Novo doba poganstva
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 11 Listopad 2025 12:01
Ovo je stoljeće namjerilo dokrajčiti svaki oblik temelja europske pa i svjetske civilizacije zasnovane na moralnim vjerskim temeljima, na vjeri u nešto što nadilazi čovjekovo biće. Nihilizam i egoizam bez ikakve mjere došli su do svoga vrhunca koji ujedno znači i najdublji pad za čovjeka kojega su predstavnici te odurne riječi agende, kako ju zovu, stavili na pijedestal umjesto Boga.
Baš tim činom sunovratili su čovjeka u ponor animalnosti, u zanijekani pakao, a činilo se u početku propadanja, da ipak ostavljaju čovjeku mogućnost biranja: Bog ili ništavilo. No sada je posve jasno da nema mogućnosti biranja u našoj takozvanoj demokraciji napredne, nužne, surove i antifa-konzumerističke politike. U vlasti ove radikalne svjetske sekte obuzete nagonima i strastima uličnih bukača, poseže se za silom nad brojnim narodom koji bira nešto drugo, koji ne želi takav oblik duhovne apsolutizacije poganskih oblika života što naliče na babilonsku prostituciju. Stvorile su se i otvoreno sukobile krajnje suprotstavljene i nepomirljive dvije kulture: jedna nihilističko-poganska beskonačne slobode i kultura kršćanske tradicije života i ljubavi.
Papa Ivan Pavao II. nazvao je onu prvu kulturom smrti i ukazao još davno na već prezrelu i uhranjenu oblinu koju smo gledali na Olimpijskim igrama u Parizu kako sjedi na Posljednjoj večeri umjesto Krista. Svi su znakovi kao iz apokaliptičkoga filma već pred nama: pojava b(l)udnica koje se predstavljaju kao tumači novih moralnih normi (sjevernjače i veljače), a sve je počelo s onom kreaturom koja se pjevaljka nazvala Madona!; potom feminizam kao izraz ženske slobode koja premašuje sve druge slobode; abortus kao izbor najslobodnijeg izraza te feminističke slobode, homoseksualci i perverznjaci kao kulturno-umjetničke atrakcije, miroljubivi velikani alternativne umjetnosti koji se kolju noževima po raznim zagrebačkim rupčagama, zagovornici novog svjetskog poretka i anarho-liberali u politici znani kao bajsovci, dekadentna sub-kultura dijela mladih neradnika, oholost koja nadvladava u epohi divinizacije čovjeka.
Sav prostor ozračen ovim zrakama raka društva, okupljen u medijima svih vrsta i oblika, zapljuskuje nas svakodnevno i stvara metafizički naboj koji oni u znaku poganske maskarade smrti ne priznaju jer za njih Boga nema, pa onda ni ničega izvan vidljivoga poput transcendentalne stvarnosti.moloh U trenutku kada se taj metafizički otpor sirovom materijalizmu usprkos dogodi u bitku normalnoga čovjeka pa se isti opire nasilju nad sobom i svojom djecom, proglašen je zatucanim i konzervativnim i poput pacijenata iz Orwellovoga romana, prebačen u nepostojeći prostor, izoliran od ostalih.
Tako se događa da ono što znači nemoralnost i kažnjivu povredu prava na život, zagovornici smrti objašnjavaju kao političku razboritost, da ono što je blasfemija i šund, u umjetničkom i kulturnom planu bezvrijedno i perverzno, do granica ludila i šizofreno, postaje dobro i avangardno, originalno i dobro plaćeno pa makar to bilo čudesno urlanje i skakutanje ćelavoga „muzičara“.
