Meter: Ako se EU žurno ne izvuče iz ukrajinske ‘crne rupe’ ne piše nam se dobro

Pin It

I ne samo to! Primorana je od strane Washingtona na svoja pleća preuzeti i financiranje i naoružavanje Ukrajine – k tome još kupujući američko oružje u tu svrhu. Za svakoga tko zna zbrojiti 2+2 jasno je kako takva politika ne samo što nije dugoročno održiva, već i da je ponižavajuća za europske građane, a sramotna za političke elite koje ih predvode.

Ostaje li Kijev bez Donbasa? Povlačenje ukrajinskih snaga jedini predmet današnjih pregovora u UAE

EU je postala „otirač za noge“ moćnika svijeta, koja izaziva podsmijeh i onih koji su joj donedavno čeznutljivo gledali u leđa. Morat će duboko proanalizirati i svoje promašene politike i  svoje kapacitete kako bi mogla pravilno procijeniti granice svog političkog i vojnog nastupa, a da ne bi prouzročila nove štetne posljedice po europske građane ali i vlastitu arhitekturu. 

Ako se ubrzo ne distancira od ukrajinske „crne rupe“ koja usisava samu supstancu onoga što je Europa još donedavno bila i u svijetu predstavljala (istinsko mjesto za najbolji i najsigurniji život na našem planetu) ne piše nam se ništa dobro.

„U svojim aktovkama pregovarači nose najmanje četiri različita dokumenta koja bi teoretski trebala predstavljati mirovni sporazum. Prvi je ‘zaglavni’ tekst cijelog paketa. Zatim slijede tri ključna dijela. Jedan dokument detaljno opisuje plan javnog i privatnog financiranja obnove Ukrajine vrijedan 800 milijardi dolara, koji predvodi izvršni direktor Blackrocka Larry Fink“, rekao je Plenković.

Upravo završeni Svjetski gospodarski forum (WEF) u Davosu rezultirao je s dvije ključne činjenice ili zaključka:

prvo, svijet pod vodstvom globalnog liberalizma je mrtav, a na scenu stupa dominacija sile kao ključni argument rješavanja sporova, odnosno nacionalni suverenizam kao novi stari model uspostave I održavanja odnosa u svijetu;

i drugo, raskol između Sjedinjenih Američkih Država i  Europe (EU+NATO) gotovo je i službeno potvrđen, što znači kako će se Europska unija od sada morati isključivo sama brinuti za sebe ukoliko želi opstati kao takva.

Ovo je sukus novonastalih zaključaka oko kojih se, zapravo, danas slažu gotovo svi važni zapadni mediji.

Ali dodao bih i treći element (zaključak), koji se nakon Davosa također nameće sam po sebi: Europska unija definitivno je izgubila geopolitički utjecaj. Postala je „otirač za noge“ moćnika svijeta, koja izaziva podsmijeh i onih koji su joj donedavno čeznutljivo gledali u leđa.

EU će morati duboko proanalizirati i svoje promašene politike (od one „zelene“, preko migrantske, do ukrajinske), ali i soje kapacitete tj. snage kojima trenutačno raspolaže (vojne, financijske, gospodarske, energetske) kako bi mogla pravilno procijeniti granice svog političkog i vojnog nastupa, a da ne bi prouzročila nove štetne posljedice po europske građane ali i vlastitu arhitekturu. Onu, koja je evoluirala iz zajedničke ekonomske asocijacije (EEZ) koja je istinski nudila brzi razvoj i „svijetlu budućnost“ i upravo zato bila meka za mnoge države koje su joj se željele priključit. U ovo što se u međuvremenu pretvorila i što je danas – kao što vidimo, više ne samo što ne osigurava daljnji prosperitet europskih građana odnosno država članica, već sve više prijeti i njihovom socijalnom položaju ali i osobnoj sigurnosti.

EU-u također prijeti da nepovratno zaostane za svojim glavnim konkurentima (SAD, Kina) u ključnoj geopolitičkoj utakmici današnjice – u sferi visoke tehnologije.

Osim toga, svojom ukrajinskom politikom – oko koje nema nikakve zdrave strategije već je isključivo plod ishitrenih odluka koje diktira ritam događaja na ukrajinskom terenu i među glavnim akterima te priče u Moskvi i Washingtonu – EU se dovela na sam rub sigurnosne krize, iscrpljenih vojnih i financijskih kapaciteta, bijega kapitala i industrije u sigurne prekomorske luke, najvećim dijelom u SAD.

