i tako dalje. Je li to “promicanje nenasilja, solidarnosti i pluralizma” o kojem je lagala novinarima? Oni su naravno uzvratili, jednako pluralistički, i nisu joj ostali dužni. Što joj je vjerojatno i bio cilj – jer je odluka o odgodi festivala donesena prije tog prosvjeda, a ne kao posljedica prosvjeda! Dakle, još jedna gola laž! Očito, trebalo je za otkazivanje propalog događaja optužiti “zabranitelje”. Zanimljivo, antife bi zabranile Thompsonove koncerte, ZDS, molitvu na trgu, zabranile bi bijelo prvo polje, riječi koje im se ne sviđaju, pa i knjige i filmove. Zabranile bi i višestranačje da mogu, ili barem sve desne stranke. A onda zovu branitelje “zabranitelji” kad prosvjeduju protiv jugomanifestacije usred grada koji je bio okupiran tijekom rata. Ali što drugo očekivati od nekoga tko je radio za Faktograf, osim da bude specijaliziran za spinanje, izvrtanje i parcijalno prezentiranje činjenica kako bi sve skupa ispalo dijametralno suprotno od onoga što se zapravo dogodilo? Stručnjaci su za to!
Policija je na kraju službeno potvrdila da nisu prosvjednici izazivali incidente i provocirali organizatore, nego da je organizatorica (a ne “novinarka”!) Melita Vrsaljko sustavno provocirala njih. Sjećate li se Miroslava Mlinara? “Žrtva ustaške kame” u Benkovcu u režiji BIA-e. Riječ je, očito, o planiranoj i uvježbanoj predstavi oko “zabranjivanja festivala kulture”, koji vjerojatno nisu ni planirali održati, u cilju prikazivanja Benkovčana u lošem svjetlu. Jer su znali da će se buniti. Uostalom, čim su mediji javili o prosvjedu, Novosti su imale opširne osvrte i analize, što znači da su ih imali pripremljene unaprijed. Što upućuje na to da je plan bio da se dogodi upravo što se dogodilo, iako bi im bilo draže da je pao i koji šamar. No zašto je morao proći cijeli dan prije nego što smo saznali da se radilo o zakonito prijavljenom prosvjedu održanom na sigurnoj udaljenosti, umjesto što se lažno sugeriralo da je rulja nasrnula na umjetnike? Frljić neka gostuje gdje hoće, pa i u Benkovcu, ali zašto bi građani morali plaćati njegovu primitivnu jugoslavenštinu, Arasovu psovačku “kulturu dijaloga”, Vučetićeva pseudofilozofska preseravanja i djetinjaste provokacije Vrsaljko? I koji su kriteriji po kojima ministirca Obuljen financira kulturu? A Gendom i njegovom kćeri koja pjeva Cecine pjesme uopće se ne kanim baviti jer su za priču nebitni. Što mislim o cajkarenju ionako znate.
Mirotvorci i ratni huškači
Na tim i takvim spinovima zasniva se sva ta “dekonstrukcija rata”. Zanimljivo je da im nikad nije palo na pamet “dekonstruirati rat” u Kumrovcu, na Titov rođendan, ili na Trnjanskim kresovima. A ni u Beogoradu. A da pokušaju među hamasovcima u Gazi? To ne bi, taj rat podržavaju. Na kraju ostaje pitanje – imaju li aktivisti pravo održavati svoje festivale gdje ih volja, pa i u Benkovcu? Imaju. Imaju li građani pravo mirno prosvjedovati protiv nečega što u biti nije nikakav festival nego manifestacija s političkom agendom “dekonstrukcije rata”, Domovinskog, kao bespotrebnog, kao nečega što se dalo izbjeći da glupi hrvatski nacionalisti nisu baš htjeli ratovati? Imaju, naravno. Iz bilo kojeg razloga ili bez razloga.
