Šarić: ‘Kad kažeš Oluja’, pomislim YIHR-u pokazati gdje je istok i zaželiti mu sretan put
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 10 Travanj 2026 09:55
Ekstremno lijeva i propartizanska udruga koja u drugoj četvrtini 21. stoljeća časti i slavi zločinačku komunističku revoluciju iz Drugog svjetskog rata trenutačno ima proljetnu zanimaciju nakon provociranja božićnim kuglicama u zimskom periodu te nedavnog zamaranja javnosti s tzv. antifašizmom.
Udruga koja ima potporu Tomislava Tomaševića (Možemo) i Vlade Republike Hrvatske (HDZ) do jučer, 8. travnja, primala je prijave mladih Hrvata i Srba na temu „Kad kažeš Oluja“, tobože u cilju međusobnog pomirenja i razumijevanja.
Youth Initiative for Human Rights (YIHR) ili na „srpsko-hrvatski“ Inicijativa mladih za ljudska prava, udruga je koja ima jednu misiju, onu koju, naravno, nikada neće javno obznaniti – nagrizati temelje Republike Hrvatske te na kulturnom i civilnom polju raditi na obnovi kakve-takve balkanske asocijacije.
Temelj koji u tom cilju treba srušiti je istina o Domovinskom ratu.
YIHR i Documenta
Pogledamo li stranicu udruge koju možemo prozvati i Yugoslav Initiative for Human Rights, nekoliko je indikatora koji i neupućenom promatraču mogu natuknuti o kakvoj je organizaciji riječ.
Prvo, kada čujemo složenicu „udruga za ljudska prava“, to u Hrvatskoj u pravilu znači da je riječ o parapolitičkoj organizaciji s određenom agendom, najčešće usmjerenom protiv istine o Domovinskom ratu, s afirmativnim stavom prema komunističkoj prošlosti te izrazito pro LGBT usmjerenja.
YIHR spada u kategoriju udruga poput Documente koja aktivno blati Domovinski rat, branitelje, zapovjednike i hrvatske vojne akcije, a hobi joj je „antifašizam“ te prezentiranje građanima „vrijednosti“ NOB-a. Dakle, YIHR bi bio nešto poput mladeži Documente. Uostalom, ta mladež i pripada “regionskoj” mreži REKOM u kojoj Documenta zajedno sa prekodrinskom “braćom” nastoji “dekonstruirati” Domovinski rat i predstaviti ga kao dogovoreni rat između dva nacionalista iz Zagreba i Beograda.
Donatori YIHR-a su i HDZ-ovci
Drugo, popis donatora uvijek je dobar indikator radi li udruga protiv interesa Republike Hrvatske i povijesne istine ili ne. Ako se na popisu donatora nalaze strane fondacije, internacionalne megaudruge, „štiftunzi“, „otvorena društva“ i europska veleposlanstva, tada to definitivno nije udruga čiji će članovi 5. kolovoza peći roštilj pod hrvatskom zastavom ili se zaputiti prema Kninu ili nekom drugom mjestu oslobođenom u „Oluji“ te zapjevati “Stinu pradidovu”. Oni će provocirati na Trgu bana Josipa Jelačića i polagati „vence“ za sve „nevine žrtve“.
Ono što je žalosno, tragično, sramotno i, usuđujem se reći, izdajnički, jest pronaći donatore poput Grada Zagreba, Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske, Središnjeg državnog ureda za demografiju i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, koji su financijeri, sadašnji ili bivši, udruge YIHR. Nadalje, pitam se i gdje nam je diplomacija kada EU financira ovakve udruge i pothvate koji potkopavaju temelje hrvatske države i propagiraju lažne narative o Domovinskom ratu? Gdje je Grlić Radman? Zašto se to uopće pitam… to je onaj što je držao govor o filozofiranju ispod šljive i koji ubire milijune od životinjskih lešina u poslovima s državom.
