Iranska revolucija 2.0 na našem pragu
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 04 Ožujak 2026 17:19
Neprijatelji Zapada – woke ljevica i islamisti, već su tu
Uz to, Europu su naselili milijuni muslimana. Među njima su i islamisti.
Dok Trump i Netanyahu, svaki iz svojeg interesa, pokušavaju svrgnuti islamistički iranski režim, Zapadu se događa nešto slično Iranskoj revoluciji, samo gotovo 50 godina kasnije. Ovih dana svatko ima neki svoj stav o napadu na Iran. U geopolitiku se neću petljati. Ne znam dovoljno. Reakcije koje su meni zapele za oko su one koje gledaju sadašnjost i budućnost, ne prošlost, i one koje se odnose na nas. Na Zapad.
Iranci u Americi slave. Jedna od njih, prelijepa Perzijanka, reporteru govori da je izbor Zohrana Mamdanija za gradonačelnika New Yorka nešto poput Iranske revolucije 1979.
Mamdani ili Homeini? Besplatna struja, voda, mrski kapitalizam i potlačeni
Ajatolah Homeini tada je nezadovoljne mase vabio fantazmagorijom o besplatnoj vodi i struji, borbi protiv kapitalista, bajanjem o potlačenima. Uoči povratka u Iran 1979. govorio je o SAD-u kao velikom Sotoni.
Kapitalizam je protiv islama jer stvara nepravdu. Amerika podržava bogate protiv siromašnih.
Lijepa Iranka ukazala je upravo na to da su poruke Homeinija 1979. i Zohrana Mamdanija, koje su ga dovele na vlast u New Yorku, vrlo slične.
I reakcija Amerikanca Mamdanija, koji potječe iz obitelji koja uživa sve čari mrskog mu kapitalizma, na američki napad na Iran je očekivana. Nazvao je to ilegalnom ratnom agresijom.
Reakcije u komentarima na njegovu objavu na X-u nisu bile baš najbolje. Očekivano.
Pronađi razliku
Iranska revolucija 1979. Zapadu se događa nešto sporije. Teško ćete pronaći razlike između Homeinijevih poruka uoči revolucije i poruka Radničke fronte, Mamdanija ili Možemovaca.
Suvremena ljevica i u ovoj je geopolitičkoj epizodi pokazala na čijoj je strani. Na strani onih koji zamataju žene i na čijim ulicama one izgledaju baš poput distopije na koju se glupave feministice vole pozivati – Gilead.
Prosvjed zaklade Solidarna za ratifikaciju Istanbulske konvencije; Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
Kapitalizam je sustav nepravde koji štiti bogate i tlači siromašne, revolucija je moralni i društveni obračun s korupcijom i elitama.
Ovakve ćete poruke, koje pripadaju revolucionarnom ajatolahu iz 1979., naći 2026. na stranicama svakog ljevičarskog glasila. Pola tekstova u Novostima ovako zvuči. I Mamdani je na tom tragu. A njega naši progresivci jako vole.
Toliko da su zgubidani iz Možemo potegnuli do New Yorka kako bi dali drugarsku podršku socijalistu Mamdaniju u kampanji.
Ljevičarski hipiji s kraja 70-ih bili su korisne budale mudrom vjerskom vođi. Čim je revolucija uspjela, pojela je svoju crvenu djecu.
Ajatolah nije bio osobito sklon ljevičarskoj buržoaziji, a po preuzimanju vlasti nastavio je po komunističkom modelu. Uslijedile su nacionalizacije i snaženje uloge države u gospodarstvu, što je institucionalno imalo određene sličnosti sa socijalističkim modelima.
Današnjoj ljevici to je sasvim dovoljno da još jednom podrži islamiste, iako je Homeini odbacivao marksizam kao ateističku doktrinu i tvrdio da Islam nadilazi i kapitalizam i komunizam.
Iranska revolucija 1979. prva stanica neprirodne ljubavi između ljevičara i islamista.
Upravo je Iranska revolucija 1979. prva stanica neprirodne ljubavi između ljevičara i islamista.
Ove dvije grupacije imaju zajedničkog neprijatelja, a zna se da je neprijatelj mog neprijatelja – prijatelj.
Zajednički nazivnik ovog neprirodnog bluda jest antikolonijalizam, antiimperijalizam i borba protiv ”opresije”. Hegemonija Zapada i to.
