Polšak Palatinuš: Ako laje kao pas i izgleda kao pas, onda je…?!
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 08 Listopad 2025 19:06
Ako laje kao pas, izgleda kao pas i maše repom kao pas — onda je, pogađate, pas.
Osim, naravno, ako pitate zagrebačku gradsku vlast koja tvrdi da nije uopće sigurno je li to pas. Na sličan način, roditeljima u Zagrebu poručuju da nemaju pojma o čemu govore kad izražavaju zabrinutost zbog najavljenog zdravstvenog i seksualnog odgoja.
”Program još nije ni napisan. Kako znate što će u njemu biti?!”
Zato što povjerenstvo koje ga piše čine isti ljudi koji već godinama otvoreno zagovaraju uvođenje rodne ideologije u škole. Zato što se u više navrata kao model spominjao riječki program. Zato što spominju Švedsku. Zato što su krenuli u cijelu priču zbog zagovaračke inicijative dvije udruge čiji je ideološki predznak jasan i istovjetan onom gradske vlasti.
Drugim riječima — ako povjerenstvo sastavljaju stručnjaci koji misle da su rod i spol na dva različita kolosijeka, ako se pozivaju na zemlje u kojima djecu uče da mogu birati rod i ako se pritom čitava stvar skriva iza termina ”zdravstveni odgoj” — onda je prilično jasno da to nije ni o zdravlju ni o odgoju, nego o svjetonazoru. Treba li još?!
Ako većina članova famoznog Povjerenstva za izvannastavnu aktivnost zdravstvenoga odgoja i obrazovanja u osnovnim i srednjim školama Grada Zagreba, pripada istom svjetonazoru, onda je valjda jasno kakav program će iznjedriti.
LGBT inkluzivna škola
Članica Tihana Barbarić, pedagoginja školovana u Centru za ženske studije, autorica je rada ”LGBT inkluzivna škola: implikacije za odgojno-obrazovnu praksu”.
Tanja Jurin, psihologinja i seksualna terapeutkinja, jedna od glavnih predvodnica tzv. trans i feminističkog lobija. Zalaže se za rani seksualni odgoj djece, gdje naglašava da edukacija ne smije stati na zaštiti od rizika, nego i na učenju uživanja u seksu. Pornografija i masturbacija ne stvaraju ovisnost, a hiperseksualnost nije problematična. O pedofiliji je izjavila da se radi o parafilijskoj smetnji, no da pedofile koji ne stupaju u kontakt s djecom ne treba stigmatizirati.
Maja Gabelica Šupljika, zamjenica pravobraniteljice za djecu, redovito se pojavljuje na LGBT manifestacijama i zastupa ”dugine obitelji” kao model roditeljstva.
Tu su i Kristina Mihaljević iz Ženske sobe, Iva Zečević, potpisnica podrške Zakonu o životnom partnerstvu, te Eli Pijaca Plavšić, direktorica Foruma za slobodu odgoja – udruge koja je već provodila zdravstveni odgoj u riječkim školama.
Ideološki projekt
Logičkom indukcijom, ako nešto izgleda kao ideološki projekt, ima povjerenstvo kao ideološki projekt i odbija svaku raspravu kao ideološki projekt — onda je, vrlo vjerojatno, ideološki projekt.
Uvođenje rodne ideologije pod krinkom edukacije o toleranciji, nenasilju, reprodukciji i spolnim bolestima nije ništa drugo nego pokušaj preodgoja – prvo jezika, onda misli, pa na kraju i identiteta.
No, sve je to legit.
Tomislav Tomašević je političar s jasnom svjetonazorskom paradigmom i izabran je na izborima.
Jasnu paradigmu, istovjetnu njegovoj, imaju i zagovaračke udruge Status M i CESI. Istu paradigmu s Tomaševićem dijeli i većina članova Povjerenstva. Jedini problem je što stvari ne nazivaju pravim imenom.
Drugi problem je medijska razina. Tomašević nije prisiljen stvari nazvati pravim imenom jer ga to nitko od novinara ne pita.
Nijedno ozbiljno pitanje nije mu ostavljeno posljednjih tjedana otkako se njegov obrazovni pročelnik Juroš pojavio na konferenciji ekstremnih udruga Status M i CESI o ‘sveobuhvatnoj seksualnoj edukaciji’.
Tko točno piše program, po kojim kriterijima su birani članovi Povjerenstva i koje vrijednosti zastupaju?