No ako hoćete dobar razlog za prosvjed, to je mit o Reihl-Kiru, o kojem govori film “Mirotvorac” koji je trebao biti prikazan na festivalu. Ideja da bi jedan policijski načelnik mogao zaustaviti rat, ali su ga zločesti hrvatski ratni huškači ubili i time izazvali rat, suluda je. Otprilike kao ideja da je načelnik policije u Sudetima, u Češkoj, 1938. mogao spriječiti Drugi svjetski rat jer su mu lokalni Nijemci vjerovali. Ili da je šef policije na Krimu mogao spriječiti napad Rusije na Ukrajinu. U sva tri slučaja riječ je o “ugroženoj manjini”. Ako ne znaš što je bilo: na ulazu u Borovo Selo bila je postavljena jugoslavenska zastava, koju su Reihl-Kirovi policajci iz osječke policijske uprave pokušali skinuti i zamijeniti hrvatskom, na što je pucano na njih iz zasjede. Dvojica ranjenih pobjegla su automobilom, dvojica su zarobljena. Josip Reihl-Kir potom je telefonom pregovarao s vođom tamošnjih četnika Vukašinom Šoškočaninom o puštanju zarobljenih policajaca. Nakon što pregovori nisu uspjeli, odlučeno je da se policajci oslobode policijskom akcijom.
Drugoga svibnja 1991. Reihl-Kirovi su policajci došli osloboditi svoje kolege. Nakon što su njihovi autobusi ušli u selo, našli su se pod rafalnom paljbom iz svih smjerova. Ubijeno je ukupno 12 policajaca, a svi su potom zvjerski izmasakrirani, uključujući i ranjenike. Preživjeli hrvatski policajci uspjeli su zarobiti desetak Srba, među njima Šoškočaninova sina, pa se tražila razmjena. Prije razmjene Šoškočanin je pozvao na pregovore zapovjednika hrvatskih policajaca Stipu Bošnjaka, kojeg je ubio bez razmišljanja čim je izašao iz automobila. Eto toliko su lokalni Srbi vjerovali Reihl-Kiru i toliko je mogao spriječiti rat. Pa toliko smisla ima i teza da je ubijen “da ne bi spriječio rat”.
Mit o ubojstvu Reihl-Kira
A o tome tko je organizirao ubojstvo Reihl-Kira, naravno, imam pretpostavku i sumnju. Vjerojatno onaj koji je idućeg jutra došao Tuđmanu, bez ikakvih dokaza optužio Šuška i tražio da ga Tuđman smjesta ukloni. Čime bi, da je Tuđman u to povjerovao, cijela “emigrantska” struja bila uklonjena, a on sam ostao okružen isključivo udbaškim kadrovima. Tadašnji ministar policije, kasnije optužen za ratne zločine u Drugom svjetskom ratu i oslobođen uz obrazloženje suda da se ne smije suditi antifašistima. Naime, Šušak jednostavno nije imao interesa ni ubiti Reihl-Kira, jer nije bio toliko glup da bi mislio da bi ovaj mogao spriječiti rat, naročito iz ureda u Zagrebu u koji je trebao biti preseljen na vlastiti zahtjev da nije ubijen, niti izazvati rat za koji ionako nismo bili spremni. Boljkovac je pak itekako imao interesa ukloniti Šuška, tako što će mu nešto smjestiti. Cijela se teorija o tome da su iza tog ubojstva “jastrebovi HDZ-a” temelji jedino na Boljkovčevim optužbama, koje nikad ničim nije potkrijepio. Na kraju je Tuđman smijenio njega je mu nije vjerovao ni riječi i smatrao je da mu on, Mesić i Manolić u suradnji s nekim stranim silama rade o glavi. Naravno, pokazalo se da je Tuđman bio u pravu.
No i to o Boljkovcu tek je teorija. Ni za to nema dokaza. Ali ima više logike nego ona o Šušku ili Šeksu, jer je cijela ta priča o tome da je Reihl-Kir ubijen zato što “nije želio rat” čista teorija zavjere koja se širi isključivo kako bi se dokazalo kako su Hrvati, ako ne jedini krivci za rat, svakako glavni. “Dekonstrukcija rata” pokušaj je da se sa Srbije skine odgovornost za agresiju, a žrtve rata prikaže sudionicima ili bar izmanipuliranim budalama, te da se branitelje prikaže nasilnicima s privilegijima. Pri čemu o tome da “pravi branitelji nisu išli u rat radi povlastica i mirovina” najčešće popuju oni koji su naslijedili dedinu boračku i konfiscirani stan.
