‘Andromeda’ je poruka koju mnogi (ne) žele čuti
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 19 Veljača 2026 18:02
Mislila sam preskočiti ovu temu za kolumnu, jer sam o njoj već napisala nekoliko članaka. Ali, profesionalna deformacija je nadjačala kolebanje. Pjesma “Andromeda”, pobjedom skupine Lelek na natjecanju Dora 2026., nije još jedna pjesma u nizu koju, nakon dugog niza golemih vizualnih, zvučnih i identitetskih promašaja, izuzevši Baby Lasagnu, Hrvatska šalje na Eurosong.
Glazba nikad nije svrha samoj sebi. Ona je uvijek poruka jednog vremena. U tom će smjeru ići i ova kolumna.
Poruka stručnog žirija i hrvatske publike
Stručni žiri na Dori je, osim u ime četiri najveća hrvatska grada, svoje glasove dao i u ime četiri zemlje sudionice Eurosonga, a to su Ujedinjeno Kraljevstvo, San Marino, Luksemburg i Norveška.
Unatoč znakovitom izboru zemalja (koje, po mom mišljenju, ne bi trebale ni smjele sudjelovati u izboru hrvatske pjesme birajući si na ovaj način i potencijalno slabu konkurenciju), kvaliteta pjesme “Andromeda” nije se mogla ignorirati.
No, pobjeda skupine Lelek poruka je Hrvatskoj, ali i Europi. Prvenstveno je to poruka publike cjelokupnoj hrvatskoj, pa i europskoj političkoj, društvenoj, glazbenoj i inoj sceni. Onoj koja sve više cijeni autentičnost vlastitog naroda, njegove korijene, jezik i identitet.
Podjele oko pjesme
Ipak, u cijeloj priči oko pjesme “Andromeda” dogodila se – nova podjela. Očekivana bi bila između takozvane ljevice i desnice. Ali, prevršena je svaka mjera dobrog ukusa među osobama koje stoje na istoj svjetonazorskoj strani. Ako uopće jesu na istoj. No, ostaje bojazan da akteri ove dvije linije to ne vide.
Hrvati, izgleda, obožavaju podjele u društvu. Sada se, kirurškom preciznošću (nekoga tko je “pao” medicinu) i tobože znalački, secira svaka riječ pjesme “Andromeda”, svaki ton i svaki zapjev. A pod povećalom su mnogi počeli promatrati i kršćanske tetovaže. Izvlače se riječi poput “sotonizam”, “poganstvo” i “oskvrnuće tijela”, pa se ide sve do analize onoga “što je pjesnik htio reći”.
Drama oko “Kraljice Zemlje”
Oni koji su se “zakačili” za tekst ili njegove dijelove, vide u njemu nevjerojatne teorije zavjere, “New Age” zakone i poruke kojima, eto, po mišljenju najvećih hrvatskih puritanaca, nije mjesto na Eurosongu pod našom zastavom. Riječi “Kraljice Zemljo”, uspjeli su nekim naporima protumačiti kao štovanje bezbožništva. Nakon prvotnog šoka radi sitničarenja i(li) namjernog izvrtanja (kon)teksta od strane onih koji neznalački ruju po (izvrsno) složenoj glazbenoj strukturi i snažnom tekstualnom značenju, počinjem zaključivati da se dio sitnih duša počeo baviti ozbiljnom glazbenom kritikom, dok dio sebe doživljava većim vjernicima od pape. Klasični hobiji osoba s viškom ega. Kojih u Hrvatskoj, na moju ogromnu žalost, evidentno ima “na izvoz”.
Tako tim “genijalcima”, recimo, nije palo na pamet da stihovi
“Uzmi me sebi
Kraljice Zemljo
Tvoja je duša
Njima sam’ tijelo”
možda znače da će radije umrijeti odnosno radije ići pod zemlju nego prodati dušu.
Primjer Drinskih mučenica
Nisu li, kad se već dotičemo vjere u tom kontekstu, i Drinske mučenice odlučile radije izabrati smrt nego izdati svoju vjeru? Nije li to i poanta katoličanstva i težnje ka svetosti? Ili hrvatski komentatori na društvenim mrežama ipak najbolje znaju tumačiti teološka pitanja? I odgovore na to tko kako treba misliti da bi se spasio, tko o čemu pjevati i kako se zapravo postaje svet.
Smijemo li se tetovirati? Je li dozvoljeno sudjelovati u pokladnim običajima? Smijemo li još uvijek o Božiću kititi bor (sigurno po njima nisam stavila ni adekvatno crnogorično stablo) i održavati i neke druge tradicije? Ili se na društvenim mrežama u Hrvatskoj kriju sjajni demistifikatori “anti-vjerskih” običaja koji su se sami p(r)ozvali “razmontirati” i Katoličku Crkvu ako treba, da bi dobili svojih pet minuta slave umjesto da budu sretni što se ovakva tematika uopće nametnula u glazbeni mainstream?
A kad smo već kod pjesničke slobode i spominjanja nebeskih zvijezda (koje su, eto, po mnogima simbol poganosti, pa onda neka nipošto noću na otvorenome ne gledaju gore), što bi se moglo reći o pjesmi “Opomena” velikog Antuna Branka Šimića i hodanju ispod zvijezda? Nije li to onaj isti Šimić koji je napisao i pjesmu “Nađeni Bog”? (Kako se samo “usudio”?!)
Činim li ogroman grijeh ako noću prije spavanja gledam u nebo moleći za duše mojih bližnjih kojih više tjelesno nema? Odgovor sigurno znaju dežurni komentatori.
Poruka pjesme Andromeda
Pa, kad je već potreban “tumač znakova”, dovoljno je pročitati kako su same izvođačice pojasnile poruku pjesme “Andromeda” kojom predstavljaju Hrvatsku. Podsjećam na dio koji sam već dvaput stavljala u člancima.
“Pjesma govori o katoličkim ženama iz Bosne i Hercegovine, odnosno primarno iz tog dijela, za vrijeme Osmanskog carstva, koje su se morale tetovirati i stavljati znakove na sebe kako bi se zaštitile od ropstva i braka i da ih se ne bi kralo i ubijalo. To je bilo i više nego tetovaža. To je bio cijeli obred kojeg su bake i mame prenosile svojoj djeci i unucima”, pojasnila je Korina Olivia Rogić, članica skupine Lelek.
Osobno, jedva čekam svibanj da odlične vokalistice i mlade žene na kojima se vidljivo ogleda golema, nepatvorena poniznost pronesu važnu identitetsku poruku današnjoj globalističkoj, dekadentnoj i neprepoznatljivoj Europi kroz ovako moćnu pjesmu. I to na festivalu koji je odavno postao parada kiča i promicanja nekih sasvim drugih “vrijednosti”. Plasman je manje bitan. Poruka je evidentno već “uzburkala duhove”. Mitološka Andromeda postala je dio zvijezda, a ja ću se držati Šimićeve poruke hodanja pod njima.
I još jedna proširena poruka (jer onu o sramu mnogi neće shvatiti), u skladu s današnjim danom: bilo bi dobro spomenuti se da ste prah, da se pozabavite brvnom u vlastitom oku. Onda možemo i o trunu u tuđem.
Helena Mostarkić Gobbo/narod.hr
