Vlada nacionalnoga spasa?
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 10 Travanj 2026 19:09
Čujemo da neki u zemlji Hrvatskoj spominju Vladu nacionalnoga spasa, osjećaju se ugroženi, možda, svakako pomalo izbezumljeni, jer se svjetska situacija opasno ratnički raspoložena, okrvavljenih ruku i suludih misli, vođena pomahnitalim i zajapurenim vođama, polako i sigurno širi i na neke načine uvlači u naše domove i naše misli.
Kao po onoj prastaroj gatki da se svakih nekoliko desetljeća mora dogoditi rat koji u početku nitko ne želi, ali se on od gotovo neprimjetnih tajnih najava gladnih godina pretvara u željezno čudovište koje boga rata Marsa uzdiže iz ponora i odijeva u najmodernije oružje.
Uvijek se neki u ratu bore za oslobođenje svoje zemlje, a neki da zauzmu tuđe. Ima i privida kako neki oslobađaju tuđe kao da je njihovo, a taj smo slučaj mi Hrvati iskusili tri puta u dvadesetom stoljeću. Svaki puta uvjeravali su nas da smo u krivu kad branimo Hrvatsku jer ona ne može opstati sama, nikako, mala je, bijedna i nevaljala. Neprijatelji Hrvatske države gajili su opsesivnu mržnju prema njezinoj tradiciji, kršćanstvu, jeziku, kao i ideji da ona može biti samostalna država. Oslabili smo ideju demokršćanstva do ništice, ali zato je rasla ideja komunizma, i dok je hrvatsku ideju o zemlji demokršćanstva predvodio kršćanski pastir (Stepinac), pojavila se pogubna i strašnim idealima proždiruća doktrina dovoljno jaka da skrene u lažnu religiju i opustoši svijet (Tito).
Danas u dvadeset i prvom stoljeću priča se ponavlja: upravo zastupnici proždiruće doktrine koji su nas napadali, ubijali i izdali, njihovi potomci i istomišljenici, zabrinuli su se za ovu nezavisnu državu Hrvatsku i nude se na svoj lisičji način da bi bili voljni? biti u Vladi nacionalnoga spasa kako bi tu njima mrsku državu spasili! Tko bi im to vjerovao? Nakon svih izdaja i laži, kojima se još uvijek služe ocrnjujući Hrvatsku diljem Europe i svijeta sve do UN, nude se kao spasioci! Oni koji su napuštali sjednice Sabora kad se trebalo izjasniti o samostalnosti ove države, koji su predavali oružje neprijateljima ove države, koji su sudjelovali u svim gadostima uperenima protiv života u ovoj državi, oni se nude za njen spas.
Ma, dajte, najte, vi bi rado u vlast! Vi želite postali dionici vlasti, a ne spasa!!! Vi koji ste često bez rada i znanja zauzeli komotne pozicije u oporbi gdje vam nije potreba donositi važne odluke i sprovoditi ih u djelo, vi od kojih mnogi nemaju ni dana rada (možemovci) u nekoj struci dok se nisu dočepali Hrvatskoga državnoga sabora i čije obrazovne reference nisu poznate, vi biste u Vladu spasa?!
Možemovci i njihovi prirepci iz SDP, prikriveni svi zajedno lažnim i ponekad nečovječnim (lgbtitd) idealima, a mrzitelji i same riječi Hrvatska! Ta, da smo izgubili Domovinski obrambeni rat, vi biste nas ganjali po ulicama naših gradova i sela i kao vaši istomišljenici predci tamanili po šumama i jamama. sdp mozemoJeste li zaboravili kako su na početku devedesete, još prije ikakvih vojnih operacija, vaši jugovinisti nacrtali bijele križeve na poštanske sandučiće „neprijatelja“ kao što su bili Marko Veselica, Vlado Gotovac, Hrvoje Šošić i drugi? Znak za hajku na njihove živote i imovinu, znak koji smo brisali užasnuti vašim zločinačkim umom koji je kesio zube na sve hrvatsko! Mi nismo zaboravili da su nas u tom trenu, nadomak ratnom sukobu, kad je već strunula Jugosramija ( pjesnik V. Čižek), još živahna aparatura dobro plaćenih ubojica i danguba tzv. inspektora pozivala na saslušanja u Đorđićevu na „informativni razgovor“ da bi nas zaplašili! S tih se razgovora vratio naš prijatelj, Šeki zvani, iz Sumartina na Braču, bez jagodične kosti na licu, jer je navijao za Dinamo! I nije bio jedini. Zaboravili ste da ste učlanjeni u nekakve Labradore i Opere prije svih balvana podmetali eksplozive na Mirogoju, na ulazu u Židovsku općinu, na neke ceste i ulice?