I ne samo to! Primorana je od strane Washingtona na svoja pleća preuzeti i financiranje i naoružavanje Ukrajine – k tome još kupujući američko oružje u tu svrhu. Za svakoga tko zna zbrojiti 2+2 jasno je kako takva politika ne samo što nije dugoročno održiva, već i da je ponižavajuća za europske građane, a sramotna za političke elite koje ih predvode.

Kako će se europske elite iz svega ovoga, u što su najvećim dijelom same uvukle računajući na vječno „šlepanje“ uz SAD-a na kraju izvući, i hoće li se uopće izvući – iskreno ne znam. Lijepe riječi i želje naših predvodnika su jedno, ali stvarnost je nešto sasvim drugo.

Ali u jedno sam potpuno siguran: ako se čim prije ne distancira od ukrajinske „crne rupe“ koja usisava samu supstancu onoga što je Europa još donedavno bila i u svijetu predstavljala (istinsko mjesto za najbolji i najsigurniji život na našem planetu) neće nam se pisati ništa dobro.

Prvi pregovori o Ukrajini u trojnom formatu: Europe nema za stolom

Na kraju ove tužne balade dogodilo se ono na što sam već mjesecima upozoravao i ukazivao: Europa je potpuno izbačena iz pregovora o rješenju ukrajinskog rata – onog, koji se odvija u njoj samoj!

To najbolje potvrđuje i današnja vijest o prvom trilateralnom sastanku uopće o navedenoj temi. Onom u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) između Rusije, Ukrajine i SAD-a. Nema tamo nijednog predstavnika EU-a niti neke od najvažnijih zemalja članica.

O njima je najbolji sud izrekao jučer sam Volodimir Zelenski: verbalno ih je ponižavao gledajući ih u oči tijekom svog govora u Davosu nakon prethodnog razgovora s Donaldom Trumpom. Govorio je o Europi i njenim vođama na tako neugodan i zloban način kao da mu nisu dali niti jedan jedini euro za obranu od ruske invazije. Pritom zaboravljajući kako mu je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen obećala čak 800 milijardi eura pomoći za Ukrajinu pri donošenju idućeg proračuna Unije.

Ali pustimo sad to, što ionako potvrđuje moju gornju konstataciju o EU kao globalnom „otiraču za noge“. Vratimo se mi radije u tmurnu stvarnost.

Na današnjim razgovorima u Abu Dhabiju jedina tema bit će povlačenje ukrajinskih snaga iz Donbasa. To su objavili ukrajinski predsjednik Zelenski i glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov, a prenosi ukrajinski medij Strana.

Prema Peskovu, Rusiju će na sastanku predstavljati samo vojno osoblje.

„To su sve vojne osobe, predstavnici Ministarstva obrane. Ovo je radna skupina za sigurnosna pitanja. Sinoć su dobili upute od Vladimira Putina. Mi, naravno, ne želimo javno ulaziti u detalje odredbi o kojima se raspravlja, pa vam ne mogu i neću reći na što se točno odnosi Anchorageova formula. Smatramo to neprimjerenim. Stav Rusije je dobro poznat: ukrajinske oružane snage moraju napustiti teritorij Donbasa. Ovo je vrlo važan uvjet“, izjavio je glasnogovornik Kremlja.

Prema uredbi Volodimira Zelenskog, Ukrajinu će na ovim pregovorima predstavljati ne samo vojno osoblje: nazočit će i šef predsjedničkog ureda Kirylo Budanov i tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Rustem Umerov. U izaslanstvu su i David Arahamia, šef frakcije Sluga naroda; Oleksandr Bezz, savjetnik predsjedničkog ureda; Andrij Hnatov, načelnik Glavnog stožera; Oleh Ivaschenko, šef Glavne obavještajne uprave; i njegov zamjenik Vadym Skibitsky; zamjenik šefa predsjedničkog ureda Serhiy Kyslytsya; zamjenik šefa Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu Yevhen Ostrjansky; i zamjenik šefa Službe sigurnosti Ukrajine Oleksandr Poklad.

