Kolonijalizam – novo-stara mantra ljevice!
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 01 Travanj 2026 13:55
Dok se geopolitička karta svijeta ubrzano mijenja, a sigurnosni izazovi kucaju na vrata Europe, domaća politička scena nerijetko ostaje zarobljena u plićaku jeftinog populizma. Posjet američkog nosača zrakoplova Splitu, koji bi u svakoj ozbiljnoj državi saveznici bio pozdravljen kao potvrda strateškog partnerstva, u Hrvatskoj je poslužio kao povod za oživljavanje retrogradne retorike o „kolonijalizmu“.
Ispod krinke brige za suverenitet, ponovno izviru ideološki obrasci koji neodoljivo podsjećaju na neka prošla vremena i politike kojima Hrvatska više ne pripada, niti bi im se smjela vraćati.
U demokratskom političkom životu kritika vlasti ne samo da je legitimna nego se smatra poželjnom i u konačnici nužnom. Da kritika vlasti ne postoji, demokracija bi se vrlo brzo pretvorila u običnu dekoraciju. Danas nažalost, mi u političkom životu Hrvatske sve češće svjedočimo politikanstvu radi politikanstva u kojem kritika prestaje biti politički argument već postoji isključivo radi kritike.
Pa tako istup saborske zastupnice Dalije Orešković povodom dolaska američkog nosača zrakoplova u Split više je nego očit primjer takvog fenomena. Pitanje koje je postavila „Jesmo li država ili smo mala kolonija wannabe diktatora?”, možda zvuči dramatično i dobro prolazi na „clickbait“ naslovnicama web portala, no ono nam ujedno otkriva i jedan dublji problem hrvatske političke scene.
Naime, radi se o potpunoj spremnosti dijela lijevog političkog spektra da radi jeftine dnevne političke dobiti dovodi u pitanje i temeljne sigurnosne okvire države. Drugim riječima, u nedostatku starih ideoloških neprijatelja, ona pronalazi nove, pa čak i među saveznicima. Godinama taj dio političke scene mobilizira svoje birače prizivajući duhove prošlosti, stalno nabijajući hrvatskoj javnosti pitanja „ustaša”, „revizionizma” i sličnih ideoloških konstrukcija. A kada takva retorika više ne proizvodi željeni politički učinak, traži se nova tema. Danas je to, izgleda, savezništvo sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Zato našu Daliju i ostale „wannabe političare“ s njihovog ideološkog spektra treba podsjetiti da je Hrvatska članica NATO-a od 2009. godine. Ta odluka nije donesena slučajno, niti je bila plod tadašnjeg trenutnog političkog hira. Ona je bila dio jasnog cilja i vizije prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana kao posljedice povijesnog iskustva i geopolitičke realnosti zemlje koja je tek nešto više od desetljeća ranije vodila obrambeni rat za vlastiti opstanak.
U takvom kontekstu, dolazak ratnog broda saveznika u hrvatsku luku nije nikakva kolonijalna demonstracija sile, nego rutinska praksa među državama saveznicama. Američki brodovi pristaju u lukama Italije, Španjolske, Norveške, Grčke i Nizozemske pa nitko u tim državama ne postavlja pitanje jesu li oni time postali „kolonija”.
Zašto se onda to pitanje postavlja u Hrvatskoj? Odgovor je poprilično banalan i ne treba čuditi nikoga. Naime, kod nas je to jednostavno politički zgodno. U nedostatku ozbiljne alternative ili jasne sigurnosne vizije države, dio političke scene odlučuje igrati na kartu sumnje u vlastite saveze. Ovdje se radi o kratkoročno možda dobrom medijskom potezu za Daliju, no dugoročno je to uistinu politički neodgovorno.
Hrvatska nije geopolitički otok. Ona se nalazi na prostoru gdje su povijest i sigurnost uvijek bile nerazdvojno povezane. I baš zbog toga hrvatska sigurnosna politika počiva na dva temeljna stupa, Europskoj uniji i NATO savezu. Propitivati temelje tih saveza i članstava nije dakako zabranjeno. U demokratskom društvu logično bi bilo da je dopušteno raspravljati o svemu. No valja naglasiti i to da postoji razlika između ozbiljne strateške rasprave i političke retorike koja se koristi samo zato da bi se proizveo dnevni politički sukob.
U konačnici, osobno smatram kako problem uopće nije u postavljenom pitanju nego u samom MOTIVU istog. Takva retorika o navodnom „kolonijalizmu“ neugodno podsjeća na stare dvostruke kriterije jugoslavenske politike iz doba hladnog rata.
Za podsjetiti je kako je svojedobno Beograd američko negodovanje zbog svoje bliskosti s palestinskim militantnim organizacijama te konkretno pružanja utočišta i skrivanja Abu Abbasa (osnivača i vođe Palestinskog oslobodilačkog fronta-PLF-a), a nakon otmice broda Achille Lauro i likvidacije Leona Klinghoffera, 69-godišnjeg američkog Židova u invalidskim kolicima, tumačio kao „imperijalizam“ i „kolonijalni pritisak“. Sličnu nam analogiju upravo i Dalija podvaljuje.
Nadalje, valja napomenuti kako su upravo te iste organizacije 1970-ih i 1980-ih provodile neke od najbrutalnijih terorističkih akcija suvremenog doba. Od masakra izraelskih sportaša na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972., preko otmica zrakoplova i putničkih brodova na Mediteranu, pa sve do hladnokrvnih pogubljenja talaca često upravo isključivo zato što su bili Židovi ili izraelski državljani. U isto vrijeme Jugoslavija je održavala bliske političke i logističke veze s PLO-om, a kasnije objavljeni dokumenti i svjedočanstva govorili su i o obuci palestinskih boraca na jugoslavenskom teritoriju. Tih godina tadašnji ministar vanjskih poslova Raif Dizdarević takvu je politiku pravdao upravo terminima „kolonijalizma“ i „antiimperijalističke borbe“.
Proturječje je da se ista retorička matrica danas ponovno pojavljuje u hrvatskoj politici. Oni koji danas u jugoslavenskoj politici vide uzor i redovito podupiru „kvazi progresivne“ skupove ukrašene jugoslavenskim zastavama tada nisu vidjeli problem. No, ipak trenutno istim pojmovima pokušavaju diskreditirati savezništvo Hrvatske sa Sjedinjenim Američkim Državama i potkopati suradnju s državom Izrael.
Analogije radi, ti isti jugoslavenski nostalgičari, ljude poput Zvonka Bušića, hrvatskog domoljuba koji je cijeli život vezao uz ideju hrvatske države, bez zadrške proglašavaju teroristima. Misli li itko da je ovakva nedosljednost slučajna?! Ili nam ona samo ukazuje da ovdje nije riječ o principima, nego o starom ideološkom načelu koji je i danas aktivan i na djelu posebice u trenutku kada su Sjedinjene Države i Izrael ponovno u središtu velikog geopolitičkog sukoba na Bliskom istoku.
Dubravko Gvozdanović/hrvatski-glasnik.com
