Sve što trebate znati o ‘seksualnom odgoju’: Od prostačke kampanje do Tomaševićevog Povjerenstva
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 22 Rujan 2025 12:05
„Sveobuhvatna seksualna edukacija“ u zagrebačkim školama termin je kojim pro-LGBT i feminističke udruge Status M i CESI opisuju takozvanu „seksualnu edukaciju“ na čiji sadržaj žele utjecati, uz financijsku i svaku drugu pomoć stranke Možemo koja je na vlasti u glavnom gradu.
Njihovo lobiranje za seksualni (pre)odgoj intenzivirao se s dolaskom ove političke opcije na vlast u Zagrebu, što je sasvim razumljivo s obzirom na činjenicu da su spomenute udruge bliske stranci, interesno i ideološki. Donosimo sve što morate znati o “seksualnom odgoju”, od prostačke kampanje do videa Danijele Dolenec u kojem je pažnju javnosti skrenula na tobože stručno povjerenstvo koje ima za cilj izraditi kurikul zdravstvenog odgoja čiji se četvrti modul odnosi na „spolno i reproduktivno zdravlje“.
Ovih dana, nakon pisanja portala Narod.hr, Možemo i njima pridružene udruge provode svojevrsnu kampanju saniranja štete nakon što su na konferenciju „Sveobuhvatna seksualna edukacija u lokalnom kontekstu“ u organizaciji Statusa M donesene „karte seksalice“ koje su alarmirale roditelje i sveukupnu javnost. Osim što su tamo bile prisutne „seksalice“, pored njih predstavljene su i tzv. „karte pitalice“ namijenjene djeci od sedam do 15 godina, također s LGBT sadržajem i neprimjerenim pitanjima za djecu.
Kurikul o ‘seksualnom odgoju’ bit će ideološki?
I dok se gradska vlast pravda da udruge neće pisati kurikul, a „karte seksalice“ se neće koristiti u nastavi, sadržaj tog materijala, suradnja Grada sa spomenutim udrugama, sam Možemo kao pro-LGBT stranka, kao i sastav Povjerenstva za izvannastavnu aktivnost zdravstvenoga odgoja i obrazovanja u osnovnim i srednjim školama Grada Zagreba, otkrivaju nam da će kurikul, bez imalo sumnje, biti upravo ono što Dolenec negira – ideološki.
Uvođenje tzv. „spolnog odgoja“ u hrvatske škole pokušala je još Milanovićeva vlada putem zdravstvenog odgoja tadašnjeg ministra obrazovanja Željka Jovanovića, koji je bio prožet lijevo-liberalnim pogledima na ljudsku seksualnost i LGBT ideologijom. Na području Rijeke i Istre, određene LGBT udruge uspjele su izlobirati ulazak u škole, čemu je posvjedočila i udruga Status M priopćenjem nakon konferencije u kojem stoji: „Pozitivna iskustva iz Gorskog kotara i Rijeke pokazala su minimalan otpor roditelja, što potvrđuje da je društvo spremno za ovakav iskorak“.
Roditelji kao ‘glavna prepreka’ uvođenju seksualnog (pre)odgoja u škole
Također, prošle godine, u organizaciji projekta Sense AGENDa na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 9. rujna 2024., održao se „znanstveno-stručni seminar“ pod nazivom „Kako s roditeljima razgovarati o seksualnom odgoju i obrazovanju za rodnu ravnopravnost“. Na njemu su bili prisutni i predstavnici Statusa M. Naime, u fokusu seminara bili su roditelji koje bi trebalo podučiti o „seksualnim i rodnim temama“. Oni su, naime, i najveća prepreka uvođenju “seksualnog odgoja” u škole, ustvrdili su sudionici skupa.
Roditelji doista jesu „glavna prepreka“ jer dobar dio njih ne prihvaća LGBT sadržaje te smatra da s njihovom djecom o seksu, pogotovo na način kako je to zamislila udruga Status M putem svojih karata „Mogu nešto pitat’?“ namijenjenih upravo roditeljima koji bi djecu trebali ispitivati o seksu, maštanjima, užicima i fantazijama, pa tako i „queeru“ i „transrodnosti“, ne može razgovarati bilo tko u kontekstu samo škole, tobože znanstveno i bez duhovne dimenzije, zapravo potpuno ideološki.
Što znamo o udruzi Status M?
Dvije udruge nositeljice kampanje za uvođenje seksualnog (pre)odgoja u škole su Status M i CESI. Što znamo o njima?