Upravo su se, tragikomično, ministar branitelja Tomo Medved i Mladež HDZ-a požalili na ovaj projekt YIHR-a. Licemjeri! Medvedova vlada financira YIHR i njima pridružene udruge i pojedince koji već godinama kreiraju lažne narative i izvrću istinu o Domovinskom ratu. Mladež HDZ-a glasa za svoje starješine koji novcem poreznih obveznika financiraju antihrvatsku propagandu. Medvedovo ministarstvo financiralo je i „antifašističku“ udrugu Franje Habulina, a to čini i Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva. Sve udruge koje su bliske Možemo financira i HDZ-ova vlada! Do mnogih ne dopire ova notorna činjenica…
‘Regionska’ udruga
I treće, spustimo li se na dno stranice Jugoslavenske inicijative za ljudska prava, dobit ćemo odgovor zašto sam toj udruzi dodijelio taj atribut, iako se ona „na papiru“ ne zalaže za obnovu bilo kakve balkanske političke asocijacije.
YIHR je „regionska“ udruga, odnosno ima svoje podružnice u Srbiji, BiH, Crnoj Gori i na Kosovu. Zašto se YIHR uopće zove tako kako se zove? Što neojugoslavenstvo ima s ljudskim pravima i mladima? Ljudska prava podrazumijevaju iskrivljavanje prošlosti i manipuliranje povijesnim činjenicama? Mladi su po prirodi skloni inicijativama iz „regiona“ i pomirenju koje počiva na laži, nepravdi i nesuočavanju s prošlošću države koja je bila agresor u Hrvatskoj i BiH?
‘Kad kažeš Oluja’
Vratimo se na aktualnu provokaciju „Kad kažeš Oluja“. Riječ je o, kako se da iščitati sa stranica YIHR-a, projektu koji ima za cilj politički približiti Hrvate i Srbe, odnosno omalovažiti i prikazati „Oluju“ kao zločinačku akciju etničkog čišćenja i ubijanja Srba. Uostalom, tu nema nikakve tajne. YIHR ne zauzima stranu povijesne istine i goleme većine hrvatskog naroda. Na 30. godišnjicu „Oluje“ YIHR je izjednačio vlast u Hrvatskoj s Vučićevom četničkom u Srbiji. YIHR ne koristi riječ „agresija“ u svom priopćenju povodom „Oluje“, a zašto i bi kada je Domovinski rat bio etnički sukob dvaju podivljala nacionalizma, zar ne?
U svom priopćenju YIHR je žalovao što se hrvatska vlast nije odrekla Franje Tuđmana i žestoko ga kritizirala na dan kada se obilježava najveća hrvatska vojna pobjeda u povijesti. Tako se valjda očekuje i opća pljuvačina po Churchillu kada se obilježava kraj Drugog svjetskog rata? Kada čitava Hrvatska slavi, YIHR bi da Hrvati tuguju te se posipaju pepelom tražeći oprost zato što su bili prisiljeni braniti se i oslobađati od velikosrpskog zla.
Problem je, naravno, i to što se puštala Thompsonova pjesma, pjesma čovjeka koji je također sudjelovao u “Oluji” i svojim radom čuva istinu o Domovinskom ratu. Ne može proći i bez spomena ustaštva te manipulacije procesom protiv hrvatskih generala u Haagu u kojoj YIHR izvrće riječi sa sastanka na Brijunima na kojem Tuđman govori o Srbima kao vojsci, a ne narodu kojeg treba istjerati.
Potpis je uvijek isti – Hrvatska se 5. kolovoza mora ispričavati i ljubiti spomenike srpskim žrtvama, kao da je „Oluja“ bila holokaust nad Srbima, a ne akcija oslobođenja koja nije imala alternative zbog tvrdoglavog i isključivog stava pobunjenih Srba iz tzv. Republike Srpske Krajine.
Čitamo li priopćenje YIHR-a, krivicu za stradanja 1990-ih jednako snose Hrvati, razoružani i bez potpore u svijetu, kao i do zuba naoružani Srbi u povijesnoj prilici da konačno ostvare svoj velikosrpski san, dok je svijet šutke promatrao agresiju u nadi da se Jugoslavija neće raspasti.
