Šarić: Pupovčev nakaradni ‘božićni’ prijem – bog je novac, a neprijatelj Hrvat katolik
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 09 Siječanj 2026 13:09
Nakarada zvana „božićni prijem“ Srpskog narodnog vijeća (SNV) na blagdan Tri kralja, odnosno pravoslavni Badnjak, opet je prošla u znaku crnila, ustaštva i raznih babaroga sa šahovnicom na čelu. Tradicionalno okupljanje Pupovčevih neojugoslavenskih ateističko-agnostičkih agitatora i njihovih financijera i prijatelja zapravo je neukusna parodija Božića i slika svega onoga što taj blagdan nije.
To je ujedno i skup antiklerofašističkih snaga u državi koja im se, na njihovu nesreću, dogodila. Ondje prisutni pripadnici klera Srpske pravoslavne crkve (SPC) jedva pridonose proklamiranom atributu „božićni“, kojim SNV opisuje svoj godišnji skup na kojem sebe predstavlja kao svijetlo društva i čuvara sekularnog trojstva Plenkovićeve božićne čestitke: tolerancija, solidarnost i međusobno uvažavanje.
Prisutnost SPC-a samo nam potvrđuje karakter te organizacije, teško mi je reći crkve, koja je stopljena sa srpskim nacionalizmom, odnosno velikosrpstvom. Pupovčev SNV, izdavač Novosti, VIDA TV-a i drugih alata tobože srpske nacionalne manjine, kršćanstvo prezire i to nimalo ne skriva. U Novostima smo nebrojeno puta mogli čitati najgnjusnije blasfemije protiv Blažene Djevice Marije i Isusa Krista. Stoga, što pravoslavni klerici rade na jednom ovako politiziranom skupu? Vladiki Kirilu ne smetaju Dežulovićevi, Ivančičevi, Šimičevićevi i tekstovi drugih autora koji obožavaju uznemiravati kršćane i prikazivati ih kao fah idiote koji su prijetnja državi i društvu zbog svojih „retrogradnih ideja“.
U Novostima je 363 dana u godini na snazi opća pljuvačina protiv kršćanstva
Međutim, dvaput godišnje, za pravoslavni Božić i Uskrs, dok Dežulović i većina redakcije uživaju u božićnicama i uskrsnicama na račun poreznih obveznika, Novosti najednom postanu neka vrsta pravoslavne svetosavske inačice portala Bitno.net. Doduše, autori ne pišu iz kršćanskih uvjerenja, već suprotnoj onoj Isusovoj „tko je prvi bez grijeha“, bacaju i drvlje i kamenje po „Hrvatima katolicima“. Istovremeno, pristižu nam i tople priče Srba o tome kako slave svoje blagdane. Sve je to divno i krasno, ako su u pitanju Srbi. A ostalih 363 dana u godini na snazi je opća pljuvačina protiv kršćanstva.
„Teolog“ Siniša Vuković, Pupovčev propagandist iz Novosti, u tu je svrhu u ponedjeljak poreznim obveznicima koji ga plaćaju servirao tekst „O skidanju božićne jelke na pravoslavni Badnjak“. Koliko je mržnja jaka, unatoč proklamiranoj „toleranciji, solidarnosti i međusobnom uvažavanju“, svjedoči tekst ispod naslovne slike odbačene jelke: „Veliki Hrvatski Katolici svoj božićni bor raskopavaju baš na Sveta tri kralja“.
U Pupovčevom duhu nakaradnog SNV-ovog božića, Vuković se pretvara u crkvenog oca, naučitelja Crkve koji istovremeno tu Crkvu i njezinu vjeru prezire. Perverzno i apsurdno, kao i djelovanje cjelokupnog SNV-a.
Zašto Hrvati uklanjanju jelku?
Da, mnogi Hrvati imaju naviku raskititi jelku prije pravoslavnog Božića, no razloge Pupovčev Siniša svjesno i namjerno izostavlja. Uostalom, taj običaj polako nestaje, a uklanjanje jelke danas je više motiviran praktičnošću, zbog osipanja iglica i organiziranog odvoza u svakom pojedinom gradu. Gdje leže korijeni tog običaja? Siniša sigurno zna, uvjeren sam u to. Odgovor je: politička dimenzija srpskog pravoslavlja, koje je uvijek bilo i danas jest u službi velikosrpstva.
Za vrijeme Domovinskog rata katoličke crkve su bile omiljene, trofejne mete. Srušiti zvonik bila je posebna radost za pravoslavne topnike JNA. Stotine crkava su do temelja porušene, pucalo se iz neposredne blizine u “hrvatska” raspela. Iz čiste zabave – i mržnje. Upravo u tome leži uzrok zašto Hrvati uklanjanju jelku na Tri kralja, odnosno pravoslavni Badnjak. Zbog svježih rana i povijesnog iskustva. Siniša za to nema razumijevanja, on je samo tolerantan i solidaran.
I unatoč svemu, Hrvati u Domovinskom ratu nisu kao Srbi tako masovno i strastveno uništavali pravoslavne crkve niti ih gađali iz zabave. Štoviše, u Kninu je vojna policija čuvala pravoslavnu crkvu nakon oslobođenja grada.
Prigodan božićni tekst za Novosti obavezno mora uključivati ustaštvo i ugrožene Srbe
Siniša, jesi li se kao uzoran Srbin i hrišćanin ispovjedio o Božiću ili ti je srpski anđeo navijestio ulogu upiranja prsta u one koji, za razliku od Pupovčevih piskarala, ne razumiju kršćanstvo? Bome si se nabacao kamenja na katolike. Isus nije stigao ni pitati tko je bez grijeha, a ti si već pogodio sedam ustaša s Hipodroma.
Nema što Siniša nije gađao u svojoj poslanici „Velikim Hrvatima Katolicima“, od kralja Tomislava do bojovnika Marka. Prigodan božićni tekst za Novosti obavezno mora uključivati ustaštvo, ZDS, crnilo i ugrožene Srbe, ali one Pupovčeve. Većina Srba u Hrvatskoj živi svoj život kao i mi ostali: borimo se s inflacijom, radimo svoje poslove i skrbimo o svojim obiteljima. Punimo proračun kako bi ga Pupovac mogao sisati.
Neprijatelj mog neprijatelja moj je prijatelj
SPC i SNV, agenture destabilizacije Hrvatske, poput Hitlera i Staljina 1939. sklopili su pakt protiv države koju nikad nisu željeli – Republike Hrvatske. No taj pakt nikada neće puknuti. Srpski kler u tom cilju prelazi i preko blasfemije i to je sve što o toj crkvi trebamo znati. Nadalje, ona je nacionalna, a kada je nacionalna ne može biti istinski kršćanska. K tome je i nacionalna u Republici Hrvatskoj, a nije hrvatska.
Ne preziru li Pupovac i njegovi istomišljenici upravo to – miješanje religije i nacije? Zašto onda toliko vole SPC? Zašto se nevjernice Rada Borić i Vesna Pusić oduševljavaju patrijarhom Porfirijem? Neprijatelj mog neprijatelja moj je prijatelj. To je moj odgovor.
Samo božićne teme u Novostima: Crnilo i ZDS
Na tzv. božićnom prijemu Pupovac i njegov šegrt pod optužnicom Boris Milošević okupili su svoju nevjerničku svitu i opet nehigijenski čerupali pogaču tražeći što drugo nego svoga boga – novac. Pronašao ga je Furio Radin, talijanska sveta krava Hrvatskog sabora. Pored Borisa stajao je ministar policije Davor. Optuženik i prvi policajac države jedan pored drugoga. Kakvog li prizora!
Kako je započeo izvještaj sa skupa u Novostima? U duhu Božića? Ma kakvi! „Poruke mira, uvažavanja, tolerancije, ali i upozorenje na retrorogradne društvene pojave na koje se ne smije pristati, poslane su u utorak, 6. januara, s tradicionalnog božićnog prijema u organizaciji Srpskog narodnog vijeća (SNV) u zagrebačkom hotelu Westin“, napisao je u uvodu Pupovčev Dragan Gvozdanić. Štoviše, u istaknutom tekstu ispod naslova izdvojen je Miloševićev citat o crnilu i „Za dom – spremni“. Samo božićne teme!
Što je retrogradno u kontekstu božićnog prijema?
Osim ustaštva koje na dnevnoj bazi mora proizvoditi Pupovčeva tvornica antifašizma, „bodu u oko“ tzv. retrogradne pojave. Što su retrogradne pojave u kontekstu SNV-ovog tobože božićnog čerupanja pogače? Ako ćemo se praviti da je ovo doista bio božićni prijem, retrogradno bi značilo povratak na poganstvo i nemoral koji su vladali svijetom do dolaska Krista. No, ako ćemo biti realni i pridjev “retrogradan“ shvatiti u Pupovčevom kontekstu, retrogradno je ovdje sve ono što se kosi s „vrijednostima“ SNV-a i Novosti, a to su: komunistička revolucija iz 1945. te rodna i LGBT ideologija iz ovog stoljeća.
Pupovčev SNV radi prekovremeno kako bi obezvrijedio brak i obitelj, kako bi pobačaj prikazao kao ljudsko pravo, a ne usmrćivanje djeteta kakvog je i Marija nosila prije 2000 godina. Je li Kiril upozorio svoju subraću na ovo zastranjenje i odbacivanje Božjih zakona? Teško… samo sloga Srbina spašava, Profirije i Rada zajedno protiv ustaša, pa makar i sa đavlom!
