Tomašević se boji 'povampirenih ustaša', HDZ volje svojih birača, a Crkva vjernika
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 26 Listopad 2025 10:01
Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević i vladajući možemovci strahuju jedino od umrlih "ustaša" i njihovih suradnika i oni smatraju kako građanima Zagreba opasnost prijeti jedino od eventualno preživjelih vojnika Nezavisne Države Hrvatske ili, da citiramo, pokojnog zločinca Slobodana Miloševića "povampirenih ustaša". Da nije istinito, bilo bi smiješno.
U bivšoj Jugoslaviji moralo se izlaziti na izbore. Komunisti su uzalud tražili prividnu demokratsku legitimaciju na način da su obično nudili partijsku listu i tzv. radničku listu ili nekakve nezavisne kandidate. U pravilu se ionako sve unaprijed znalo, no onaj tko nije došao na biralište bio je u problemu.
Partija je sama izabrala, a nerijetko je milicija posjećivala neglasače kako bi se uvjerili u razloge neizlaska na birališta.
U nezavisnoj Hrvatskoj srećom takvih stvari nema. No usporedimo li se, primjerice, sa donedavnim simbolom demokracije Sjedinjenim Američkim Državama vidljivo je koliko zaostajemo bez obzira što mislili o njihovom trenutačnom predsjedniku Donaldu Trumpu. Amerikanci, primjerice, neposredno biraju i javne tužitelje. Možete li zamisliti kakvu bi podršku na takvim izborima dobio primjerice aktualni glavni državni odvjetnik Ivan Turudić?
Kako stranke shvaćaju demokraciju u Hrvatskoj vidimo i na aktualnom izboru prvog čovjeka HDZ-a. Jedan kandidat, čije ime (Ivan Matijević) uopće nije bitno. Bitno je da je dobio podršku predsjednika stranke Andreja Plenkovića i da su ostali odustali ili nisu uspjeli skupiti dovoljno potpisa. Boji li se HDZ svojih članova? Da, očito. Ali nije ništa bolje ni u drugim strankama. Ne pamtim kada je stvarno postojala ozbiljna alternativa ili ozbiljan, pošteni izbor stranačkog vodstva ni u opoziciji.
Kako smo došli do toga da se političke stranke boje volje svojih birača? Treba pogledati oko sebe.
Zar smo zaboravili na branitelje?
Nekad davno, ne samo u Zagrebu, i ne samo na filmovima vrata katoličkih crkava uvijek su bila otvorena. Sada imaju kao trgovine izvješena radna vremena i u Zagrebu, primjerice, tek uz puno truda možete pronaći crkvu koja ima otvorena vrata. Nekad se u filmovima i u vrijeme autorovog djetinjstva uvijek moglo ući u crkvu. Ona je bila otvorena i sklonište za sve u potrebi.
Uostalom i hrvatski branitelji prosvjednici zaštitu od bahatog tadašnjeg premijera Zorana Milanovića i šefa tadašnje policije Ranka Ostojića na zagrebačkom Gornjem gradu potražili su upravo u Crkvi svetog Marka koja je imala otvorena vrata. Što bi bilo tada da su vrata te crkve bila zatvorena?
Kako smo došli do toga da se i Katolička crkva boji svojih vjernika? Nedavno sam čuo i kako je jedan katolički svećenik i to uoči blagdana Svih svetih poručio vjernicima kako bi trebali paliti što manje svijeća, a umjesto toga da novac daruju crkvi koja treba u prizemlju staviti rešetke na prozore. Dakle, manje svijeća u znak sjećanja na najmilije, a više donacija crkvi!?
I to, navodno, nije izuzetak. U Njemačkoj, Austriji, Francuskoj približavanjem 12. mjeseca dodatno se pojačavaju sigurnosne mjere i postavljaju dodatne betonske barijere po središtima gradova uoči sajmova. U predbožićno vrijeme obično islamski teroristi dobiju posebnu želju za sjedinjenjem sa svojim Bogom i pritom se boje otići sami već traže što veće društvo. Naravno, u ovoj ironiji jasan je i opravdan strah od terorističkih napada islamskih terorista, ali s obzirom na rusku agresiju na Ukrajinu, ne treba isključiti niti ruske diverzije.
Kako po tom pitanju stoji Hrvatska i njezin glavni grad? Odlično, naime, koliko vidimo zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević i vladajući možemovci strahuju jedino od umrlih "ustaša" i njihovih suradnika i oni smatraju kako građanima Zagreba opasnost prijeti jedino od eventualno preživjelih vojnika Nezavisne Države Hrvatske ili, da citiramo, pokojnog zločinca Slobodana Miloševića "povampirenih ustaša". Da nije istinito, bilo bi smiješno.
Nakon Agrokora Podravka
A istodobno prva dama Podravke Martina Dalić, nekadašnja ministrica gospodarstva ili kako bi propali tajkun i bivši vlasnik Agrokora Ivica Todorić rekao 'otimačica njegova carstva' na temelju povlaštenih informacija "greškom" kupuje dionice tvrtke kojoj je na čelu u iznosu većem od 50 tisuća eura. Dakle, u iznosu većem od četiri godišnje minimalne plaće u državi. Za to se u stabilnim demokracijama ide u zatvor ili barem podnosi ostavka. U Hrvatskoj se, vrlo vjerojatno, Martini Dalić ponovno neće dogoditi ništa. Pametnome dovoljno.