Udruga Status M povezana je i bliska s Možemo kroz poznanstvo i suradnju njezine predsjednice Anamarije Sočo s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem tijekom njegovog aktivističkog razdoblja.
Udruga polazi od feminističke perspektive i rodne ideologije u odgoju djece, prvenstveno dječaka koji su u fokusu „edukatora“ ove udruge.
Jedan od edukatora je i Stipe Nogalo koji s dječacima radi na “queer i feminističkim temama“. Identificira se kao neokomunist, marksist i glavni rodni ideolog u udruzi. Posebno je u javnosti odjeknula njegova izjava iz 2023. godine: “Zato im je svaki odmak od heternormativnosti i cisnormativnost seksualiziran, jer se boje da se ta djeca neće je**t kako oni žele“. Naime, komentirao je otpor roditelja i većeg dijela javnosti protiv ideološkog nasrtaja na škole.
Iz udruge tvrde kako sprječavaju nasilje radom s dječacima koji su svi potencijalni nasilnici, pogotovo prema „LGBTIQ+“ zajednici; promiču brigu za zajednicu i planet, s posebnim fokusom na rodnu ravnopravnost i rodne uloge; te mijenjaju norme, odnosno „stereotipe i norme o muškosti koji ograničavaju dječake i muškarce“.
„Naši programi potiču dječake i muškarce na kritičko razumijevanje i propitivanje društvenih normi o muškosti, rodu, identitetima i seksualnosti, kako bi mogli sami za sebe donijeti najbolje odluke o tome kakvi muškarci žele biti“, navodi na svojoj stranici Status M.
Slijedeći LGBT i rodnu ideologiju, što je i dio političkog programa stranke Možemo, Status M prima i uplate iz gradskog proračuna. U nepune dvije godine, udruga je od Grada primila 16.307 eura. Financiraju je i državne institucije.
Što znamo o udruzi CESI?
Udruga CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje je feministička organizacija koja se zalaže za „unaprjeđenje društvenog položaja žena te ostvarenje spolne i rodne ravnopravnosti“. Četiri glavna područja djelovanja su: „Spol, rod i seksualna prava“, „Rod, ravnopravnost i mediji“, „Rodna ravnopravnost u svijetu rada“ i „Suzbijanje nasilja nad ženama“.
CESI ima velik popis donatora: Republika Hrvatska (putem ministarstava i raznih institucija), Zaklada Solidarna koju su osnivali i članovi stranke Možemo, Europska unija, te razna veleposlanstva i međunarodne zaklade i fondovi.
Udrugu vodi Nataša Bijelić, koordinatorica i stručna suradnica na programu „Spol, rod i seksualna prava“, te članica Izvršnog odbora. Feministice okupljene u udruzi vole se i nazivati „unukama vještica koje niste spalili“. Očito je kako je riječ o duboko ideologiziranoj skupini čijim idejama nema mjesta u školstvu.
Međutim, stranka Možemo financijski podupire i ovu udrugu. Upravo joj je za program SEXED u cilju uvođenja „seksualne edukacije“ u zagrebačke škole 22. kolovoza ove godine uplatila putem gradskog proračuna 10.776,44 eura.
Prostačka kampanja za ‘seksualnu edukaciju’
U partnerstvu s udrugom Status M, CESI je vodio prostačku i agresivnu kampanju u javnosti za uvođenje „seksualne edukacije“ u škole. U tri faze, kako navode, imali su za cilj „doprinijeti stvaranju uvjeta i okvira za uvođenje cjelovite seksualne edukacije u škole Grada Zagreba, unaprjeđujući pristup mladima informacijama i edukaciji o seksualnim i reproduktivnim pravima temeljenoj na dokazima“.
Također, namjera im je i „potaknuti političke stranke, pa tako i stranke na vlasti u Gradu Zagrebu, da se obvežu na donošenje politika i zakona u domeni seksualnih i reproduktivnih prava i zdravlja, te na uvođenje sustavne seksualne edukacije. Osim toga, cilj je povećati podršku javnosti, posebno roditelja i nastavnika/ca, za uvođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja“.
