Pet dana nakon pada Vukovara: Dejan Medaković potpisao izjavu SANU-a protiv apela za mir
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 11 Studeni 2025 12:01
Pet dana nakon pada Vukovara, Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) oglasila se 23. studenoga 1991. službenom izjavom kojom se ograđuje od apela za mir 18 svojih članova. Izjavu je potpisao glavni tajnik SANU-a Dejan Medaković.1
Dejan Medaković potpisao dokument protiv apela za mir
Prema povijesnim zapisima, 18 akademika SANU-a početkom studenoga 1991. javno je izašlo s „apelom za mirno rešenje sukoba u Jugoslaviji“. Umjesto podrške, vrh SANU-a reagirao je suprotno – na redovitoj sjednici donesena je izjava kojom se Akademija oglašava protiv toga apela. Glavni tajnik Dejan Medaković objavio je da su to „stavovi pojedinaca, a ne Akademije“.2
Taj dokument potpisan je 23. studenoga 1991., svega pet dana nakon što je Vukovar pao u ruke agresora, dok su se diljem Hrvatske još vodile žestoke borbe. Činjenica da se SANU tada javno distancirala od poziva na mir jasno pokazuje političku ulogu institucije koja je desetljećima oblikovala velikosrpsku ideologiju.
SANU i politički kontekst kraja 1991. godine
Isti dan kada je Medaković objavio izjavu, u Ženevi su Franjo Tuđman i Slobodan Milošević potpisali sporazum o prekidu vatre uz posredovanje UN-a. Hrvatska vojska trebala je deblokirati vojarne, a JNA se povući iz Hrvatske.3 Međutim, paralelno s tim diplomatskim naporima, SANU je javno poručivala kako apel za mir nije stav cijele Akademije, već tek manjih skupina akademika koji su se suprotstavljali ratnoj politici Beograda.
Danas Pupovac promovira potpisnika te izjave
Posebno je znakovito što današnji politički predstavnici srpske manjine u Hrvatskoj, poput Milorada Pupovca, danas kroz kulturne programe i izložbe promoviraju upravo Dejana Medakovića, čovjeka koji je kao tajnik SANU-a 1991. potpisao dokument protiv apela za mir. Takav izbor, u mjesecu kada se Hrvatska prisjeća Vukovara i Škabrnje, doživljava se kao duboka provokacija i nepoštovanje hrvatskih žrtava.
Ova povijesna činjenica razotkriva kontinuitet narativa SANU-a i njezinih političkih nasljednika, te jasno pokazuje zašto svaka rehabilitacija njezinih ideologa nailazi na osudu hrvatske javnosti.