Nema istraživačkih tekstova, nema sučeljavanja, nema uredničkih komentara. Samo – glasna tišina i prenošenje Tomaševićevog Kurikulum se još nije počeo izrađivati.
Gdje su pitanja?!
Iako postoje sve dostupne informacije i o financiranju i o ideološkoj paradigmi aktera uključenih u ovu priču, iako postoje informacije i istraživanja o famoznom švedskom modelu, nitko od novinara ne propituje Tomaševićevo Kurikulum se još nije počeo izrađivati.
Tako se povjerenstvo prikazuje kao stručno tijelo, a svako pitanje o ideološkom kontekstu ili vrijednosnom sustavu pojedinaca odmah se etiketira kao konzervativni napad ili klerikalni pritisak.
To nije novinarstvo.
Analizu članova famoznog povjerenstva i njihove izražene svjetonazorske stavove analizirao je samo naš portal.
Nijedno ozbiljno pitanje od strane mainstream medija nije postavljeno gradonačelniku.
Mediji su oblikovali narativ: ovo nije ideološki sukob, nego sukob napretka i zatucanosti. Ako prihvatiš tu dihotomiju, svako pitanje o transparentnosti postaje suvišno. Zato nitko ne pita Tomaševića.
Da je u Zagrebu konzervativna vlast, da su u povjerenstvu konzervativci, mediji bi gorjeli tjednima. Ne bi bilo Kurikulum se još nije počeo izrađivati.
Pisalo bi se o fundamentalizmu, o povratku srednjem vijeku, o ”napadu na sekularnu državu”. Ali kad program pišu aktivisti koji godinama zagovaraju istu agendu koju sada treba ”nepristrano uvesti” u škole — onda je to OK.
‘Rodno senzibilan jezik’ i ‘preferirane zamjenice’ nisu prošle pod obiteljskim krovom pa će se pobrinuti da djeca o svim blagodatima woke kulture uče u školi. O ‘duginim obiteljima’ premalo se priča za nedjeljnim ručkom pa će o tome slušati u razredu. Čednosti i prirodnog srama, ako se tog djeca nisu otarasila doma, otarasit će se u školi, a dečke će naučiti da prije nego uopće pristupe klinki koja im se sviđa, nose sa sobom formular informiranog pristanka. Da ne bi bilo…
Znaju da su pod lupom
Pritisak roditelja okupljenih u inicijativu Karte na stol možda urodi plodom.
I Tomaševiću i članovima povjerenstva jasno je da su pod lupom i da postoji brana za koja će zaustaviti atak na djecu.
Ta brana zovu se roditelji.
Ako to iznjedri svjetonazorski nepristran zdravstveni odgoj, koji neće poput onog u Rijeci pričati o rodovima, različitim obiteljima i da religijska uvjerenja ”mogu utjecati na pogrešno poimanje spolnosti” valjda jer ne propagiraju promiskuitet, ranu seksualizaciju, obitelj koju čine mama i tata, spol i rod koji idu ruku pod ruku, borba je uspješna.
Iako sumnjam da će do toga doći.
Roditelji na straži
Vjerujem da će ih ova inicijativa potaknuti da u svojim nastojanjima budu još perfidniji.
Da NE stave karte na stol. Da postanu oprezniji.
No to je samo poticaj roditeljima da postanu još oprezniji, da budu na straži.
Ako pobuna protiv Tomaševićevog preodgoja rezultira barem jednom mamom ili jednim tatom koji će ubuduće obrati pozornost na ono čime će im djecu šopati pod eufemizmom ‘zdravstveni odgoj’, inicijativa Karte na stol je uspjela.
Hoće li roditelji odgajati dijete da je čednost OK, da seks uključuje i povjerenje, ljubav i poštovanje druge osobe ili da je u redu biti promiskuitetan sve dok postoje cjepiva protiv HPV-a, kondomi, i pobačaji – na roditeljima je. Ne na školi.
To se zove odgoj. To se zove svjetonazor te uključuje i (ne)vjerska uvjerenja.
Ako netko logički šupljom argumentacijom kaže: ”A vjeronauk? I on je u školama!”, odgovorite mu da isti akteri koja sada kažu: Ali, zdravstveni odgoj je izvannastavna aktivnost, roditelji biraju, godinama žele izbaciti iz škola jedan izborni predmet kojeg također roditelji biraju.
Jedan video je već sklonjen od očiju javnosti. Onaj na kojem članica Povjerenstva, Tanja Jurin govori o ”blagodatima” dječje masturbacije pa i na nastavi i divi se seksualnim igračkama.