To su činili i postavljanjem plakata po gradu Zagrebu, a evo nekoliko primjera: „Mladi uče o seksualnosti kao da je u Zagrebu desnica na vlasti“, „Krajnje je vrijeme za sveobuhvatno seksualno obrazovanje u zagrebačkim školama“, „Hvala Možemo. 2025. djeca i dalje uče u kafiću i porniću“, „Hvala Možemo. 2025. djeca i dalje uče s oltara i online kanala“, „Godinu dana čekamo radnu skupinu“, „Svećenik ili nastavnik“…
Posebno se ističu plakati „Hoćemo ili koji ku***“ te „Koga treba po****ti u Gradu da bi se djeca obrazovala u seksualnosti“.
Retorika CESI-ja zasigurno nije primjerena za škole. Stoga, postavlja se pitanje zašto gradska vlast koja tvrdi da „seksualno obrazovanje“ neće biti „ni desno ni lijevo“ podupire ove udruge?
Konferencija 9. rujna 2025.
Kulminacija pitanja „seksualnog odgoja“ u zagrebačkim školama dogodila se 9. rujna 2025. kada je Status M održao svoju konferenciju kojoj je legitimitet dala gradska vlast putem pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade Luke Juroša koji je na njoj i govorio. Upravo je njegovo izlaganje prvo istaknula udruga Status M u svojoj objavi na internetskoj stranici.
Nakon toga, Status M piše i o „transrodnoj“ i LGBT aktivistici iz Švedske koja je nakon „tranzicije“ uzela ime Frank Berglund. Ona je članica Nacionalne asocijacije za seksualnu edukaciju, a govorila je o razvoju sustava u Švedskoj, gdje je seksualna edukacija obavezna od 1955. godine.
Uz „karte seksalice“, prisustvo Juroša i LGBT aktivista koji promiče obavezan „seksualni odgoj“, sasvim je logično zaključiti kakav tobože zdravstveni odgoj pripremaju udruge i stranka Možemo. Osim gradske vlasti, na konferenciji je prisutna bila i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, što daje dodatnu težinu ovoj konferenciji i značaj Statusu M.
Ubrzo je fokus prebačen na „karte seksalice“ koje su tamo izložene pred objektive medija. Nakon opravdanog pitanja hoće li te karte biti korištene u nastavi, Možemo i Status M, te njima skloni mediji, krenuli su u kampanju difamacije političkih neistomišljenika i portala Narod.hr koji je prenio tu vijest.
Danijela Dolenec snimila je video za društvene mreže u kojem je napala Narod.hr i saborskog zastupnika Nikolu Grmoju pod optužbom za širenje dezinformacija. Međutim, nije dala odgovor na pitanje zašto su te kartice i drugi sporni materijali uopće doneseni i izloženi na konferenciji koja tematizira dječje obrazovanje. Logično, postavlja se i pitanje zašto je govorila švedska LGBT aktivistica, ako će program „seksualnog odgoja“ biti politički neutralan? Zašto je Berglund predstavljala obvezni švedski model, ako to nije cilj Možemo i udruga?
‘Stručno’ Povjerenstvo za pisanje kurikula o ‘seksualnom odgoju’
U videu Dolenec iznosi činjenicu kako je Grad oformio stručno povjerenstvo za izradu kurikula, no pogledamo li njegov sastav, gotovo svi članovi Povjerenstva su izrazito ideološki obojeni.
Predsjednica Povjerenstva je Marjeta Majer, profesorica pri katedri za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvene zaštite Medicinskog fakulteta u Zagrebu. U svom radu među ostalim bavi se i seksualnim ponašanjem među mladima. Članovi su: Tihana Barbarić, Tanja Jurin, Maja Gabelica Šupljika, Hrvoje Handl, Kristina Mihaljević, Josipa Mihić, Tanja Nemeth Blažić, Miranda Novak, Eli Pijaca Plavšić, Marija Posavec, Višnja Pranjić, Nikola Švenda i Iva Zečević.
Handl, Barbarić, Jurin, Zečević
Hrvoje Handl je psihijatar. Smatra da seksualna orijentacija postoji na spektru: ”Mislim da smo svi na skali. Da su heteroseksualci latentni homoseksualci i obrnuto. To bi nam pomoglo jer bismo onda razumjeli homoseksualne osobe”, svojedobno je izjavio za jedan medij.
Tihana Barbarić je školska pedagoginja, a školovala se i u Centru za ženske studije, feminističkoj udruzi izravno povezanoj sa strankom Možemo putem saborske zastupnice Rade Borić. Iz Centra su krenuli i tzv. rodni studiji prema visokoškolskom obrazovanju. Barbarić je diplomirala na temi: „LGBT inkluzivna škola: implikacije za odgojno-obrazovnu praksu“.