Ukrajinski medij podsjeća kako, prema navodima zapadnih medija, Moskva i Washington zahtijevaju da Ukrajina povuče svoje snage iz Donjecke regije, a da Kijev odbacuje takvu mogućnost.

Verhovna rada spremna na ustupke?

Zastupnici Vrhovne rade spremni su na kompromis oko teritorija i napustiti Donbas, izvijestio je 18. siječnja televizijski komentator njemačkog Die Welta Steffen Schwarzkopf, pozivajući se na “iznimno utjecajnog” ukrajinskog zastupnika – piše Strana.

„Da, moramo postići kompromis, čak i ako je to vrlo bolno. I da, moramo se odreći Donbasa. I to nije moje osobno mišljenje, već stav mnogih parlamentaraca i mnogih ljudi ovdje. Trebamo primirje pod svaku cijenu. Inače bi ljudi mogli nastaviti umirati mjesecima i godinama koje dolaze“, citirao je novinar izvor.

Prema njegovim riječima, zastupnica je odbila javno govoriti o tome, jer bi joj, ako bi to učinila, politička karijera “trenutno završila” zbog pritiska predsjedničke administracije i sigurnosnih službi.

Istovremeno, dopisnik je izjavio kako u Ukrajini postoji i drugo mišljenje – o potrebi nastavka borbe i oslobađanja teritorija.

Je li Zelenski spreman na ključni ustupak?

Američki The Washington Post danas piše kako je, analizirajući nacrt mirovnog sporazuma koji je najavio Volodimir Zelenski, potonji po prvi put objavio spremnost za povlačenje trupa iz istočne Ukrajine.

„Najnoviji plan jasno pokazuje da se Ukrajina i dalje protivi ideji prisilnog povlačenja trupa s istoka zemlje, ali će razmotriti takvu mogućnost ako Rusija slijedi taj primjer. Cilj je stvoriti slobodnu ekonomsku zonu koju ne kontrolira nijedna vojna struktura“, navodi se u publikaciji.

Isti medij navodi kako ovi prijedlozi označavaju Zelenskijev prvi korak prema nekoj vrsti kompromisa o teritorijalnom pitanju. Međutim, postizanje takvog sporazuma zahtijevalo bi nacionalni referendum, koji bi bilo teško organizirati bez primirja (imajte na umu da cjeloviti mirovni plan raspravlja o tome što bi se moglo odobriti ne samo referendumom, već i glasovanjem u parlamentu).

Nadalje, bio bi potreban pristanak Rusije na ovu i druge odredbe dokumenta, što je i dalje malo vjerojatno. A stvaranje slobodne ekonomske zone zahtijevalo bi značajan rad kako bi se utvrdilo tko bi kontrolirao teritorij.

Pomoćnik ruskog predsjednika Jurij Ušakov danas je, nakon noćnih razgovora u Kremlju s Trumpovim izaslanicima Stevenom Witkoffom i Jaredom Kushnerom, ponovio kako bez teritorijalnog rješenja “u duhu Anchoragea” mirno rješenje nije moguće i da će ga Rusija u tom slučaju uspostaviti vojnom silom.

Što slijedi?

Kako bismo bolje sagledali svu složenost nastalog stanja za Ukrajinu poslužit ću se analizom tamošnjeg medija Strana, temeljenoj na racionalnom i objektivnom sagledavanju vojno-političkih i drugih elemenata koji presudno utječu na tijek pregovaračkog procesa. Evo što se u tekstu navodi:

Istina, već dugo kruže glasine kako Washington nudi Kijevu povlačenje iz Donjecke regije u zamjenu za “platinasta sigurnosna jamstva” slična NATO-ovom članku 5. Međutim, to nema puno utjecaja na ukrajinske vlasti, jer one sasvim ispravno vjeruju da se Washington neće obvezati ni na kakva jamstva koja bi podrazumijevala izravno sudjelovanje SAD-a u ratu u slučaju nove ruske invazije. Sudeći prema signalima koji dolaze, nije voljan ni jamčiti podršku europskim snagama ako uđu na ukrajinski teritorij. Poglavito jer se Moskva kategorički protivi takvoj opciji.

To jest, Zelenski je spreman prihvatiti sigurnosna jamstva od Sjedinjenih Država, ali ne želi povući trupe iz Donbasa kako bi ih postigao.