Kada čujem ‘Oluja’ sjetim se razdraganih vojnika i udovice Predraga Matanovića
Projekt „Kad kažeš Oluja“ od mladih želi dobiti odgovor na što misle kada čuju tu riječ? Što se u njima probudi? Ja sam prebacio 30. godinu pa nisam kvalificiran odgovoriti na pitanje udruge. Stoga, to ću učiniti ovdje.
Kad čujem riječ „Oluja“, prvo mi se pojave slike VBR-a iz kojeg izlaze projektili upućeni srpskom agresoru. Sjetim se tenkova 4. i 7. gardijske brigade kako se spuštaju prema Kninu. Sjetim se kolone hrvatskih vojnika u Kninu koji razdragano pozdravljaju svoja rodna mjesta: Lepoglavu, Sisak, Konavle…
Sjetim se i tragičnih priča poput one o heroju Predragu Matanoviću koji je poginuo oslobađajući Petrinju i tako iza sebe ostavio trudnu suprugu. Sjetim je se u dokumentarnom filmu kako plače u crnini. Isto tako, sjetim se i oko 200 poginulih hrvatskih vojnika i policajaca u „Oluji“. Sjetim se ovog videa koji ću priložiti ispod ovog paragrafa.
‘Oluja’ je hrvatski ponos
Kada čujem riječ „Oluja“, podsjetim se da je ta akcija provedena čisto i prema svim ratnim pravilima, svjestan da se u svakom ratu mogu dogoditi zločini i incidenti. Međutim, politika državnog i vojnog vrha bila je sačuvati što je moguće više života, i hrvatskih i srpskih. Zato su bili otvoreni pravci za izlazak srpskih civila i vojske koji nikada nisu željeli živjeti u Hrvatskoj i s Hrvatima. S druge strane, one koji su izlazili u proboju iz razrušenog Vukovara proganjalo se i lovilo kao životinje.
„Oluja“ je bila izrazito humana akcija i s vrlo malim žrtvama uzme li se u obzir opseg operacije i brojevi suprotstavljenih strana. „Oluja“ je hrvatski ponos, što god o tome mislili gubitnici i narikače za Jugoslavijom. Uopće me ne zanima što o „Oluji“ misli Srbin iz „krajine“. Svoj bijes i nezadovoljstvo svojom sudbinom neka usmjeri prema svojim sunarodnjacima, odnosno onima koji su ga vodili i za koje se njegov otac borio vičući u mojoj Hrvatskoj “Ovo je Srbija!”.
Prekinuti javno financiranje udruga koje rade protivno nacionalnim interesima
Kada čujem riječ „Oluja“, nažalost, sjetim se i YIHR-a te ostalih parazita na javnim proračunima, provokatora i prevaranata koji se predstavljaju kao humanitarci, a zapravo su političke hulje povezane s crno-zeleno-žutim vragovima o kojima je Tuđman govorio i upozoravao nas na Plesu 1996. godine. Nažalost, nisu ga poslušali ni Tomo Medved ni Mladež HDZ-a ni Andrej Plenković…
Stoga, riječ „Oluja“ asocira me i na potrebu da se prekine javno financiranje onog dijela civilnog društva koje radi protivno interesima Republike Hrvatske i u interesu Republike Srbije. Ne samo što se treba prekinuti financiranje, već se i takve udruge treba javno prokazati i neprestano upozoravati na njihovu propagandu. Kada bismo doista imali svoju državu, a još ju nemamo jer nas još uvijek vode djeca komunizma, YIHR, Documenta i slični bili bi na radaru SOA-e, a ne prikopčani na javne proračune.
“Kad kažeš Oluja”, pomislim i kako mladima iz YIHR-a pokazujem gdje je istok i gdje mogu otići naricati i brisati suze zbog hrvatske pobjede u Domovinskom ratu. Naravno, ne bih ih nikada tjerao, ali bih im svakako zaželio sretan put!
