Gran finale rane seksualizacije djece je u školama
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 29 Rujan 2025 17:30
Čim je o djeci riječ i njihovom spolnom sazrijevanju, obrazovni sustav odličan je okvir u kojem se s lakoćom otvaraju putovi njihovog ranog seksualiziranja pod krinkom iskorjenjivanja neznanja (o spolnosti). (Rana) seksualizacija djece druga je strana medalje koja blagonaklono gleda na pedofiliju, oduzimajući djeci srž djetinjstva.
Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar, profesorica obiteljskog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i nekadašnja dekanica tog fakulteta i članica Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, za Narod.hr napisala je osvrt na aktualnu temu o ideološki obojanom ‘spolnom odgoju’ u riječke, a od sljedeće godine i zagrebačke škole.
Meškoljenje, grintanje, a gdjegdje i bura oko pokušaja uvođenja spolnoga odgoja u škole (u okviru zdravstvenoga odgoja) u Gradu Zagrebu, zahtijeva jasan pravni odgovor, jer pravo jest okvir unutar kojeg se svi moramo kretati.
O samom sadržaju spolnoga odgoja i njegovim ciljevima trebaju progovoriti stručnjaci mentalnoga zdravlja, pedagozi i psiholozi. Dakako, ciljevi određuju sadržaj, pa nekome od stručnjaka ili roditelja može biti prihvatljivo djecu o spolnosti učiti kroz tzv. „karte seksalice“ koje, sudeći prema pitanjima na njima ispisanim, otvoreno potiču seksualne aktivnosti djece.
Rano seksualiziranje pod krinkom iskorjenjivanja neznanja
Čim je o djeci riječ i njihovom spolnom sazrijevanju, obrazovni sustav odličan je okvir u kojem se s lakoćom otvaraju putovi njihovog ranog seksualiziranja pod krinkom iskorjenjivanja neznanja (o spolnosti). (Rana) seksualizacija djece druga je strana medalje koja blagonaklono gleda na pedofiliju, oduzimajući djeci srž djetinjstva.
Veza između obrazovanja i utjecaja društva, ideologije ili moći razvidna je i štogod unesemo u školski sustav imat će kad-tad plodove. O tome je zborio Platon ( “Tko god oblikuje obrazovanje mladih, kontrolira budućnost države”) sve do Noama Chomskog (“Obrazovni sustav je podložan pritiscima moći i kontrole jer oblikuje način razmišljanja mladih.”). Bitka za djecu i mlade je ključ njihovog „porobljavanja“.
Nitko nema problema sa zdravstvenim odgojem kad on nije ideološki obojen
Nemuštom nijekanju istine o ciljevima zdravstvenog i spolnog prosvjećivanja, a u stvari rane seksualizacije djece od strane vlasti Grada Zagreba, nije nasjela većina roditelja.
Nismo dobili odgovor zašto takve „karte“ postoje (vrlo upitnog sadržaja) niti kome su namijenjene, a kako saznajemo produkt su udruge Status-M kojoj je cilj „uvođenje sveobuhvatne seksualne edukacije u zagrebačke škole“ uz financijsku potporu Grada i udruge Solidarna.
I – da ne bi bilo zabune, nitko nema problema sa zdravstvenim odgojem kad on nije ideološki obojen i kad ne sugerira nešto što je protivno volji roditelja.
O ‘spolnom odgoju’ u Rijeci i Zagrebu: Razrada Istanbulske konvencije u praksi
Usporedbe radi, u riječkom priručniku zdravstvenog odgoja za 7. i 8. razred već se u uvodu navode vrlo prijeporni sadržaji o kojima ne postoji konsenzus u Hrvatskoj, štoviše moglo bi se lako zaključiti kako ne odgovara većini roditelja.
Na tim osnovama (i tobožnjem uspjehu u Rijeci) pokušava se i u Gradu Zagrebu nametnuti preodgoj djece u krajnje liberalnom smjeru. Jer, ako riječki priručnik spolnost otvoreno vezuje uz usmjerenje „prema sebi ili drugim osobama istoga i/ili suprotnog spola“ te kako „Mnogi stereotipi, rodne norme i religijska uvjerenja, mogu utjecati na pogrešno poimanje spolnosti“, onda je jasno čemu rečenica „Pogrešna uvjerenja i ograničenja onemogućuju prirodan i zdrav razvoj osobe koji podrazumijeva pozitivan odnos prema spolnosti“ (sve iz Uvoda priručnika).
Teško je povjerovati da će „zagrebački priručnik“ biti drugačiji.
I jedno i drugo razrada su Istanbulske konvencije u praksi.
Zdravstveni odgoj (koji obuhvaća i seksualno i reproduktivno zdravlje) zasad nije obvezan zaseban predmet, nego je (u Rijeci) izvannastavna aktivnost na koju roditelji daju svoj pristanak, te je uveden u šest osnovnih škola kao pilot program, uz plan da se proširi na sve osnovne škole.