Ako bismo povjerovali da je Reihl-Kir stvarno ubijen da bi se isprovocirao rat sa Srbijom i JNA, to bi značilo da je Tuđman ne samo bio kreten, jer u tom trenutku nitko ne bi stavio jednu kunu na pobjedu Hrvatske protiv tisuću puta bolje naoružane JNA, nego i da Milošević nije pripremao rat još od Gazimestana, i da pobuna Srba u Hrvatskoj nije bila dirigirana iz Beograda, nego samo odgovor na provokacije Hrvata. Da JNA nije godinama pripremala rat, od razoružavanja TO-a do izmjene granica vojnih oblasti, od uklanjanja Hrvata i Slovenaca iz nje do otvorenog stavljanja u zaštitu četnika u Hrvatskoj. Da rat nije imao dubljih uzroka od nekih tamo divljaka nacionalista koji su se ubijali međusobno po selima. E, to vam je “dekonstrukcija rata”. Takve su teorije strašno glupe, ali opasne jer će se uvijek naći netko tko će u njih htjeti vjerovati. To više ljudi vjeruje u neku teoriju što je manje utemeljena. Zato, ako nešto treba dekonstruirati, to su imbecilne teze o tome da je rat izbio jer je netko ubio Reihl-Kira i da je ubijen jer je netko s naše strane baš htio da nas Srbija napadne, a ne zbog višedesetljetnih frustracija Srba stanjem na Kosovu, njihovim statusom u Jugoslaviji i propašću projekta Jugoslavije kao velikospske države, kao ekonomije i kao političke zajednice.
Sutkinja svedena na nečiju suprugu
Dvije su me stvari stvarno nasmijale ovog tjedna. Jedna je naslov u novinama “Novi preokret: Sutkinja koja je oslobodila mladića koji je u kameru HRT-a vikao ZDS supruga je Vice Batarela, kršćanskog aktivista i doktora sociologije koji je početkom rata došao u Hrvatsku iz rodne Australije i tijekom rata vodio ured za odnose sa stranim novinarima”. Da, znam, pitate se gdje je tu preokret? Što s tim? I onda se smijemo Vučićevu Informeru kad napiše da je neki sudac ili sutkinja koji je oslobodio nekog sudionika prosvjeda protiv njega nečiji suprug ili supruga. Pa ne postoji ništa niže nego svoditi sutkinju na “nečiju suprugu”! Jesu li te antifa tiskovine svjesne koliko je to primitivno i seksistički? Stavljanje težišta na to tko je čija supruga, umjesto da se ženu sudi po vlastitim postupcima i postignućima, u potpunoj je suprotnosti s feminističkim stavovima za koje se ti lijevi dušobrižnici žena navodno bore.
Eh, sad, ako se pitate u čemu oni vide problem: pa, valjda znate da u antifašističkom diskursu žene i djeca narodnih neprijatelja ne smiju raditi u državnoj službi! Očito se nisu maknuli od 1945. Nije bitno obrazloženje i je li presuda utemeljena na zakonu. Bitno je tko sudi! To je u osnovi anticivilizacijski. A druga je stvarno obrat. To je komentar kako su supruge tih katolibana poput Batarela emancipirane i uspješne profesionalke, “a od naših očekuju da budu pokorne kućanice”! Čovječe, tko od vaših supruga osim vas samih očekuje bilo što i koga briga za to što će vaše supruge! Ali to je stvarno šok za neke na ljevici, koji su postali žrtve vlastitog mita kako konzervativni ljudi svoje žene drže pokorninma i zaključanima u kuhinju. Istina je da većina supruga konzervativaca ima svoju karijeru, ne samo posao. Hej, pazite, supruga tog ultrakonzervativnog katolibana čak ima i svoje djevojačko prezime uz suprugovo! Šok i vjeverica, pa kako je to moguće, a oni se tako ponose time što velikodušno dopuštaju suprugama da zadrže prezime i smatraju da ih to razlikuje od nas zatucanih?
