Vjekoslav Krsnik: Završna faza bitke protiv lažnog mita o Jasenovcu
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 01 Studeni 2025 13:02
Iako je to dugo trajalo, jer se moderna Hrvatska još uvijek ni nakon 35 godina nije oslobodila ne samo mentalno nego ni politički jugokomunističkog naslijeđa, ipak je konačno nizom poteza pokrenuta inicijativa da se raščisti lažni mit o Jasenovcu. To bi trebao biti početak završne faze u bitci protiv tog lažnog mita
koji čak više opterećuje hrvatsku politiku u novoj državi nego što je zbog političke kontrole bio predmet istraživanja u komunističkoj Jugoslaviji. Posljednji događaji potencirani dozvolom da se u Hrvatskome saboru održi otvoreni stol na temu "Znanstveni pristup istraživanja žrtava Jasenovca" na inicijetivu Kluba zastupnika Dom i nacionalno okupljanje i Hrvatskih suverenista, očekivano su izazvali salvu različitih reagiranja ultra ljevice, ljevice i naravno srbijanskog agenta i vođe "pete kolone" u Republici Hrvatskoj Milorada Pupovca.
Temeljni problem hrvatske politike leži u činjenici da u Republici Hrvatskoj simbolički još uvijek nije srušen Berlinski zid, odnosno da država nije kao što je to slučaj u državama bivšeg sovjetskog bloka nije do kraja nego samo djelomično provedena dekomunizacija. Nije u pitanju samo SDP kao politički i pravni slijednik Saveza komunista Hrvatske/Jugoslavije. To se odnosi još više na globalističku sektu "Možemo" koja je zbog političkog slijepila zagrebačkog biračkog tijela zavladala Zagrebom kao glavnim gradom države Čak u određenoj mjeri to se odnosi i na vodeću političku stranku Hrvatsku demokratsku zajednicu stvorenu pod Tuđmanovim vodstvom od bivših članova SKH/SKJ, ali je po njegovoj smrti skrenula od njegove nacionalne platforme dozvolivši "crnim, žutim i zelenim vragovima" da država funkcionira u nekakvom političkom i ideološkom međuprostoru. Iako je Jugoslavija kao komunistička zemlja likvidirala više političkih protivnika i disidenata, a među njima najviše Hrvata, nego cijeli sovjetski lager zajedno Tuđmanova nagodbenjačka politika sa Račanovom "Strankom demokratskih(!?) promjena" dovela je kasnije do toga da se Hrvatska na čelu s SDP-ovim predsjednikom Republike i premijerom žestoko opirala na temelju europskog uhidbenog naloga izručenju dvojice bivših jugoslavenskih agenata Njemačkoj. To je klima koja i danas vlada u Hrvatskoj kad je u pitanju raskrinkavanje mita o Jasenovcu koji služi neokomunističko-jugoslavenskoj platformi da Hrvatska ne bi radikalno napravila iskorak i da poput Češke javno objavi popis agenata jugokomunističkih tajnih službi i da kazneno goni veličanje komunizma. Zato Zagreb slavi četničku okupaciju grada kao oslobođenje, zato imamo "Trnjanske krijesove", zato u nedavnom istupu u Hrvatskome saboru o "Stanju nacije" premijer Andrej Plenković ni jednom rječju nije ukazao na takvo stanje, zato je važno održati mit o Jasenovcu na životu.
Postoji i vrlo važna međunarodna dimenzija mita o Jasenovcu koju su u svojoj knjizi "Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori" razotkrili znanstvenici Stipo Pilić i Blanka Matković.To je kako su naglasili u podnaslovu "Geostrateška točka velikosrpske politike i propagandni pokretač njezina širenja prema Zapadu". Ta velikosrpska politika počiva na laži kao oružju za ostvarenje državnih ciljeva, odnosno za širenje Srbije kao države koja je od Beogradskog pašaluka narasla za četiri puta. Komunistička Jugoslavija po funkcioniranju u stvari je bila Velika Srbija, pogotovo što se tiče Hrvatske jer su njome pod parolom "bratsva i jedinstva" vladali Srbi. Ovom prilikom, valja podsjetiti na definiciju tog velikosrpskog oružja koju je postavio njihov svojevrsni "otac nacije" akademik Srpske akademija nauka i umetnosti Dobrica Ćosić; „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno. Laž je srpski državni interes". To velikosrpsko nacionalno oružje doživjelo je konačni poraz pri raspadu Jugoslavije, jer s lažima o navodnoj ugroženosti srpskog naroda moglo se neko vrijeme vući za nos međunarodnu zajednicu, pa je to konačno zaustavljeno američkim bombardiranjem Srbije i stvaranjem Kosova kao nezavisne država, čime je stvorena manja a ne velika Srbija.
Međutim što se tiče Hrvatske Srbija nije odustala od ideje koju propagiraju njezina Srpska pravoslavna crkva da se granice mogu mijenjati i Srpska akademija nauka i umetnosti s projektom "Srpskog sveta". Na međunarodnom planu velikosrpska politika doživjela je nekoliko teških poraza. Prije svega hrvatska politika prema Izraelu u posljednjih nekoliko godina eliminirala je velikosrpsku politiku koja je pokušala izjednačiti Jasenovac s Auschwitzom. Dok je prethodni izraelski veleposlanik u Hrvatskoj inzistirao na kaznenom progonu zbog pozdrava "Za dom spremni" novi veleposlanik Gari Koren ne samo da to uopće ne spominje nego smatra Hrvatsku među najvažnijim saveznicama Izraela, što je Hrvatska potvrdila između ostalog glasovanjem na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda protiv rezolucije koja podržava isključivo Palestinu. Nekoliko židovskih autora u Hrvatskoj objavilo je čak publikacije koje ukazuju kako Židovi nisu bili totalno progonjeni u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj kao što je to Nedićeva Srbija učinila proglasivši Srbiju prvom "juden frei" državom u Europi. Velikosprska propaganda međutim ne posustaje, pa tako lansira kao kandidata za Oscara film "Dara iz Jasenovca" kojega je nekoliko uglednih kalifornijskih novina proglasilo jeftinom velikosrpskom propagandom.U tom kontekstu za srbijansku politiku i dalje je važno održati mit o Jasenovcu na životu, pa je zato shvatljivo zašto hrvatska bulumenta jugonostalgićara u novim okolnostima očito u skladu s subverzivnim djelovanjem srpske obavještajne službe BIA diže galamu zbog spomenutog skupa u Hrvatskome saboru a Milorad Pupovac kao agent te iste službe najavljuje tužbu protiv sudionika skupa zbog navodnog negiranja genocida. Dakle, završna bitka za ukidanje mita o Jasenovcu je počela s tim da će velikosrpska politika kojoj taj mit služi da bi hrvatsku državu i hrvatski narod proglasili genocidnim maksimalno koristiti ne baš malobrojne protuhrvatske snage unutar hrvatske političke scene. Za službenu hrvatsku politiku 35 godina nakon uspostave nezavisne Hrvatske ostaje veliki problem kako se i na koji način konačno osloboditi tog mita kao temeljnog uporišta jugokomunističkog mentaliteta koji koči napredak hrvatskog društva i države.