Tanja Jurin je psihologinja i seksualna terapeutkinja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i jedna od glavnih predvodnica tzv. transseksualnog i feminističkog lobija. Sustavno radi na normalizaciji homoseksualnosti i ”transrodnosti”, a Katoličku crkvu i vjeronauk u školama vidi kao glavnog protivnika. Zalaže se za rani “seksualni odgoj” djece.
Školovana pod mentorstvom Nataše Jokić-Begić, redovno surađuje s istomišljenicima poput Aleksandra Štulhofera i Anite Lauri Korajlije.
Poseban joj je fokus na „destigmatizaciji“ masturbacije kod djece. O pedofiliji je izjavila da se radi o parafilijskoj smetnji, no da pedofile koji ne stupaju u kontakt s djecom ne treba stigmatizirati.
Iva Zečević je klinička psihologinja koja se također obrazovala pod mentorstvom Nataše Jokić Begić, pionirke ”transseksualnosti” u Hrvatskoj, a koja podupire ”kirurške promjene spola” kod maloljetnika. Lijevo-liberalni svjetonazor pokazala je svojim potpisom za podršku Zakona o životnom partnerstvu.
Gabelica Šupljika, Mihaljević, Novak, Posavec, Švenda, Plavšić, Pranjić
Maja Gabelica Šupljika zamjenica je pravobraniteljice za djecu i psihologinja po struci. Često je kritizirala tzv. homofobiju među djecom, a zalaže se za usvajanje djece od strane istospolnih parova. Redovito sudjeluje na panelima koje organiziraju LGBT udruge.
Kristina Mihaljević je pedagoginja i vlasnica programa ”Ženska soba”. Ženska soba je osnovana kao inicijativa borbe protiv seksualnog nasilja. Često će se naći u skupini feminističkih i LGBT udruga, a sudjelovala je i kao partner za izradu rodnih studija.
Miranda Novak podržava ideju ”duginih obitelji” i svoj potpis je dala u priopćenju da ”LGBT osobe mogu, jednako kao i one heteroseksualne, pružiti primjerenu podršku, toplinu i zdravo okruženje svojoj djeci”. S njom surađuje pedagoginja Josipa Mihić.
Marija Posavec je specijalist školske i adolescentne medicine, a promiče cijepljenje djece protiv HPV-a.
Nikola Švenda je gimnazijski profesor sociologije u Zagrebu. Stručni je suradnik u udruzi Zora na projektima “Moje mjesto u zajednici” i “LGBTI ravnopravnost na radnom mjestu”.
Plavšić je zaposlena je kao izvršna direktorica u Forumu za slobodu odgoja. Riječ je o udruzi povezanoj sa strankom Možemo koja također zastupa stavove LGBT ideologije.
Pranjić je ravnateljica škole medicinskih sestara u Vinogradskoj. S kolegicom Maricom Bakin Batnožić napravila je znanstveni rad u kojemu iznosi stavove učenika škola za medicinske sestre prema osobama homoseksualne orijentacije.
Postoji li uopće ‘seksualni odgoj’ bez LGBT ideologije?
Iz svega navedenog, jasno kako je Povjerenstvo izrazito ideološki obojeno. Ono je postavljeno od vlasti koja favorizira LGBT ideologiju u javnim politikama.
Činjenice su sljedeće. Grad Zagreb na čelu s Možemo i gradonačelnikom Tomaševićem financira i podupire pro-LGBT udruge Status M i CESI koje lobiraju za uvođenje „sveobuhvatne seksualne edukacije u zagrebačke škole“.
Grad Zagreb osnovao je povjerenstvo za izradu kurikula koje je gotovo u potpunosti ideološko i LGBT orijentirano.
Švedska „trans“ aktivistica“, „karte seksalice“, „karte pitalice“ i prisutni gosti i više su nego dovoljan indikator kako bi mogao izgledati tobože neutralni „seksualni odgoj“ u zagrebačkim školama.
Prozivanje desnice i portala Narod.hr zbog „karata seksalica“ koje su se pojavile na konferenciji o dječjem obrazovanju tek su smokvin list za ono što će izroditi ekstremno lijeva stranka Možemo, ideološki obojeno pro-LGBT povjerenstvo te udruge koje se nalaze na istoj linija kao i vrh stranke i „stručnjaci“ u čiju ekspertizu i neutralnost se pouzdaje zamjenica gradonačelnika Danijela Dolenec.
Postoji li uopće „seksualni odgoj“ bez LGBT ideologije?
