Šarić: Senfe, jugoslavenskoj zastavi je itekako mjesto na Trnjanskim kresovima
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 08 Svibanj 2026 13:04
Ne može proći svibanj bez visoke doze (neo)komunizma u Hrvatskoj. Čeka nas vatrena subota, dobrim dijelom i u doslovnom smislu. Na Maksimiru će se paliti baklje na utakmici Dinama i Hajduka, a na savskom nasipu gradska vlast i oni koji su ih birali užgat će trometarske kresove u čast zločinačkoj vojsci koja je u svibnju 1945. pobila više Hrvata nego JNA i četnici kada su zauzeli Vukovar 1991. godine.
Iako su Kresovi eklatantan primjer čašćenja propale komunističke jugoslavenske države i njezinih nositelja – Komunističke partije Jugoslavije, Josipa Broza Tita i Jugoslavenske (narodne) armije – zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević zvani Senf na konferenciji za medije je kazao kako jugoslavenskoj zastavi nije mjesto na Trnjanskim kresovima.
„Au contraire!“, rekao bi Del Boy Trotter. Senfe, toj je zastavi itekako mjesto na Kresovima!
Terezin cvilež i degutantni prizor iz Kumrovca
Mjesec je započeo cviležom Tereze Kesovije za „dobrim starim vremenima“ i krvavim bravarom čija je vojska uništila njezin dom u Konavlima. Dok smo Nedjeljom u 2 bez ikakve intervencije Ace na javnoj televiziji slušali naricanje za komunističkim ubojicom, već u ponedjeljak od ranog jutra mediji su nas zapitkivali gdje smo bili kada je umro Tito. Ne gdje smo bili kada je umro zločinac i tamničar Hrvatske Tito, već se impliciralo da je riječ o nekakvom dobroćudnom debeljku koji je gotovo sam pobijedio Hitlera i donio nam slobodu.
Posebno je “emotivno” bilo u Kumrovcu gdje su SDP-ovci i antifašistički crveni fašisti pljunuli na žrtve ne samo komunizma već i Domovinskog rata te branitelje koji su gotovo goloruki ratovali protiv Titove armije ’91. Ispred velikog kipa komunističkog ubojice stajala je i počasna straža s hrvatskom zastavom. Kakav degutantan prizor! Degutantno je i samo postojanje Titovog kipa na javnom mjestu bilo gdje u Hrvatskoj. Medijima je sve to bilo simpatično, uzeli su izjave i plasirali nam naslove koji sugeriraju da je Tito bio otac domovine, samo koje? Ove slobodne i neovisne Republike Hrvatske koja je negacija njegove krvave države?
Tomašević: Jugoslavenskoj zastavi nije mjesto…
Vjerujem da će emotivno biti i Tomaševiću, sinu hrvatskog branitelja koji se borio protiv zvijezde petokrake koju su na glavi nosili ubojice i pljačkaši koje će zagrebački gradonačelnik pozdravljati pored Mosta slobode. Svake godine otkako sam nažalost čuo za Trnjanske kresove, pomislim da me više ništa ne može iznenaditi u vezi tog tragikomičnog derneka. Prošle godine imali smo „zmajeve za Gazu“ i bizarne LGBT radionice. Program je bio za protrljati oči i zapitati se je li riječ o parodiji ili su organizatori Kresova doista skupina ljudi s ozbiljnim problemima za čiju dijagnozu nisam nadležan ni stručan.
Senf, koji obožava petokraku, kazao je novinarima početkom tjedna da jugoslavenskoj zastavi nije mjesto ni na kakvim prosvjedima, manifestacijama ili skupovima u gradu Zagrebu. Bilo mu je to teško izgovarati, malo je gledao i prema podu što je često znak laganja; vjerojatno su ga gledali Rada i Vilim, a vidim i Korlaet je iza njega prekrštenih ruku vrlo ozbiljno slušao svog šefa kako se ograđuje od zastave pod kojom je „oslobođen“ Zagreb.
Potom je Senf izvadio „najjaču“ kartu i pozvao se na ZAVNOH. Te floskule više nitko ne doživljava ozbiljno osim mladih partizana rođenih 1955. koji drže vatrene govore u Brezovici i Kumrovcu. Neki bi pohvalili ovo ograđivanje Tomaševića od jugoslavenske zastave, no moje je mišljenje da je toj zastavi itekako mjesto na Trnjanskim kresovima i ondje bi trebala biti kao jasno svjedočanstvo što ta manifestacija doista jest i koje „vrijednosti“ zastupa stranka Možemo.
Jugoslavenskoj zastavi je mjesto na Trnjanskim kresovima
Na proslavi „Oluje“ Kninom se vijore stotine hrvatskih zastava. