‘Antifašizam’ se ne spominje u Ustavu, a ZAVNOH nije želio Hrvatsku kao samostalnu državu
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 29 Prosinac 2025 19:07
U Ustavu Republike Hrvatske riječ “antifašizam” ne spominje se niti na jednom mjestu. U uvodu ili takozvanoj “preambuli” ustava spominje se ZAVNOH, dakle institucija koja se u svom imenu deklarira kao antifašistička, a koja je zapravo bila podređena jugoslavenskoj komunističkoj politici i njenim institucijama kao AVNOJ koja je stvorila Jugoslaviju.
U intervjuu za Narod.hr, Miki Bratanić, autor poznat po oštrom peru i dubokim analizama hrvatske povijesti, razotkriva kontroverzne istine o antifašizmu, Jugoslaviji i temeljima hrvatske državnosti. Bratanić ističe kako velikosrpska politika koristi laži o antifašizmu da se nametne u temelje Republike Hrvatske. Naglašava da riječ “antifašizam” u Ustavu nema, već se spominje samo ZAVNOH.
Bratanić je inženjer strojarstva i plodan pisac te član Hrvatskog društva književnika. On preko 30 godina radi u IT sektoru i paralelno stvara kulturno blago za Hrvatsku. Naš sugovornik je unutar svog slobodnog vremena zaronio u četiri dimenzije umjetničkog i kulturnog stvaralaštva. To su povijesne teme, projekt ”Priča o konobi”, a treća snimanje pučkih crkvenih napjeva. Posljednja dimenzija je bila pisanje i izražavanje na čakavskom dijalektu.
Ustav, antifašizam, ZAVNOH…
Narod.hr: Početkom godine objavili smo Vaš članak na temu Ustava i ZAVNOH-a koji je privukao veliku pažnju javnosti, a ta je tema vrlo aktualna i danas. Što je privuklo pažnju javnosti po vašem mišljenju?
Bratanić: Pažnju javnosti na sebe stalno privlači velikosrpsko jugoslavenska politika, koja koristi stare, davno plasirane laži i manipulacije, kako bi se nametnula kao nešto dobro i pozitivno u ovom društvu, do te mjere da sebe stavlja u temelje Republike Hrvatske i tvrdi da bez nje ne bi bilo ni Hrvatske. U konkretnom slučaju ta politika tvrdi da je antifašizam ustavna norma, pa time sebe kao nositelja antifašističke revolucije stavlja u temelje ove države. A javnost polako uviđa što se događa, pa je zato ove teme očito privlače.
Narod.hr: A što je istina u kontekstu antifašizma?
Bratanić: U Ustavu Republike Hrvatske riječ “antifašizam” ne spominje se niti na jednom mjestu. U uvodu ili takozvanoj “preambuli” ustava spominje se ZAVNOH, dakle institucija koja se u svom imenu deklarira kao antifašistička, a koja je zapravo bila podređena jugoslavenskoj komunističkoj politici i njenim institucijama kao AVNOJ koja je stvorila Jugoslaviju.
Narod.hr: Mislite li ipak da bi antifašizam trebao biti u Ustavu Republike Hrvatske?
Bratanić: Naravno! Antifašizam, kao i antinacizam i antikomunizam bi trebali biti u temeljima svakog čovjeka ili države. To bi trebalo pisati u uvodu Ustava Republike Hrvatske i time bi Hrvatska slijedila europske norme koje su podjednako osudile i nacizam i fašizma i komunizam, pa je biti protiv tj. anti svih tih ideologija jednaka ljudska nužnost i dužnost. Ali to ne piše u uvodu Ustava. Piše ZAVNOH. Jugoslavenski komunizam kojeg smo mi imali zapakiranog u antifašističkom ruhu u obliku ZAVNOH-a ili AVNOJ-a ne bi trebao biti u temeljima ničeg civiliziranog, jer je nanio previše zla civilizaciji.
Narod.hr: Možete li argumentirati vaš stav prema ZAVNOH-u?
Bratanić: ZAVNOH je budućnost hrvatskog naroda vidio u “bratskoj zajednici sa srpskim i ostalim narodima Jugoslavije”, a ne u samostalnog Hrvatskoj. Odgovor hrvatskog naroda na referendumsko pitanje iz 1991. godine “Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi” glasio je NE. Hrvatski narod nije želio biti u Jugoslaviji.
Odgovor hrvatskog naroda suprotan je dakle odlukama ZAVNOH-a. Hrvatski narod nije vidio svoju slobodu u “bratskoj zajednici sa slobodnom Srbijom” i ostalima, kao što je to ZAVNOH želio i nametnuo mu. Upravo je to ključno za razumijevanje pozicije ZAVNOH-a koji je bio nasuprot toj želji hrvatskog naroda, a koja postoji oduvijek, kako te 1991. godine, tako i 1941. godine, ali i davno prije toga, uvijek na isti način.
Potrebno je razumjeti kako su u svim tim vremenima jugoslavenski agresori Hrvatsku smatrali jednako i “ustaškom” i “fašističkom”. A upravo je ZAVNOH stvorio i okvir za ubijanje ljudi koji su mnogi zapravo bili zagovaratelji samostalnosti Hrvatske i odvajanja od Jugoslavije. (članak 8. Deklaracije ZAVNOH-a: “Izdajstvo domovine, služba neprijatelju i špijunaža u korist neprijatelja, kažnjava se smrću.”). Na temelju ovakvih odluka ZAVNOH-a dogodio se Hrvatski križni put.
Narod.hr: Kakvu je hrvatsku državu želio ZAVNOH?
Bratanić: ZAVNOH uopće nije želio Hrvatsku kao samostalnu državu. Jugoslavenska politika kroz ZAVNOH nije rušila samo hrvatsku vlast, nego hrvatsku državu.
To treba biti jasno.
A to se može vidjeti u prvoj točci zaključaka prvog zasjedanja ZAVNOH-a u kojoj to antifašističko tijelo: “mobilizira sve rodoljubive snage hrvatskog naroda, u bratskoj zajednici sa srpskim i ostalim narodima Jugoslavije u sveti nacionalno-oslobodilački rat za rušenje Nezavisne Države Hrvatske”.
To se nadalje kasnije vidi i iz prvog Ustava Narodne Republike Hrvatske u čijem članku 11. piše: “Srbi u Narodnoj Republici Hrvatskoj ravnopravni su s Hrvatima”, a onda u članku 14. piše: “Nacionalne manjine u Narodnoj Republici Hrvatskoj uživaju pravo i zaštitu svog kulturnog razvitka i slobodne upotrebe svoga jezika.”
Dakle Srbi u Hrvatskoj nisu nacionalna manjina, nego su ravnopravni s Hrvatima, a nacionalnim manjinama se ravnopravnost niti ne spominje. U slobodnom prijevodu ZAVNOH nije želio Hrvatsku niti kao samostalnu državu, niti je htio Hrvatsku kao državu Hrvata. ZAVNOH je želio Hrvatsku kao administrativnu jedinicu druge države, Jugoslavije. ZAVNOH je želio Hrvatsku kao administrativnu jedinicu za Srbe i Hrvate. A Srbi su imali svoju Srbiju. Srbija je bila samo za Srbe. Ali Hrvatska nije bila samo za Hrvate. Ona je bila za Srbe i Hrvate, jednako. Tako je to ZAVNOH zamislio.
Temelji hrvatske države
Narod.hr: Tko bi onda trebao biti u temeljima Hrvatske?
Bratanić: U temeljima Republike Hrvatske je u prvom redu želja hrvatskog naroda da živi u svojoj samostalnoj državi, a ta želja postoji odavno, davno prije 1991. ili 1941.
Dakle želja naroda je ključni temelj države. A narod su ljudi. U temeljima Republike Hrvatske mogu dakle biti oni ljudi koji su bili spremni dati svoj život za Hrvatsku, a ne oni neljudi koji su bili spremni oduzeti život takvima. Sve drugo je za raspravu.
Narod.hr: A tko, po Vama, ne može biti u temeljima Hrvatske?
Bratanić: U temeljima Republike Hrvatske ne mogu biti oni koji Hrvatsku nisu htjeli.
U temeljima Republike Hrvatske ne mogu nikako biti oni koji su proganjali i zatvarali ljude čak i zbog spominjanja imena Hrvatska, koji su zabranjivali pjesme u kojima se spominjalo ime Hrvatska, koji su skidali hrvatsku zastavu i podizali tuđu, koji su ubijali zbog skidanja tuđe, a podizanja hrvatske zastave… Sve drugo može biti predmet rasprave.
Činjenica je da se trenutačno na svu silu u temelje Republike Hrvatske žele ugurati jugoslavenski komunisti, dakle oni koji su sudjelovali u ubijanju sto milijuna ljudi na svjetskom nivou, na način da su ubijali ljude koji su htjeli samostalnu Hrvatsku, budu u temelju naše samostalne države Hrvatske. To nije normalno. A u isto vrijeme se iz temelja Republike Hrvatske izbacuje Nezavisna Država Hrvatska i ustaše koji su tu državu stvorili i branili je upravo od jugoslavenskih komunista.
Narod.hr: Dakle, Vi smatrate da bi Nezavisna Država Hrvatska i ustaše trebale biti u temeljima Republike Hrvatske?
Bratanić: Rekao sam da je u temeljima Republike Hrvatske želja hrvatskog naroda da živi u svojoj samostalnoj državi Hrvatskoj. I da je sve ostalo za raspravu. Činjenica je da je velikosrpsko jugoslavenska politika proglasila SVE ustaše zločincima i sve Hrvate koji su htjeli samostalnu državu ustašama, dakle zločincima. A to nije istina, nego laž. I to vrlo opasna laž sa strašnim posljedicama, pa je rasprava o povijesti ustaša u ovom društvu nužna, kako bi se saznala istina.
Narod.hr: Pa evo raspravimo zbog čitatelja, recite nam što vi mislite o NDH i ustašama u tom kontekstu?
Bratanić: Treba prvo napraviti razliku između države i ustaša. Ustaše su postojale prije NDH. Ustaše su ustale protiv jugoslavenskog političkog zla i terora koji je već bio prisvojio hrvatski narod i hrvatski teritorij u svoju državu Jugoslaviju, onu prvu. I kada se 1941. ta Jugoslavija raspala, postojao je sljedeći izbor: prikloniti se komunistima koji se bore za Jugoslaviju, ili prikloniti se fašistima i nacistima koji nude državu, kakvu takvu.
Ustaše su odabrale ovo drugo.
Ako znamo da su komunisti odgovorni za smrt 100 milijuna ljudi, a fašisti i nacisti zajedno 65 milijuna ljudi, onda neka svatko procijeni jesu li ustaše napravile dobru ili lošu odluku.
Ali po svemu izgleda da su između dva zla odabrali ono manje. I to manje zlo im je omogućilo da imaju svoju državu. A kolika i kakva je cijena toga bila, može se i mora raspravljati.
Narod.hr: Ipak, činjenica je da se ustaše optužuje za najgore zločina, a NDH se predstavlja kao genocidna država.
Bratanić: Činjenica je da to čini velikosrpsko jugoslavenska politika. To je činjenica. U vašem pitanju je sažetak te politike koja je sve zagadila svojim lažima i manipulacijama u cilju prikazivanja ustaša i NDH kao najvećeg zla, a s druge strane nastoji prikazati komuniste i Jugoslaviju kao neko najveće dobro, antifašističko dobro. A sve je to rađeno u cilju argumentacije za oduzimanje države Hrvatima, vraćanje Jugoslavije i ubijanje svih koji su Hrvatsku htjeli.
Postoji podatak da je postoji ukupno 1570 prikrivenih stratišta pronađeno na području Jugoslavije i da 93% od njih predstavlja zločin jugoslavenskog komunističkog režima.
Ustaški zločini su 0,3%. Ako je to istina, onda na temelju čega netko govori da su ustaše najveći zločinci. Ne znam. Sve je to razlog zbog kojeg se mi moramo vratiti u tu prošlost i to ne u 1941. godinu, nego u 1918. kako bi razumjeli što se zapravo dogodilo.
Ne govorim ja sve ovo kako bih branio bilo čini zločin pa tako ni ustaški, naprotiv uvijek osuđujem svačiji zločin, ali činjenica je da mi ne znamo istinu o tim režimima i njihovim zločinima, upravo zahvaljujući višedesetljetnom djelovanju spomenute politike, koja je za tu svrhu stvorila i mit o Jasenovcu.
Istina o Jasenovcu
Narod.hr: Tvrdite li da je Jasenovac mit?
Bratanić: Tvrdim ono što znam iz javno dostupnih informacija, a koje govore da je u logoru Jasenovac pronađeno ukupno dvije stotine osamdeset i četiri kostura (284), što je u redu veličine jedne Ovčare. Znam i da nitko nikad nije utvrdio, onako kako se to utvrdilo na Ovčari, tko su ti ljudi, kako su umrli, jesu li ubijeni i ako jesu tko ih je ubio, kako ih je ubio, jesu li bili nevini, ili su možda zaslužili smrt… To nitko nikad nije utvrdio.
Politika je odlučila da u Jasenovcu bude 800.000 žrtava i da su svi nevine žrtve ustaškog terora. Tu politiku nije ni bilo briga za ona 284 kostura. Nisu im bili važni. Oni su htjeli govoriti o milijunima ili stotinama tisuća. Dakle takva politika odnosa prema žrtvama je bila povod za generiranje velike mržnje prema Hrvatima i Hrvatskoj, a na temelju te mržnje su počinjeni strašni masovni zločini nad Hrvatima i 1945 i 1991.
Narod.hr: Netko će reći da time negirate zločine u Jasenovcu!?
Bratanić: Negirati znači reći da se nije dogodilo ništa. Ja to ne tvrdim, naprotiv, dogodila su se ona 284 kostura u Jasenovcu. Ali o njima ne znamo ništa, a nisam ja za to kriv.
Ako su ustaše u Jasenovcu ubile nekog četnika, a znamo da jesu više od jednog, onda ne znam zbog čega bi taj četnik bio nevina žrtva ustaškog terora, a govori se da su sve žrtve nevine žrtve ustaškog terora. I zašto tih četnika nema na popisu žrtava Jasenovca?
Nije cilj ništa umanjiti, ni uvećati, ni negirati, nego saznati istinu. Jasenovac je postao predmet vjere. Kome vjerovati? Osobno trenutačno ne vjerujem onima koji žrtve broje iz nekih popisa i govore o drobilicama i valjcima i tvrde da su djeca preminula u zagrebačkim bolnicama nevine žrtve ustaškog terora u Jasenovcu.
Ne vjerujem da su ustaše par tjedana prije kraja rata iskopale iz neke rupe 83.000 leševa, spalili ih, zdrobili ih ili izvaljali u prah, te pepeo prosuli niz Savu, a kako nam se to sugerira da vjerujemo.
Ta rupa bi trebala biti veličine jedne desetokatnice, a te rupe nema. Vjerujem za sada samo onim pronađenim kostima.
Narod.hr: Vjerujete li da je u Jasenovcu ubijeno samo 284 osoba (po broju kostura koje spominjete)?
Bratanić: Ja mogu reći da vjerujem u 284.000 ubijenih, ali hoće li to pomoći nečemu?
Činjenica je da su s područja bivše Jugoslavije u to vrijeme gotovo nestali Židovi i Romi i da su ustaše u tome očito imali s nacistima djela, te su vjerojatno mnogi otpremljeni u njemačke logore. Vjerujem dakle da su neki ljudi odvedeni izvan tadašnje Hrvatske i da su negdje drugdje ubijeni ili umrli ili preživjeli.
Smatram da je netko davno trebao utvrditi sve ovo i pokazati javnosti. Ali isto tako postoje dokazi da su Židovi spašavani od ustaša i da su mnogi napustili Hrvatsku i preživjeli. Imamo svjedočanstva Hrvata pravednike među narodima koji to potvrđuju. U ovih osamdeset godina moglo se je saznati što se sa svim tim ljudima stvarno dogodilo. Ali politici to očito nije bilo u interesu, a nije očito ni danas. Najlakše je sve potrpati pod nevine žrtve ustaškog terora u Jasenovcu. I za to primati veliku plaću.
Zazivanje NDH
Narod.hr: Kako komentirate optužbe da se u Hrvatskoj zaziva NDH?
Bratanić: Ne zazivamo mi Nezavisnu Državu Hrvatsku. Mi imamo svoju državu. Mi imamo Hrvatsku. Imamo Republiku Hrvatsku. Nezavisnu Državu Hrvatsku zazivaju oni koji nemaju svoju državu. Zazivaju je oni koji nemaju Jugoslaviju. Njima treba priča o NDH, ustašama i fašizmu, jer misle da će opet okupiti naivne i podobne Hrvate koji će ginuti za njihovu Jugoslaviju kao nekad, u borbi protiv fašista, ustaša i NDH. Podobnih još uvijek ima, ali naivnih više nema. I nema mogućnosti za prisilnu mobilizaciju. Toga nema i to im najviše fali. Zato se iz petnih žila trude vidjeti fašiste i ustaše u svakom stablu i vlati trave.
U Hrvatskoj, zemlji u kojoj je većina javnopolitičkih aktera od njenog osnutka do danas iz onih komunističkih obitelji, problem su navodno fašisti.
Narod.hr: Vratimo se na Ustav. Vi ste kritizirali i “odbacivanje komunizma” u Ustavu!? Možete li to objasniti?
Bratanić: I to je dio uvoda Ustava u kojem se spominje odbacivanje komunizma devedesetih godina kada se stvarala Republika Hrvatska. Odbacivanje komunizma trebalo bi biti spomenuto u sklopu osude sve tri totalitarne ideologije, o čemu smo već govorili i to je potrebno, naravno. Međutim, smatram da bi u kontekstu devedesetih bilo potrebno reći kako je hrvatski narod odbacio Jugoslaviju, jer to je ono što je bitno, a odbacivanje Jugoslavije nije spomenuto. Referendumom smo tada devedesetih odbacili Jugoslaviju, a ne komunizam. Uostalom, svi komunisti su ostali u Hrvatskoj. I neka su. Kamo sreće da su hrvatski komunisti 1945. zamijenili ustaše na vlasti i zadržali Hrvatsku i da su svi ustaše ostali u Hrvatskoj.
Narod.hr: Kritizirali ste i još nešto u kontekstu Jugoslavije iz tog vremena.
Bratanić: U tom dijelu uvoda koji se odnosi na devedesete i Domovinski rat, zamjeram autorima Ustava što nisu nigdje Jugoslaviju spomenuli u agresorskom kontekstu ili u nekom zlom kontekstu, a potrudili su se u takav kontekst staviti Nezavisnu Državu Hrvatsku.
Narod.hr: Opet će vam netko reći da branite i veličate NDH.
