Velika analiza izbora u Mađarskoj koji nisu samo mađarski izbori
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 24 Ožujak 2026 12:00
Travanjski izbori definitivno nisu samo ‘mađarska stvar’. Unatoč tome što čini samo 1,2 posto europskog BDP-a ta država godinama je ‘staroj dami’ prava noćna mora. Viktor Orbán već šesnaest godina suvereno vlada državom, provocira i sustavno blokira razne europske inicijative poput konsenzusa o Ukrajini, odupire se ruskim sankcijama, neusklađen je s politikom migracija kao i proširenjem unije.
Previše je to za ‘staru damu’, stoga će parlamentarni rezultati 12. travnja razriješiti misterij hoće li EU i dalje vegetirati poprilično paralizirana ili će efikasnije pokretati procese, donositi odluke, posebice u sferi ratova i ozbiljnih svjetskih kriza, odnosa prema Trumpu i Bijeloj kući, kineskoj konkurenciji i slično.
Ankete tri tjedna prije izbora
Prema analizama uglednog ‘Politico Poll of Polls’ u ovom momentu stranka ‘Tisza’ Petera Magyara trenutno je u prednosti s 48 posto potpore, naspram ‘Fideszovih’ 39 posto, što predstavlja doista značajnu razliku. Osim te dvije stranke i krajnje desni ‘Mi Hazánk’ sa šest – sedam posto osvojenih glasova trenutno prelazi izborni prag. Osim uglednog ‘Politico Poll of Polls’ i neki drugi neovisni instituti, poput ‘Median’, ’21 Kutatóközpont’, ‘Minerva’ i drugih, stranci ‘Tisza’ također daju prednost od pet do deset posto. S druge strane instituti poput ‘Nézőpont’, ‘XXI’, ‘Század’ i ‘McLaughlin’ i dalje vide ‘Fidesz’ kao favorita nadolazećih izbora s prednošću od nekoliko postotaka ili praktički izjednačenih pozicija.
Kako se sada čini, ključ izbornog uspjeha, u tome su svi suglasni, svakako leži među čak tridesetak posto neodlučnih birača, izlaznost će biti presudni faktor. Izborni sustav od 106 mandatnih okruga favorizira ‘Fidesz’, mahom je riječ o selu i dijaspori u Vojvodini i Karpatima, u toj konstelaciji ‘Tisza’ bi trebala pobijediti s razlikom od barem desetak posto kako bi osvojila većinu parlamentarnih mandata. U konačnici i desni ‘Mi Hazánk’ sa svojih šest – sedam posto nameće se kao ‘kingmaker’ u sve izglednijoj pat-situaciji.
Pobjeda Fidesza
Ovaj ishod podrazumijeva ostanak Orbána na vlasti, dakle njegova stranka osvaja većinu od 199 mandata. U tom slučaju on preuzima svoj peti mandat, Bruxelles je u problemima jer ne dobiva ništa novo, riječ je zapravo o nastavku politike ‘status quo’, za njih i za europsko jedinstvo bio bi to najgori mogući ishod. Dakle, nastavak konfrontacijske politike i izravnog utjecaja na europske odluke, ne samo po pitanju ruske agresije nego i šire.
Blokada 90 milijardi odobrenog zajma Ukrajini ostala bi na snazi kao i opstruiranje novih sankcijskih paketa Rusima, svakako i nastavak politike blokade pristupnih pregovora s Kijevom. Mađarska bi i dalje kupovala jeftiniju rusku naftu, Orbán bi inzistirao na onakvom miru kakav najviše odgovarao Moskvi. Također bi ostale bunkerirane i 22 milijarde eura iz kohezijskih fondova za Mađarsku. U širem kontekstu govoreći Orbánova pobjeda značila bi dodatno jačanje europske desnica, čvršće povezivanje unutar ‘Patriots for Europe’, grupacije u EP-u koji čini savez Le Pen, AfD i Fico. Sam Orbán ostao bi idol za one koji vide Bruxelles kao prijetnju nacionalnim suverenitetima. U ovom ishodu EU nastavlja biti prilično ‘zarobljena’, odluke o sigurnosti, energetskoj neovisnosti, proširenju i sl. išle bi presporo, što bi posljedično dodatno oslabilo i poziciju Europe prema SAD i Trumpu.
