Ministarstvo baca iz škola mobitele, sad treba i rodnu ideologiju
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 30 Listopad 2025 17:32
Ako je suditi po tempu kojim se ‘kreće’ Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih pod vodstvom Radovana Fuchsa, neki bi se zdravorazumski zahtjevi možda i mogli ostvariti tijekom njegova mandata. No, ne zanosimo se unaprijed.
Neki su mediji vijest o zabrani korištenja mobitela u osnovnim školama prenijeli kao ‘revolucionarnu’, a zapravo je – zdravorazumska. Još jedna takva medijska ‘revolucija’ odnosi se na redukciju učeničkih izostanaka. Točnije, njihovo opravdavanje. Cifra izostanaka u jednoj školskoj godini broji se na desetke milijuna sati.
Ministarstvo se odlučilo na izmjene jasno definiranog Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera. Tako bi se korištenje mobitela na nastavi i izvan nje trebalo tretirati kao neprihvatljivo ponašanje. Kamo sreće da se u neprihvatljiva ponašanja ubraja samo nedozvoljeno korištenje mobitela! I da se resorni ministar uhvati i drugih, prioritetnih pravilnika.
Politički bodovi: Ivana Kekin na tragu Hermana Vukušića
Politička ljevica u Hrvatskoj se, kao i obično, ponaša kao da se probudila iz višegodišnjeg sna. Promatrajući svijet oko sebe, izabire javne nastupe za teme na kojima bi mogla ubrati jeftine političke bodove. (Daleko od toga da to prigodno ne čine i političari koji se predstavljaju kao desna opcija.) Ali, dok godinama stručnjaci, hrvatski i inozemni, upozoravaju na katastrofalne posljedice korištenja mobitela kod djece, ne samo u školama, već i svakodnevnom životu, ‘generali poslije bitke’ s hrvatske političke ljevice, te iste savjete odjednom ‘prodaju’ javnosti.
I dok se, primjerice, moja tipkovnica kroz godine izlizala pisanjem o društvenim mrežama, njihovim izopačenim “izazovima” među djecom i mladima i tome da maloljetnici tamo nemaju što tražiti osim pravca prema (samo)uništenju, sjetila se te teme i saborska zastupnica Možemo! Ivana Kekin.
Nakon stravične tragedije u Osnovnoj školi Prečko u prosincu prošle godine, psihijatar Herman Vukušić kazao je da su društvene mreže zlo. Deset mjeseci kasnije, neki ljudi kao da otkrivaju toplu vodu.
Algoritmi koji ‘ne vide dijete nego korisnika’
“Algoritmi ne vide dijete nego korisnika kojem treba zadržati pažnju”, rekla je Kekin govoreći o društvenim mrežama.
Zanimljivo, Kekin vidi problem u algoritmima društvenih mreža, ali čini se da ga ne vidi u algoritmima sadržaja koje podržava i njezina stranka.
Nisu li problem algoritmi LGBTIQ+ udruga koje ulaze u vrtiće i škole?
Algoritmi za poticanje hormonske terapije kod maloljetnika nisu problem?
Algoritmi koji pronalaze put do vrtićke i školske djece mimo roditeljskih znanja nesumnjivo obitavaju i na društvenim mrežama. No, nažalost, pronašli su put i u stvarnom svijetu, a sada ga pokušavaju dobro utabati. Možda bi ministar Fuchs mogao “pročešljati” i ostale pravilnike? Jer algoritmi koji ‘ne vide dijete nego korisnika’ nisu samo na internetu, nego i u udrugama koje djecu u sve mlađoj dobi zbunjuju oko vlastitog identiteta i poznatih vrijednosti, pružaju podršku u sakaćenju tijela sve mlađe djece i tako unesrećuju sve veći broj njihovih obitelji i društvenog okruženja.
O odgoju hrvatske djece morao se oglasiti i Boris Jokić. On, pak, kaže da djecu “ne odgajaju ni roditelji, ni škola, ni Crkva”.
Ova rečenica očito odražava stav svih onih koji misle, ili se nadaju, da djecu uistinu ne odgaja nitko od gore navedenih, pa tu pronalaze prostora za vlastita djelovanja.
Crveno svjetlo za Ministarstvo
Opasnosti na koje se upozorava u vezi maloljetnika na društvenim mrežama, koje iz dana u dan dobivaju sve strašnije posljedice, uključujući i one najgore – smrtne, dio su svakodnevice školaraca i njihovih roditelja.
Oblikovanje sve mlađih mozgova preko ekrana čini nesagledivu štetu. No, mnogi toga i dalje, nažalost, nisu svjesni. Osim novog poremećaja zvanog ekranizam koji je produkt pretjerane izloženosti ekranima, pa i ovisnosti o njima, koncept virtualnih društvenih mreža pruža komunikaciju kroz lažni osjećaj sigurnosti vlastitog doma. Uz to, zabrinjava i sve veći broj virtualnih pedofilskih nasrtaja na djecu.
No, stravično je i to što se virtualni život, kojega djeca nekritički percipiraju kao stvarnost, sve više postaje dio naše svakodnevice. Pa oni koji relativiziraju pedofiliju nasrću i na odgojno-obrazovne ustanove. Još jedan razlog više da ministar Fuchs zaviri u pravilnike koji su pod njegovom ingerencijom. Crveno svjetlo za Ministarstvo već dugo je upaljeno na tu temu.
Šanse za našu djecu
“Naša djeca nemaju nikakve šanse protiv njihovih algoritama”, zavapila je Kekin.
A ja, prvenstveno kao roditelj, pitam se – kakve šanse imaju naša djeca protiv algoritama temeljenima na rodnoj ideologiji?
Kad bismo živjeli u pristojno, ako već ne idealno uređenom društvu, onda se ne bismo morali baviti pravilnicima. Znalo bi se posve jasno kakvim ljudima i sadržajima u našim vrtićima i školama ima mjesta.
No, živimo u dekadentnom društvu u kojemu se pravila ponašanja izgleda kroje vrlo selektivno. U društvu kojem se potkopavaju temelji svega dobroga, poznatoga i vrijednoga očuvanja. U svakom sustavu, pa tako i odgojno-obrazovnom.
Ministre, na Vama je red. Izbacili ste mobitele iz škola. Sad je vrijeme da to isto učinite i s rodnom ideologijom.
