Glas razuma još uvijek može nadjačati kulturu smrti
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 20 Prosinac 2025 16:06
Ovih se dana u susjednoj nam Sloveniji dogodila velika pobjeda – ona za život. I to ne u parlamentarnim klupama, ne u uredima političkih stratega, nego ondje gdje demokracija još uvijek ima kakvu-takvu Slovenija eutanazijatežinu – u glasačkim kutijama. Narod je, baš kao i na hrvatskome referendumu 2013. godine, ponovno ustao u obranu zdravoga razuma.
Slovenci su odlučno odbacili zakon o potpomognutome završetku života za terminalno bolesne osobe, jasno poručivši kako granice etike, dostojanstva i poštovanja prema životu nisu puka formalnost, nego duboko ukorijenjena vrijednost slovenskoga društva.
Pobjeda naroda i zdravoga razuma
Hrvati su ovaj instrument neposredne demokracije koristili sada već davne 2013. godine, kada su se izjašnjavali žele li da brak u Ustavu Republike Hrvatske bude definiran kao zajednica žene i muškarca. I tada je, unatoč snažnim političkim i medijskim pritiscima, pobijedio zdrav razum. Danas, gotovo dvanaest godina kasnije, slovenski građani također su stali u obranu zdravoga razuma, jasno poručujući kako nisu spremni pristati na društvene eksperimente koji dovode u pitanje same temelje na kojima počiva civilizirano društvo.
Slovenska referendumska inicijativa, koja je s 53 prema 47 posto dovela do odbacivanja zakona o eutanaziji, nije se rodila slučajno. Naime, riječ je o izravnoj, gotovo refleksnoj reakciji slovenskih građana na srpanjsko usvajanje zakona o potpomognutome samoubojstvu. Gledajući iz ove perspektive, nesumnjivo je riječ o trenutku kada je narod prepoznao kako je prijeđena granica iza koje više nema povratka.
Zakon, koji su građani na referendumu odbacili, predviđao je mogućnost medicinski potpomognutoga umiranja za sudterminalno bolesne pacijente koji su potpuno svjesni i sposobni donositi vlastite odluke. No ono što je zakon pokušavao predstaviti kao „čin milosrđa” u stvarnosti je otvorilo čitav niz teških i složenih pitanja.
Kao odgovor na kontroverzni zakon, građanska inicijativa Glas za djecu i obitelj organizirala je prikupljanje potpisa i sakupila njih 46 000 – dovoljno da se zakon ospori putem referenduma i da se građanima prepusti konačna riječ o ovom duboko osjetljivome pitanju. Referendum je zahtijevao da ga podupre najmanje 20 posto od ukupno 1,7 milijuna birača s pravom glasa, a izlaznost je iznosila 40,9 posto, čime je ispunjen uvjet za njegovo važenje. Zakon o eutanaziji tako je službeno odbačen, a vlada ga ne može ponovno predložiti najmanje idućih 12 mjeseci.
Važno je naglasiti i kako je inicijativa uživala snažnu potporu Katoličke crkve, konzervativnih političkih opcija i brojnih civilnih udruga. One su upozoravale da ovakav zakon otvara vrata ozbiljnim zloupotrebama, pritiscima i postupnoj dehumanizaciji društva, u kojem bi se upravo najranjiviji – stariji, bolesni i osobe s invaliditetom – mogli naći u situaciji da sami biraju smrt jer se osjećaju kao teret.
U pitanjima života kompromiserstvo ne prolazi
Slovenija je samo jedno od poprišta mnogo šire civilizacijske borbe koja se danas vodi oko samoga shvaćanja ljudskoga života i njegove vrijednosti. Upravo zato njezino iskustvo valja promatrati u globalnome kontekstu.
Što se događa kada se jednom prijeđe granica? Odgovor nam daje Kanada gdje je eutanazija legalna od 2016. godine, eua od tada je na taj način život okončalo čak 60 tisuća ljudi – više nego što ih zajedno odnose Alzheimerova bolest i dijabetes. Taj šokantan podatak razotkriva logiku klizavoga terena: ono što započne kao „rijetka i nužna iznimka“ ubrzo se pretvori u prihvaćenu, institucionaliziranu praksu, dakle, u normalizaciju oduzimanja života.