Pobjeda Magyara
U drugačijem ishodu, dakle ako bi ‘Tisza’ i Péter Magyar osvojili parlamentarnu većinu, predviđanja su 115 od 199 mandata, bio bi to zaista povijesni zaokret. Ne revolucija ali svakako veliki korak u drugom smjeru. Bruxelles bi u tom slučaju umjesto rivaliteta dobio bliskog partnera, ključne promjene mnogih europskih politika bile bi značajne. Magyar već sada obećava brzu konsolidaciju ključnih sektora, neovisnog pravosuđa, borbe protiv korupcije, EPPO suradnje i sl.
U slučaju njegove pobjede blokirani europski novac za Mađarsku bio bi otključan već u ljeto 2026. što bi donijelo stanoviti ekonomski boom u Mađarskoj, infrastruktura, plaće i zdravstvo, uglavnom bio bi skinut teret s Bruxellesa. Što se tiče prava veta i odlučivanja pobjeda Magyara vjerojatno bi značila i kraj takvoj mađarskoj praksi, ‘Tisza’ naglašeno obećava konstruktivniji pristup, pregovore umjesto ucjena kao i skidanje veta s 90 mlrd eura za Ukrajinu. Izgledno bi se dogodio nastavak potpore sankcijama Rusiji, doduše bez oružja i mađarskih trupa.
“Dugoročno bi se vratili u europski mainstream”
Nova vlast bi zagovarala ulazak Ukrajine u EU putem referenduma. U pitanju bi mogao biti, reklo bi se, pragmatičan kompromis, Mađarska više ne bi blokirala ali bi štitila vlastite interese, dugoročno bi se vratili u europski mainstream. Euro bi vrlo vjerojatno do 2030. postao realna opcija, što bi bio težak udarac Orbánu i njegovom modelu vladanja. Uglavnom, Bruxelles bi osjetio stanovito olakšanje, više bi se mogao fokusirati na konkurenciju, zajedničku obranu i politiku prema Trumpa i SAD. Međutim, bez dvije trećine mandata, koje ‘Tisza’ vrlo vjerojatno neće imati, Magyar ne može odmah ‘rasturiti’ Orbánov ‘deep state’, u pitanju je šesnaestogodišnja vladavina i premreženi mediji, sudovi, oligarsi, središnja banka i sl. Promjene bi u tom slučaju trajale godinama, nešto slično Poljskoj nakon pobjede Donalda Tuska, s napomenom kako su moguće razne kombinacije, opstrukcije pa čak i novi prijevremeni izbori.
Treći ishod i odjeci u Bruxellesu
Naravno, moguć je i treći ishod izbora, onaj koji bi podrazumijevao stanovitu ‘pat-poziciju’, tijesnu pobjedu jedne od vodećih opcija ili ‘Mi Hazánk’ kao faktora odlučivanja. Ako ‘Fidesz’ zadrži većinu u okruzima unatoč gubitku na parlamentarnoj listi, ili ako ‘Mi Hazánk’ uđe i postane ključan, Bruxelles tada zapravo ne dobiva ništa. Odnosno dobiva neizvjesnost. U tom slučaju moguće su nove koalicije, pregovori, klasično osporavanje rezultata s napomenom kako ‘Fidesz’ kontrolira izborni aparat, ‘Tisza’ već sada upozorava na manipulacije.
Politika veta bila bi nastavljena, doduše sada s nešto većim unutarnjim pritiskom da se odustane od prakse. Mađarska na čelu s Magyarom ostala bi i dalje oprezna ali vjerojatno bi prestala biti jedini kočničar EU, fondovi bi, kako rekosmo, bili otključani što bi bila lekcija i drugim državama poput Poljska ili Slovačke. Obzirom da je Péter Magyar ipak dio nekadašnjeg ‘Fideszovog’ meinstreama vjerojatno po pitanju migracija ne bi bilo značajnijih promjena, ni nova vlada vjerojatno ne bi bila ‘mekša’ po tom pitanju. Orbánov poraz bio bi značajan poraz i za ‘Patriots for Europe’ struju, Le Pen, AfD i Fico izgubili bi važnog saveznika, dok bi, naravno, obrnut ishod izbora snažno ojačao i njih i tu grupaciju unutar EP-a. Po pitanju odnosa prema Trumpu i Kini Magyar bi vjerojatno bio pragmatičniji, manje konfrontacijski a više otvoren prema Washingtonu i Pekingu.
Povijesni izbori
Uglavnom, zaključuje se kako su u pitanju najvažniji izbori za EU u 2026. godini. Ako Orbán pobijedi, Bruxelles ostaje zarobljen, nastavlja se politika veta, zamrznuti novac, podijeljena Europa i sl. Ako Magyar pobijedi, dobivamo konstruktivniju Mađarsku, koja više ne blokira, ali nije ni potpuno poslušna. Mnogim problemima tu ne bi bio kraj, institucionalna zarobljenost trajala bi i dalje, međutim u pitanju je svakako značajna politička prekretnica.