Bratanić: Mi se trebamo osloboditi velikosrpsko jugoslavenske politike i ne dozvoliti joj više da radi mobbing nad svima nama, te izgraditi Hrvatsku kao slobodnu, pravnu i pravednu državu u kojoj će svakom čovjeku biti ustavom zajamčena osnovna ljudska prava.
U Ustavu Republike Hrvatske piše:
“Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.”
Dakle JEDNAKOST među ljudima NAJVIŠA je vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Ako netko u Hrvatskoj ima pravo veličati jednu ideologiju kao što je komunizam, onda bi to isto pravo trebao imati svaki čovjek u veličanju bilo koje druge ideologije.
To je najuzvišenije ustavno pravo.
Dakle, ako mogu Tito i komunizam i Jugoslavija, onda može bilo tko i bilo što.
Naravno, ne mislim da mi moramo biti nekulturni, ako su drugi nekulturni, niti da mi moramo biti zli, ako su drugi zli, ali moramo konačno odbaciti taj nametnuti povijesni kolektivni teret NDH i ustaša.
Prije gotovo sto godina kad su te zločeste ustaše ustale protiv ove tiranije koju i danas osjećamo, ustao je i Albert Einstein, najveći um svih vremena i osudio velikosrpsko jugoslavensku politiku poslavši pismo u Ligu naroda današnje Ujedinjene narode.
To pismo bi trebao znati napamet svaki čovjek u Hrvatskoj, a pogotovo intelektualac.
Smatram da sam na tragu stavova Alberta Einsteina.
Uglavnom, ne veličam nikoga. Nisam ničiji odvjetnik. Ne branim ničiji zločin, nego osuđujem svačiji. Želim da svi u Hrvatskoj živimo kao slobodni ljudi i konzumiramo ustavom zajamčena prava, a jedno od njih je jednakost među ljudima, ne u materijalnom, nego u pravnom smislu, dakle jednakost pred zakonom.
Kao slobodni ljudi trebamo imati slobodu logično razmišljati i zaključivati i ne dozvoliti da nas netko maltretira s bilo čime. A pogotovo ne smijemo dozvoliti da nas s ustašama i NDH maltretiraju komunisti i velikosrpsko jugoslavenski lažni antifašisti, koji nas time huškaju, kako bi im opet podijeljeni između ustaša i partizana srušili Hrvatsku i vratili Jugoslaviju.
Narod.hr: Što mislite o tim pozivima na vraćanje Hrvatske u Jugoslaviju koja su postala javna i otvorena?
Bratanić: Da, pozivima na vraćanje u Jugoslaviju svjedočimo svakodnevno i to javno i otvoreno. Ti pozivi dolaze od upravo tih komunista i velikosrpsko jugoslavenskih lažnih antifašista koji otvoreno govore da država nije za nas. Oni uvjeravaju narod da su u temeljima Republike Hrvatske i u Ustavu, na kojeg se stalno pozivaju, a upravo ga oni ne poštuju, već ga krše i to na najgore moguće načine.
Krše Ustav jer dopuštaju sebi ono što drugima brane, dakle ne poštuju jednakost među ljudima, a što predstavlja napad na elementarne ljudska prava, o čemu sam prethodno govorio u kontekstu ideologije komunizma i Tita i Jugoslavije. A ovo pozivanje na vraćanje Jugoslavije je direktan napad na državu i ugrozba njenog postojanja, a to direktno znači i ugrozba života građana Republike Hrvatske koji žele Hrvatsku.
To je ujedno i nepoštivanje volje građana Republike Hrvatske koji su na referendumu 1991. godine jasno rekli da ne žele biti u Jugoslaviji. Sve bi to trebalo biti kažnjivo i ne bi se trebalo dopuštati, jer Ustav svake države predstavlja njen temelj, pa je kršenje Ustava rušene temelja države, a to je doslovno neprijateljsko djelovanje na koje ne bi trebalo imati nikakvu toleranciju.
A Ustav Republike Hrvatske prema Jugoslaviji je jasan kao dan:
“Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.”