Poznamo samo jednoga vrijednoga Zdravka Tomca (KPJ-SDP) kao iskrenoga pokajnika za komunističku prošlost koju je izjavu pokajanja opisao u jednoj knjizi osobito: „Hvalospjev ljubavi / Kultura života nasuprot kulturi smrti“ ( Zagreb, Nominativ, 2010.) Zapisao je o knjizi i ovo: „U ovoj knjizi nastojao sam iskreno opisati svoje obraćenje kroz proces pročišćenja, prosvjetljenja i sjedinjenja. Za mene je Isus ljubav, zato je „Hvalospjev ljubavi“ , kako se zove ova knjiga hvalospjev Isusu. Ljubav povezuje ljude i spaja čovjeka i Boga, vjera puni ljudsko srce ljubavlju, a bezboštvo osamljuje čovjeka i čini njegovo srce praznim. Analizirajući sukob sa starim i novim ateizmom, obrazlažući i iznoseći svoje argumente osporavanja Marxova, Freudova, Darwinova, Nietzscheova, Schopenhauerova ateizma, a napose suvremenoga ateističkog liberalizma, detaljno sam obrazložio bit sukoba kulture života i civilizacije ljubavi s kulturom smrti i novim poganstvom. Obrazložio sam cjelovitu koncepciju globalizma Srca Isusova nasuprot sadašnjem globalizmu srama i bijede…“ Da bi onda završio citirajući Dostojevskog: „Čovjeku koji ne vjeruje u besmrtnost ljudske duše ne preostaje ništa drugo nego da se ubije jer mu je život besmislen“.
On je zaslužio da bude u Vladi spasa! On se kasno vratio kao dijete majci zemlji (pjeva Thompson), ali ju je potom do smrti branio i činio sve da ju spasi zajedno s nama dionicima Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta. Ne neku apstraktnu irealnu Hrvatsku, nego njene ljude, njenu prošlost i budućnost koje su sadržane u sadašnjosti.
Što biste vi hajdaši, benčići, tomaševići, oreškovići bosanci i kekini i ostali fakini kojima se ne zatvaraju vrata Alibabine pećine, što biste vi radili u Vladi spasa? Tu bi vam nedostajali i znanje i snaga i ljubav za tu toliko nevoljenu domovinu. tomasevic doncicTu riječ domovina nikada ne spominjete jer vi nemate domovinu (V. Gotovac), vi ste lgbtglobalisti i vaša oholost gluposti uzdiže vas do lakoće i lakoumnosti. Vaše razvijene jugoslavenske i komunističke zastave su opterećenje koje vuče prema mračnoj prošlosti, dok vi u lagodnosti kojom vladate ovim gradom dokazujete da vam ozbiljnost i erudicija nisu vrline. Posijali ste rukama vaših predaka i istomišljenika kosti naših predaka po tisućama jama i grobnica poput Hude jame, a nove upravo otkopavamo. Rugate se i Domovinskom obrambenom ratu, novinari vaših medija lažima i prostaklucima ovjenčavaju naše žrtve, pa čak ni prema djeci nemate obzira. Gurate gadosti u njihova djetinjstva i nagrađujete one koji o tome s bolesnim užitkom pišu i propovijedaju po raznim knjigama i drugim medijima. Mislite da je ovo nešto vlasti, koje ste uhvatili na račun spavača i ljenivaca hrvatskih, neiscrpivo i da je ovo posljednje kršćansko stoljeće čovječanstva? Živite kao Na dvoru crvenoga cara (Profil, 2006.) u općoj sitosti i oni koji vas slijede zaslijepljeni su i svakome je suđeno sam proživjeti svako iskustvo da bi ga razumjeli.
Toliko o sudjelovanju u Vladi spasa onih što su uz sve spomenuto i nespomenuto ugasili gotovo sve hrvatske časopise, dnevne listove, a o knjigama da ne govorimo. Tu nije nevin nitko ni iz vlasti koji sjedi u ministarstvima, prvenstveno u onom za kulturu i školstvo, jer sve što nas je u prošlosti uzdizalo ponad udaraca po jagodičnoj kosti na „informativnom razgovoru“, bila je misao iskazana u domoljubnoj pjesmi, u knjizi, dakle u riječi. U ljubavi kojom smo nadživjeli mržnju. Sve naše Božiće i Uskrse, sva svetkovanja i svetce, domoljubne misli i tiha traganja za očevima i djedovima, i ona prošla i ova nova iz Domovinskoga obrambenoga rata.
Postoji, dragi moji, čitava plejada vrsnih spisatelja koji su razasuti kao zrnca Svete krunice diljem cijele nam zemlje Hrvatske, takozvanih „provincijalaca“ koji neprekidno pišu i stvaraju obrambeni zid nasuprot bolesnoj gradskoj plaćenoj gerili tzv. performansera i ostalih pomodnih ognjenih i bubnjarskih svaštara.
Tako se svake godine događalo da Verbum iz Splita u korizmi organizira „Dane kršćanske kulture“ i nagrađuje spisatelje iz raznih zemalja i domovine koji su postigli u svojim djelima razinu estetike, dostojanstva i ostvarili ono trojstvo istine, dobrote i ljepote koja spašava čovjeka od ponora beznađa i straha. Ima ih mnogo više nego na ovoj slici, mnogo poslenika na Božjoj njivi.
Andrija Buvina
Među njih spada i nešto stariji Czeslaw Milosz koji se izjasnio protiv ateističkoga globalističkoga svijeta: „Ne pristajem kao čovjek na vražju (demonsku) vladavinu, na đavolsku pobjedu u svijetu, jer ne pristajem da uvijek jaki pobjeđuju a slabi gube, jer ne pristajem da život završava smrću, da je smrt jača od života. Zato vjerujem u Isusa jer je on pobjeda života nad smrću kao najvećim zlom. Suprotno osobnoj koristi i ugodi uvijek sam na strani siromašnih a protiv bogatih, uvijek sam na strani poštenih i istinoljubivih a protiv nepoštenih i lažljivih“.
Sretan Uskrs!