Progresivna ljevica žrtvuje svoje liberalne agende na oltaru borbe protiv zapadnih imperijalističkih sila. To su za njih prije svega Izrael i SAD.
Prava žena, pedera i onih koji mijenjaju spol padaju u drugi plan. Nema veze što teheranske ulice izgledaju kao Gilead.
Slično kao u 1970-ima, kada su pojedini zapadni ljevičari romantizirali iransku revoluciju, današnji dio aktivističke scene vidi u islamističkim pokretima simbol otpora ”zapadnoj dominaciji”, a ne prvenstveno religijsko-političke projekte s vlastitom represivnom ideologijom.
Jedina zemlja na Bliskom istoku u kojoj žene imaju sva prava, a o LGBTIQ ekipi da ne govorim, jest Izrael. A Izrael je meta broj jedan progresivne ljevice i islamista.
Ono što mene brine, jer Mamdani nije gradonačelnik nekog europskog grada, jest činjenica da mi takvih u Europi imamo na bacanje, pa i tu na domaćem terenu u Zagrebu.
Neprijatelji Zapada – woke ljevica i islamisti, već su tu
Uz to, Europu su naselili milijuni muslimana. Među njima su i islamisti.
Dvije grupacije koje se bore protiv kapitalizma i zapadnih vrijednosti, protiv Europe kakva je nekad bila – woke ljevica i islamisti – već su tu. Jedni imaju vlast i institucije, drugi brojnost i biologiju na svojoj strani.
Iranska revolucija ovih naoko neprirodnih saveznika mogla bi se dogoditi i Starom kontinentu.
Pogledajte što su si Britanci napravili od zemlje.
Gilead na ulicama, zakrabuljene žene od nožnog palca do tjemena, šerijatski sudovi, brakovi među rodbinom, grupna silovanja… Ono što neki nazivaju pravdom zbog kolonijalne prošlosti, koju ja eufemizmom nazivam širenjem zapadnih vrijednosti po svijetu, dovelo je do toga da se Britanci trebaju sramiti svoje slavne zastave i prošlosti.
Državu su prepustili stihijskim migracijama, a danas je na Otoku najveća diverzija izvijestiti Union Jack ili ukazati na mrežama da Britanke nisu sigurne na ulicama.
Umjesto Westminsterske palače, čaja u pet i idiličnog engleskog ladanja, na razglednice iz UK-a mogli bi staviti novi britanski običaj koji slavi multikulturalizam.
Realnija razglednica bila bi ona s prizorima tisuća šiitskih muslimana koji izvode matam, to vam je ono kada se šakama udaraju o gola prsa.
Inačica Iranske revolucije u neprirodnoj ljubavi ljevice i islamista već je duboko i potiho izgrizla Staru damu. Bojim se, nepovratno.
Nije se dogodila preko noći, no riječ je o povijesno kratkom periodu.
Za Europu je dugoročno pogubna upravo kombinacija dvaju procesa koji se paralelno odvijaju. S jedne strane, u Bruxellesu se posljednjeg desetljeća oblikuje snažna birokratska arhitektura koja normativno ”njeguje” progresivne, identitetske i woke (anti)vrijednosti kroz regulatorne pakete, rezolucije i strategije.
S druge strane, Europska unija je istodobno otvorila vrata masovnoj migraciji iz regija u kojima su dominantne društvene, obiteljske, vjerske i seksualne norme bitno drukčije – uključujući i sredine u kojima djeluju islamistički pokreti.
Svaka rasprava o radikalizmu, paralelnim društvima ili sigurnosnim rizicima unaprijed se diskvalificira kao ”islamofobija” ili ”govor mržnje”.
Onda se čude k’o pura dreku da raste popularnost desnih stranaka.
”Gaza, Teheran, Zagreb”
Neprirodni blud woke ljevice i islamista dugoročno ima različite ciljeve, ali kratkoročno dijeli interes u slabljenju tradicionalnih zapadnih struktura.
Ako hoćete dokaz dođite na ekstremno lijevi Noćni marš u nedjelju. Na hodu ”za prava žena” moći ćete vidjeti i transparent s porukom: ”Gaza, Teheran, Zagreb”.
Fućkaš zamotane žene u Gazi i Teheranu, one čija su lica zalivena kiselinom jer se nisu htjele udati za rođaka ili starca. Silovane, neškolovane i potlačene.
Iranska revolucija iz 1979. zato nije crtica iz povijesti.
Ona je tu. 2026.
Vlatka Polšak Palatinuš/narod.hr