S velikom sigurnošću se predviđa kako će izborna kampanja biti brutalna, s dominacijom dviju glavnih tema: strah od ‘Bruxellesa i Kijeva’ s jedne strane, te antikorupcija i ‘europska Mađarska’ s druge. Rezultati će oblikovati ne samo Mađarsku slijedećih godina, nego i sposobnost cijele Unije da se nosi s ratom, krizama, jedinstvom, agresivnim Trumpom i unutarnjim podjelama.
Mađarska vs. Poljska
Usporedba mađarskih izbora s poljskim izborima iz 2023. mogla bi se sažeti u dvojbu ‘hoće li se ponoviti poljski scenarij u Budimpešti’ i što bi to značilo za Bruxelles? Usporedba nije slučajna, analitičari je već godinama povlače, Pétera Magyara često nazivaju ‘mađarskim Tuskom’. U oba slučaja riječ je o pokušaju svrgavanja dugogodišnje vladavine konzervativne antiglobalističke desnice koja je sustavno konfrontirala nacionalni suverenitet s Bruxellesom, naročito putem vanjske politike.
Poljska je 2023. dala jasan primjer što se događa kada opozicija pobijedi, međutim mađarski izbori svakako su i veća i dramatičnija verzija. Unatoč tome što je stranka ‘PiS’ 2023. godine osvojila najviše glasova 35,4 posto, ipak nisu formirali većinu. Tuskova ‘Građanska koalicija’ i ‘Treći put’, kao i neke manje lijeve stranke, zajedno su osvojile 53,5 posto mandata i formirale većinu u parlamentu. Tusk je postao premijer u prosincu 2023., tvrdio je kako je naslijedio kontrolu nad sudovima, medijima i javnim TV-om, zamrznuto je bilo čak 76 mlrd eura iz kohezijskih fondova, kao i 35 mlrd eura iz Fonda oporavka. Osim tih otključane su i nove tranše milijarda eura, većina kohezijskih sredstava puštena je u opticaj.
Poljska je prestala biti ‘veto mašina’, sada podržavaju sankcije Rusiji i zalažu se snažno za pomoć Ukrajini, uključujući i oružje i trupe. Jedino je migracijska politika i dalje ostala nepromijenjena, dakle ona ‘s rezervom’. Proces promjena, kako Tusk ističe, i dalje nije svršen, prethodnici Duda i Karol Nawrocki iz ‘PiS-a’ blokirali su mnoge zakone, reforma pravosuđa ide sporo, Poljska je i dalje tvrd orah osim na migracijama i na poljoprivredi. Međutim, ipak se vratila u mainstream, Bruxelles je dobio pouzdanijeg partnera, odluke se lakše donose.
Situacija tri tjedna prije izbora
Osim mnogih sličnosti između mađarske i poljske situacije, postoje i stanovite razlike. Naime, pobjeda oporbe u Mađarskoj ipak bi bila dramatičnija, glasnija, imala bi znatno više odjeka na europsku ali i na svjetsku politiku.
Analitičari navode kako je ‘dubina zarobljenosti države’ različita, ‘PiS’ je Poljskom vladao osam godina ali bez ustavne većine, dok ‘Fidesz’ šesnaest godina ima čak dvotrećinsku parlamentarnu većinu, suvereno kontroliraju Ustav, medije, sudove, oligarhe i izborni aparat. Čak i da ‘Tisza’ pobijedi, kako rekosmo, promjene će biti dugotrajnije i teže u odnosu na Poljsku. Kada je riječ o vanjskoj politici Poljska se pokazala kao najveći ‘jastreb’ po pitanju Ukrajine zagovarajući slanje i oružja i trupa, dok ‘Tisza’ i Magyar daju potporu sankcijama i humanitarnoj pomoći, ali bez oružja i slanja vojske. U pitanju je, naime, manje radikalan zaokret.
Zaključno, Poljska je 2023. bila proba, Mađarska bi 2026. mogla biti glavna predstava. Poljska je pokazala kako je moguće vratiti zemlju u europski mainstream unutar godinu dvije dana, ali uz bol i kompromise. Mađarska bi, ako ‘Tisza’ pobijedi, donijela veći geostrateški pomak za Bruxelles, jer uklanja posljednjeg sistematskog ‘blokatora’. Rezultat 12. travnja 2026. neće biti samo mađarska stvar, u pitanju je test o tome hoće li EU konačno moći disati punim plućima ili će i dalje hodati s lisicama na rukama.