No, da, ako ima nešto gore od seksizma ljevice kojoj je žena tek transmisija svog muža, to su tekstovi o njezinoj imovinskoj kartici. Zamisli, sutkinja Mirela Prstec Batarelo ima četiri nekretnine u suvlasništvu i Mercedes! Ima li išta jadnije od pokušaja diskreditiranja nekoga preko toga koliko ima imovine, legalno stečene? I gdje je sada pučka pravobraniteljica? Gdje su ženske udruge da je zaštite od medijskog linča zbog – supruga?
Novi problemi za Thompsoma
Možda tek nastavak medijske hajke na Thompsona, koja je trenutno negdje između srednjovjekovnog progona vještica i politkomesaskog revolucionarnog zanosa usmjerenog na kulake. Da, mislio sam da je o tome već sve rečeno, ali ljudi su stvaro kreativni u naporima da mu ospore pravo na stan, nastupe i sve ostalo. Moram priznati da me je apsolutno osvojila dubina filozofsko-pravne misli ranije spomenutog Marka Vučetića, koji se zapitao: “Ako je sporna terasa Thompsonov dom, a ulazak na nju ometanje Thompsonova doma, onda je on, kad se širio na tu terasu, ometao domove svih nekadašnjih suvlasnika.”
Još samo da nađe filozofsko objašnjenje kad se to Marko “širio” na tu terasu kad je od gradnje dio stana, i kad je ta terasa bila ičiji dom osim njegov. Ali stvarno zanimljiv nastavak hajke sadržan je u mišljenju “stručnjaka” koji su se pojavili u Nacionalu, a koji tvrde (“stručnjaci tvrde”, kao u reklamama za zmijsko ulje) kako “šokantna vještačenja dovode u pitanje optužnicu protiv novinarske ekipe RTL-a i stanara koju je DORH podigao na poticaj Marka Perkovića i otkrivaju kako je ugrozio susjede zbog čuvene splitske terase”. Prema “pismenoj ekspertizi dvojice renomiranih sudskih vještaka, 54 tone vode u Thompsonovu bazenu na krovištu opasnost su za susjedne zgrade u slučaju potresa, travnjak sprečava odvodnju oborinskih voda i s dva zidana kamina predstavlja požarnu opasnost”. To je isti onaj bazen u kojem su se Thompsonova djeca spremala okupati kad su upale tri nepozvane osobe koje se danas tereti za povredu doma. Inače isti takvi bazeni na trima susjednim identičnim zgradama ne samo da nisu na vlasnički spornim terasama, jer te terase valjda nisu ničiji krov nego imaju samo 53,9 tona vode pa ne ugrožavaju ništa. Iz svega su onda izveli teoriju o “zločinačkom udruživanju”, a kao kruna kretenizma iznesena je tvrdnja da to onda ruši optužnicu protiv ekipe RTL-a i Danke Derifaj?! Kakve veze ima količina vode u bazenu s bilo čime osim građevinskom dozvolom i tehničkim pregledom zgade, a pogotovo s narušavanjem nepovredivosti doma, za što se tereti novinarska ekipa?
To samo pokazuje koliko je cijela priča tendenciozna i usmjerena na to da se Thompsona optuži za bilo što, ma kako idiotski bilo. Nije Thompson jedini narodni neprijatelj, tu je i Turudić, koji je pak optužen da ljetuje u državnoj vili na Brijunima! “Svi šute o Turudićevu ljetovanju u državnoj vili na Brijunima. Zašto?”, pita se Index. Zato što on po zakonu ima to pravo, a to je pravo državnom odvjetniku dao Milanović, eto. Ali ako ste narodni neprijatelj, onda se svi moraju pitati odakle vam nekretnina koju ste kupili i platili, koliko nekretnina i Mercedesa imate i odakle vam pravo da imate svoja zakonska prava.