Logika Kijeva može se sažeti na sljedeći način: njegovi partneri tvrde da će ruska vojska ionako zauzeti cijelu Donjecku regiju; međutim, trenutnim ritmom ofenzive, taj će zadatak trajati najmanje godinu dana. A što ako se Rusija tijekom ove godine slomi pod teretom sankcija i gubitaka ili se jednostavno iscrpi i ne bude u stanju nastaviti ofenzivu, zaglavivši negdje u blizini Kramatorska? Ili će Moskva biti prisiljena proglasiti mobilizaciju, a u Rusiji izbije pobuna. A ako Rusi zauzmu cijelu Donjecku regiju (ili bolje rečeno, ruševine njezinih gradova i sela), tada ćemo sklopiti primirje duž prve crte bojišnice i proglasiti ga pobjedom. Ali nećemo ništa prepustiti Rusiji bez borbe, jer bi to bila kapitulacija i politička smrt za svakog vođu koji potpiše takve sporazume.

Ovu logiku podržava Europa, gdje je još uvijek rašireno uvjerenje da što dulje traje rat u Ukrajini, to bolje budući da Putin neće imati snage napasti europske zemlje.

Istina, zbog rastućih proturječja sa Sjedinjenim Državama, ta se očekivanja mogu promijeniti, iako su zasad dominantna i zbog njih Europljani i dalje financiraju Ukrajinu.

Povući će se samo pod nekoliko uvjeta

Kijev može promijeniti svoj stav i pristati na povlačenje iz Donbasa samo pod nekoliko uvjeta.

U slučaju iznimno jakog pritiska – ne verbalnog, već aktivnog – od strane Trumpa.

Ako Europa odluči da se, u kontekstu sukoba s Trumpom, hitno treba pomiriti s Rusijom i izvršit će pritisak na Kijev, prijeteći da će u suprotnom zaustaviti financiranje i drugu potporu.

Ako se front uruši.

Ako se stražnji dio (zapad Ukrajine) uruši zbog potpunog nestanka struje.

Trenutačno nijedan od ovih uvjeta nije ispunjen, unatoč stalnim glasinama da Trump vrši pritisak na Zelenskog. Međutim, sudeći po Zelenskijevom ponašanju, on ne prima nikakve ozbiljne prijetnje.

Međutim, vrijedi napomenuti kako se ne slažu svi u ukrajinskoj eliti s pristupom Zelenskog o ne povlačenju ukrajinskih snaga. Kritike se iznose privatno, ali s obzirom na ozbiljne probleme u energetskom sektoru, one postaju glasnije nego ikad. Odjeci tih osjećaja već se čuju u zapadnim medijima.

Glavni argumenti kritičara su sljedeći: ako se front slomi ili se dopusti nacionalni nestanak struje, mirovni uvjeti će se značajno pogoršati. Rat iscrpljivanja riskira da iscrpi Ukrajinu mnogo brže nego Rusiju, što bi moglo imati kobne posljedice za njezinu državnost. Nadalje, ako Rusi dosegnu granice Donjecke regije, nema jamstva da će pristati na završetak rata duž fronte, umjesto da postave nove teritorijalne zahtjeve. Za Ukrajinu bi nastavak rata u bilo kojem scenariju značio ogromne ljudske žrtve, uništenje sve više gradova i sela te ogromnu ekonomsku štetu. A ako Rusija iznenada naiđe na ozbiljne probleme, mogla bi pribjeći upotrebi nuklearnog oružja u Ukrajini, čineći značajan dio zemlje nenastanjivim stotinama godina. A ako zemlje NATO-a uđu u sukob, to bi kulminiralo globalnim nuklearnim ratom i katastrofom za cijelo čovječanstvo. Stoga, dok se fronta drži, ima smisla sklopiti mir pod uvjetima koje je predložio Trump – to jest, predajom Donjecke regije Moskvi. I pokušati izvući od SAD-a maksimum koji mogu dati zauzvrat.

Za sada potonji stav nije dominantna među ukrajinskim vodstvom. Međutim, ponašanje Trumpa i Europe, kao i situacija na frontu i u pozadini, mogli bi promijeniti tu ravnotežu u bilo kojem trenutku – zaključuje svoju analizu ukrajinski medij.