Politiku kanadske vlade može se opisati zloslutnom metaforom „kuhanja žabe“. Granica prihvatljivoga ne pomiče se naglo, nego postupno – gotovo neprimjetno – sve dok društvo ne shvati da se danas već ozbiljno raspravlja o mogućnosti eutanazije djece ili o tzv. blanko pristancima, potpisanima unaprijed, „za svaki slučaj“ ako osoba jednoga dana oboli. U takvim procesima, kada se jednom otvori Pandorina kutija, gotovo je nemoguće zaustaviti bujicu destrukcije koja slijedi. U pitanjima života takav luksuz jednostavno ne smije postojati.
Zamislimo, primjerice, da je u Hrvatskoj referendum o braku 2013. godine imao drukčiji ishod – s kakvim bismo se danas društvenim, pravnim i kulturnim posljedicama morali suočavati? Sve ono što danas gledamo i nazivamo krizom vrijednosti bilo bi tek kamilica u odnosu na ono što je moglo uslijediti. Upravo zato su ovakvi referendumi više od pojedinačnih političkih pitanja – oni su povijesne prekretnice.
Slovenci, položili ste!
Slovenski su građani ovim referendumom položili ispit zrelosti i odgovornosti pred vlastitom savješću i poviješću, jasno poručivši da postoje granice koje se ne prelaze, čak ni pod egidom tobožnjega napretka i milosrđa.
Unatoč liberalno-progresivnoj koaliciji Roberta Goloba na vlasti, slovensko društvo pokazalo je kako je i dalje snažno ukorijenjeno u tradicionalnim i kršćanskim vrijednostima. Referendum o eutanaziji razotkrio je da pitanja života i smrti ne mogu biti podložna ideologijama i političkim trendovima, baš kao što je to bio slučaj u Hrvatskoj 2013. godine. Zastava sloOvakvi primjeri potvrđuju kako središnji slojevi društava i dalje njeguju identitet, vjeru i vrijednosni okvir koji snažno utječe na političke i društvene odluke.
Međutim, rezultati referenduma ne odražavaju samo stav građana prema eutanaziji, nego i dublje političko i svjetonazorsko preslagivanje u slovenskome društvu. Oni pritom upućuju i na mogućnost promjene vlasti na parlamentarnim izborima koji se trebaju održati u ožujku iduće godine. Ankete već sada pokazuju kako dugogodišnji premijer Janez Janša i njegova Slovenska demokratska stranka ponovno jačaju, što upućuje na to da bi Slovenija uskoro mogla dobiti novu vladu, oblikovanu snagom konzervativnoga i identitetski osviještenoga biračkog tijela.
Na kraju, potrebno je to jasno i nedvosmisleno reći: u katoličkome nauku oko života ne može, ne smije i ne postoji prostor za kompromis. Nikakve jezične akrobacije, eufemizmi niti manipulacije pojmom milosrđa ne mogu sakriti činjenicu da je eutanazija izravna inverzija pete Božje zapovijedi – Ne ubij.
Čovjek nije vlasnik života, nego njegov čuvar i upravitelj. Zato u teološkoj perspektivi nitko nema pravo samovoljno oduzeti život – ni sebi ni drugome. Ta zapovijed nije tek zabrana fizičkoga nasilja, nego duboko moralno načelo koje štiti svetost svakoga ljudskog života, od začeća do prirodne smrti.
U vremenu u kojemu se ljudski život sve češće mjeri troškovima, korisnošću i produktivnošću, slovenski referendum postaje više od političkoga ishoda. On je znak otpora suludim ideologijama. Poruka da čovjek nije problem koji treba „riješiti“, nego život koji treba čuvati. I dokaz da, kada narod progovori, glas razuma još uvijek može nadjačati kulturu smrti. Slovenci, položili ste!
Barbara Dijanović