Ako se netko pobuni protiv laži, koja uvijek počiva u takozvanim djelima nastalima u mozgovima Sotoninog carstva, nestaje u raznim Bijelim knjigama, ponekad crnim ili onima duginih boja. Nestaje bezglasno i nema ga više pa makar napisao i „Duše robova“. Središta toga zatvorenoga kruga liberalne i zelene politike, slobodarske a ubojite ako se radi o djeci, nalazi se pred našim očima. To je oholi čovjek ili družina, sekta, koji otvoreno odbacuje Boga, ruga mu se i puca u njegov lik na Križu, jer se čovi čini da je ukrotio vrijeme i podredio svijet sebi na način da ga može uništiti. Nesvjestan je čovo, groteskan u svojoj malenosti, zagrcnut izobiljem, proždrljiv i nametljiv, podrugljiv prema velikim umovima, željan moći i vlasti.Kondom i djeca Pronašao čovo aksiom moralnoga relativiteta ili etičke disperzije kojom se želi osloboditi odgovornosti prema bližnjemu, napisao ili napisala ponešto u stilu fak i tome nalik, ali ona je velika/ki jer svaki dan njegova izjava o bilo čemu, o čemu u prostoru mozga nema ni trun znanja, predstavlja ga ili nju kao inženjera utopije kojoj bi se divio i car Tiberije. A neki od tih čova imaju takoreći baš te carske navade: te vila na Capriu, oprostite, ipak mislim da je u Istri, te apartmani, te termalni bazen, te vrt s terasama, te darovi od naših poreza i europskih velikana, čak do stotinu tisuća eura, te ženinu plaćicu (to nije imao Tiberije). Gladi bradu i ćelavu glavu, koga će ti jarca metafizički Božji temelj, kad je apstraktan, nepojmljiv čak nepostojeći! Jedino je Tiberije u prednosti jer je izumio seks s malom djecom (kaže bezočno iskren Svetonije) tako da se može priključiti ekipi hrvatskih možebitnih koji su kasno startali.
A gadna masa sumnjivih vjernika, kaže ležeća ulična ekipa iz suprotnoga tabora, sjatila se na hipodromu i onako razularena pjeva svete pjesme i poneku ratničku; u stampedu kroz mrkline povijesti pa stvorila i poklik za koji vrijedi i u zatvor. Onaj ZDS. Zaslužili dom seljaci. Utabala masa tvrdu hrvatsku zemlju za prodor zoon politikona uzdajući se u Boga i identitet kao aksiološki temelj modernog nam carstva. Većina je bez atribucija titula s ogranaka oligarhije vječno živoga Tiberija, masa je oboružana nabujalim simbolima i srčanom vjerom u otkupiteljsku i zaštitničku moć živoga Boga.
A što rade oni iz sekte ljubitelji smrti? Baš u trenutku kad su pomislili da materijalnim savršenstvom mogu odstraniti iz svoga života patnju, da bi se slavodobitno proglasili novim, modernim, post i nadmodernim čovjekom, eto ti vraga: dobio netko rak, netko umro od upale pluća, netko na auto-cesti. kriz22Kaže mudri Bulgakov kako se ne zna, je li, druže Bezdomni, tko to određuje. Slučaj? Nema Boga? Hm… A Sotone, druže Bezdomni? Ni njega nema?! Nema ni vječnosti? A kako stoje stvari s materijalističkim lažima o utopijama (ili mudrim distopijama) da svijet bez Boga, u koji svijet vi vjerujete, može biti svijet bez patnje i zla! E, pa da vidimo kako se živi u Moskvi, možda je to slobodni pad u dubinu u koju vi ne vjerujete, ha? Nema ni te dubine! Pa onda ćete otići uvis!
Sumnjamo. Veliki su utezi u vašim glavama, bajs-građani! Vama ne će biti dano da se odlijepite od ove zemlje jer mi i naša djeca smo vama veliki teret. Ne damo mi našu djecu u vaše neomanihejske ruke, prljave i šestoprste. Odani ste paklenim silama, poganskim obredima, površni ste i zabavni kao onaj čovo s novčanicom od sto tisuća eura. Čovo. Upali ste u procjep između neurasteničnoga kulta tjelesnoga uživanja i tjeskobe koju osjećate nedostatnošću takvoga življenja i apsolutne otuđenosti čovjeka od sebe, obitelji i etničko-religijske tradicije. Znate da niste Dizma, a mi se čuvamo i čuvat ćemo svoju djecu jer znamo da oni kojima su puna usta slobode, najviše mrze i ubijaju.
Ali ima mjesto temeljno koje treba stalno biti na umu nama, masi s hipodroma: Križ.