Katastrofalno stanje s opskrbom električnom energijom

Njoj bih pak dodao kako je opskrba električnom energijom u Ukrajini krajnje otežana u gotovo svim njenim regijama. Najbolje stanje je u krajnjim zapadnim oblastima koje graniče s europskim zemljama iako je i tamo dnevna opskrba el. energijom oko svega 60 posto od normalne prema ukrajinskim kartama.

Najgore je u pograničnim regijama s Rusijom odnosno crtom bojišnice, ali i u glavnom gradu Kijevu koji je posljednjih tjedana posebno na meti razornih ruskih noćnih zračnih udara. O katastrofalnom stanju u gradu i očaju stanovnika nedavno je pisao britanski The Times objavivši intervju s gradonačelnikom Vitalijem Kličkom kojeg pak Zelenski optužuje za neuspjeh u nošenju s problemom, pri čemu Zelenski optužuje čak i ukrajinsku protuzračnu obranu.

Prema Kličkovim riječima, samo u siječnju glavni grad napustilo je 600.000 ljudi.  U nekim domovima je toliko hladno da stanari ne mogu koristiti WC jer se voda smrzla u školjci, a na prozorskoj dasci su se stvorile ledenice kondenzacije, komentira publikacija. Stručnjaci kažu da ako se kanalizacijski sustav brzo ne obnovi zajedno s opskrbom vodom, postoji visok rizik od širenja bolesti i grad će početi propadati.

„Voda je ključna. Ako Rusi nastave prekidati opskrbu vodom tako ogromnog grada, to će stvoriti rizik od potpunog kolapsa“, objasnio je Taras Zagorodny, voditelj Nacionalne antikrizne skupine.

Kličko je također rekao da Zelenski “nerazumno” potiče politički sukob unutar zemlje u vrijeme kada joj je potrebno jedinstvo.

„Govoreći iz kijevske gradske vijećnice, gdje je osoblju bilo zabranjeno korištenje toaleta zbog nedostatka vode, rekao je da je Zelenski odbio njegov zahtjev za sastanak na kojem bi se raspravljalo o krizi, iako su proizvodnja električne energije i protuzračna obrana u nadležnosti središnje vlade“, piše The Times.

Hoće li Europska unija i dalje inzistirati na nastavku rata usprkos svega navedenog saznat ćemo vrlo brzo.

Oglasio se Plenković

Za sam kraj, vijest koja je maloprije objavljena.

Kako danas pišu ukrajinski mediji, nakon sastanka u Davosu između Trumpa i Zelenskog, nijedan od njih nije otkrio detalje razgovora. Međutim, otkrili su ih pojedini europski političari, među njima i naš premijer Andrej Plenković.

Prema pisanju talijanskog Corriere della Sera bit sporazuma koji su Kijevu predložili Amerikanci može se sagledati kroz riječi našeg premijea, koji kaže kako mirovni sporazum uključuje četiri dokumenta.

„U svojim aktovkama pregovarači nose najmanje četiri različita dokumenta koja bi teoretski trebala predstavljati mirovni sporazum. Prvi je ‘zaglavni’ tekst cijelog paketa. Zatim slijede tri ključna dijela. Jedan dokument detaljno opisuje plan javnog i privatnog financiranja obnove Ukrajine vrijedan 800 milijardi dolara, koji predvodi izvršni direktor Blackrocka Larry Fink“, rekao je Plenković.

Istovremeno, kako pišu novine, pozivajući se na finskog predsjednika Alexandera Stubba, plan oporavka od 800 milijardi eura trenutno postoji samo na papiru; nikakva stvarna sredstva nisu dodijeljena.

U drugom dokumentu opisuje se povlačenje ukrajinskih oružanih snaga iz Donjecke regije i predaja cijelog Donbasa Rusiji.

„Ovaj ustupak mogao bi se pokazati kobnim za Zelenskog. Ukrajinsko javno mnijenje je protiv toga“, pišu novine.

Stoga SAD nudi Zelenskom “dva ustupka kako bi pomogao u rješavanju ovog ogromnog rizika”. Jedan je spomenuto financiranje; drugi su američka sigurnosna jamstva u znak podrške europskim trupama u Ukrajini. „Zelenski će morati ustupiti teritorij u zamjenu za zapadni novac i obranu“, sažima medij bit sporazuma.

geopolitika.news