Grad Zagreb planira ga uvesti kao fakultativni predmet u osnovnim i srednjim školama. Dakle, školski sustav je idealno mjesto za diseminaciju kojekakvih ideja koje će zagovornici opravdavati najboljim interesom djeteta.
Tko je taj koji određuje najbolje interese djeteta?
Međutim, postavlja se pitanje tko je taj koji određuje najbolji interes djeteta. Pravna teorija i europska praksa odavno su primat dale roditeljima jer „… valja uskladiti obrazovne mogućnosti sa zahtjevima obitelji.“ (Rezolucija 1904 (2012.) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe).
Na području Republike Hrvatske kurikulum zdravstvenog odgoja za osnovne i srednje škole donijelo je nadležno ministarstvo 2013. godine, no Ustavni ga je sud ukinuo upravo zbog IV. Modula koji se odnosio na spolnu/rodnu ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje.
Naime, kako navodi Ustavni sud (odluka broj: U-II-1118/2013 i dr. od 22. svibnja 2013.): „Ni sredstva ni ciljevi javnih politika ne predstavljaju prostor apsolutne slobode države. (13.2.)“. Valjalo bi zaključiti alatima pravne logike da ono što pravno obvezuje državu kroz Ustav, međunarodne ugovore i zakone, obvezuje i lokalnu zajednicu.
Nije zamislivo da primjerice lokalna zajednica organizira izvannastavne školske aktivnosti koje bi proturječile očuvanju okoliša, premda Ustav RH izrijekom poziva na zaštitu, inter alia, prirode i ljudskog okoliša.
Pravo roditelja da samostalno odlučuju o odgoju i obrazovanju djece
Potpuno je jasan ustavnopravni izričaj i doseg odredbe koji obvezuje državu da poštuje pravo roditelja da samostalno odlučuju o odgoju i obrazovanju djece, jer Ustav je pravni propis s kojim sve ostalo mora biti usklađeno. Dakle, nemoguće je da bi se ta obveza odnosila samo na nacionalnu razinu, već mora obuhvatiti osim zakonodavca i izvršne vlasti – i lokalnu zajednicu.
I Obiteljski zakon prepoznaje odgoj i obrazovanje djece kao dio sadržaja roditeljske skrbi (čl. 92.). Pridodaju li se tome i jasne formulacije iz različitih međunarodnih dokumenata i mnoštvo presuda Europskog suda za ljudska prava te Rezolucija 1904 (2012.)
Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, pretočene u obvezu država da osiguraju obrazovanje djece u skladu s pravom roditelja da samostalno odlučuju o odgoju i obrazovanju svoje djece u skladu s njihovim vjerskim i filozofskim te pedagoškim uvjerenjima (tako Prvi Protokol uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Konvencija protiv diskriminacije u obrazovanju, Konvencija o pravima djeteta, Opća deklaracije o ljudskim pravima, Povelja o temeljnim pravima Europske unije), postaje jasno da niti lokalna zajednica ne može nametati svjetonazor svojih „upravitelja“ (jer lokalna vlast nije „vlast“ sic!) protivno ustavnim i međunarodnim obvezama.
Sloboda vjeroispovijesti
Ovome valja pridodati i slobodu vjeroispovijesti, zajamčenu međunarodnim ugovorima i Ustavom, koja predstavlja prema pravnoj teoriji jedno od rijetkih apsolutnih ljudskih prava, a koja sloboda se zasigurno krši navodima poput onih iz riječkog priručnika gdje se religioznost apostrofira kao nešto negativno, moguće i nazadno ili nepoželjno. Dakle, ne postoji potpuna sloboda države i lokalne zajednice da kreiraju obrazovne kurikule, mimo volje roditelja i u neskladu s roditeljskim uvjerenjima.
Netko će reći da je spolni odgoj kao dio sadržaja zdravstvenog odgoja tek fakultativni predmet, izvannastavni sadržaj i slično. Dakako da je njegovim tvorcima cilj, a nedvojbena želja, proširiti to na svu dječju populaciju; moramo sačekati samo malo da prodru i u vrtiće i „porobe“ svu djecu.
Tu je uloga roditelja važna, štoviše presudna da – ako se ne slažu s takvim sadržajima (a kakve predočuju upravo „zgodne“ karte seksalice) – djecu ne upisuju na te predmete/aktivnosti te da ne nasjedaju na navodni najbolji interes djeteta koji zbog svoje apstraktne formulacije može „progutati“ koješta, pa i želje odraslih.
Za seksualizaciju djece nema opravdanja, to je crimen bez oprosta. Po mnogim smo znakovima suvremenici pogubne, rane seksualizacije djece, jer osim društvenih mreža, reklama, filmova i drugih sadržaja, gran finale je u školama.