Nemaju više što izmisliti
Ekonomija im je u 30 godina rasla za 316 posto, za pet godina prestići će i Japan u BDP-u per capita – kaže naslov u Jutarnjem listu. Riječ je o Poljskoj, zemlji kojom nas plaše već tih istih 30 godina jer bi bilo grozno da se Hrvatska pretvori u nešto poput ultrakonzervativne Poljske kojom su uglavnom vladali ultradesničarski PIS i Solidarnost (AWS). Inače, u Poljskoj je Frljić kazneno prijavljen zbog vrijeđanja nacionalnih simbola (zastave) i vjerskih osjećaja. Lajkam. Poljaci su ne tako davno bili zadnja socijalistička sirotinja kojoj smo se izrugivali, a danas su u mnogočemu sustigli razvijene zapadne države – i prestigli Hrvatsku. Pa iako i Hrvatska zadnjih godina bilježi vrlo robustan rast plaća, usporedba pariteta kupovne moći u korist je Poljaka: u Hrvatskoj je projicirani GDP PPP po stanovniku 51,442 dolara za ovu godinu, dok je kod Poljaka, prema projekcijama MMF-a, 55,190 dolara. Da smo mi imali nakon 1990. rast kao katolibanska i ultradesničarska Poljska, danas bismo bili bogatiji od Njemačke.
A onda, imate i jednu Argentinu. O kojoj mjesecima niste čuli ništa. A bila je na svim naslovnicama prije zadnjih izbora, koje je odnio Milei, i mjesecima nakon njih. Ekstremni desičar, koji je u biti samo pravi klasični liberal. Prvo ste imali priliku čitati kako će sasvim sigurno uništiti Argentinu (što se ondje još imalo uništiti?!). Nekoliko dana prije izbora u studenome 2023. mediji su prenijeli pismo koje je potpisalo više od stotinu ekonomista, uključujući i Thomasa Pikettyja i Branka Milanovića. Upozorili su da će Mileijev izbor donijeti “devastaciju” Argentini, pozivajući na podršku upravo onim vođama koji su Argentinu doveli do dvjestopostotne inflacije. Stabilizacija nacije s argentinskim ekonomskim pokazateljima činila se nemogućom u kratkom roku. Ipak, samo godinu i pol nakon što je Milei preuzeo dužnost, jedino što je devastirao jesu predviđanja “stručnjaka” i inflacija.
Ekonomist koji je postao predsjednik prkosio je izgledima (i mišljenjima stručnjaka) kako bi ozdravio “društvo bolesno od socijalizma”. Važnije od smanjenja inflacije, spasio je zemlju od sigurnog bankrota: u trenutku njegova izbora izgledi za novi bankrot Argentine unutar pet godina bili su 95%. No kad je objavljeno da je Milei ostvario ekonomsko čudo i u samo šest mjeseci budžetski višak – Argentina je trenutno jedina zemlja G20 s proračunskim viškom – krenule su priče “ah, ali cijenu plaća sirotinja, a ljudi ostaju bez posla”! Onda su stigli podaci UN-a po kojima je siromaštvo dramatično smanjeno: s 52,9 posto u prvoj polovici 2024. na 38,1 posto u drugoj, a UNICEF je primijetio da je 1,7 milijuna djece izvučeno iz siromaštva otkako je Milei preuzeo dužnost! Onda su svi konačno zašutjeli. Razlog što više ništa ne čujete o Argentini, koja je prije i nakon dolaska Mileija bila tako česta tema medija, jest to što nemaju što izmisliti. I tko se onda ima čuditi tomu da ljudi više ne vjeruju stručnjacima i medijima? A to što mi desnicu poput one u Poljskoj ili Argentini, nažalost, nemamo, drugi je problem.
Izvorni autor: Marcel Holjevac/7dnevno/portal.braniteljski-forum.com