Kakva bi to bila medijska i svaka druga kanonada kada bi nadbiskup Kutleša i ostali biskupi hrvatstvo i nacionalizam poistovjećivali s kršćanstvom… Možete li zamisliti Kutlešu kako mrvi kruh na skupu Keleminčeve stranke i govori o ugroženim Hrvatima – na Božić?
Apsurdno, nadrealno… teško je pronaći riječi za opisati taj „božićni“ prijem prepun i crnila i crvenila, materijalizma, agnosticizma, ateizma i svetosavlja. Je li Korlaet uhvatio duh SNV-ovog božića? Zasigurno jest, jedva čeka novu „Queer Zagreb Sezonu“. Prisutna je bila i ministrica Nina Obuljen Koržinek, sve samo ne retrogradna; mecena srpske, “queer” i neojugoslavenske kulture. Premijer Plenković nije došao već se okupljenima obratio „saopćenjem“ i zaželio svima sretnu toleranciju.
Veselinović i Goldstein – antifašisti par excellence
Nadrealna je bila i situacija kada je Marko Veselinović, legendarni vukovarski branitelj bez ispaljenog metka, prepoznat kao zaštitnik Srba u Splitu. Naime, on se našao oči u oči s ustaškim koljačima koji su prekinuli Dane srpske kulture u Splitu prije koji mjesec. Da nije bilo njega, potoci krvi i dalje bi tekli ovim gradom, unatoč tome što nije bilo namjere bilo kome išta nažao učiniti, već samo prekinuti događanje. Očekivano, taj je slučaj pretvoren u za dlaku izbjegnuti pokolj nad srpskom nejači, a Veselinović je prepoznat kao narodni heroj SNV-a.
Još nadrealnija bila je nagrada notornom Ivi Goldsteinu, poznatom kao „Drobilica“, a i nadimak „Valjak“ dobiva na popularnosti. Iako se osramotio i kao čovjek i kao profesor u emisiji Marina Vlahovića, gdje se sučelio s Igorom Vukićem, Goldstein je kao i Veselinović prepoznat kao heroj, antifašist par excellence. Goldstein je javno izgovorio da pod žrtve Jasenovca ubraja djecu umrlu u Zagrebu, koju su ustaške vlasti pokušavale spasiti od bolesti, te je više puta kazao kako bi brojku žrtava trebalo navući do 100.000, naravno, bez ikakvih dokaza i istraživanja. Što je to nego razlog za dobiti nagradu SNV-a?
Kako SPC gleda na 100.000 žrtava? To je za njih umanjivanje žrtava. Pa zna se da ih ima najmanje 700.000, a zašto ne bismo navukli broj i do milijun? Na popis možemo staviti Srbe ubijene u Splitu na Danima srpske kulture ove godine.
Pakt SPC-SNV u Hrvatskoj radi punom parom, pogonjen našim novcem
U božićnim porukama pravoslavni svećenici, neki u prvi, neki u drugi plan, stavljali su „raspeto Kosovo“, jadikovali zbog ugroženih Srba i brojali vlastite nevine žrtve kroz povijest. Nema SPC-a bez srpstva i pokušaja destabilizacije država koje su se našle u zamišljenim „vekovnim granicama“. Kada se već spominjemo granica, SPC u Hrvatskoj rijetko kada govori o Srbima u Hrvatskoj, već o Srbima na Baniji, Kordunu, u Slavoniji, Dalmaciji… a neki idu i korak dalje pa sve objedinjuju u „krajini“. S druge strane, drugi potpisnik pakta destabilizacije Hrvatske i nametanja kolektivne krivnje Hrvatima što imaju vlastitu državu, SNV, mudro šuti i pravi se na ništa niti čuje niti vidi.
Pupovac je za svoj etnobiznis 2025. dobio gotovo 25 milijuna eura. Godinu dana ranije oko 19 milijuna. Prije manje od deset godina imao je stabilna “primanja” od oko 1,7 milijuna eura. I onda se Pupovčev Siniša pita zašto neki Hrvati uklanjaju jelku na pravoslavni Badnjak? Inače, moja ostaje do nedjelje.
Još čekamo priznanje agresije i od SPC-a i od Pupovca i SNV-a. Čekamo i jasno distanciranje od velikosrpske politike. Istina je da to nećemo nikada dočekati.
Pakt SPC-SNV u Hrvatskoj radi punom parom, a najveća je tragedija što ga hrani odnarođena vlast našim novcem. I to čini u ime božićne poruke koja to nije niti ju kršćanstvo prepoznaje kao vrlinu – tolerancije. Nakaradno, gore i od “Spolnoćke“. Oni tamo u Močvari su izgubljeni, ali ovi ovdje koji se grabe za kovanicu imaju jasan cilj i strategiju djelovanja. Nakon što riješi problem “ustaštva” u Hrvatskoj, odnosno performanse slobodnog umjetnika Dražena Keleminca, možda se SOA konačno pozabavi SPC-om i SNV-om.
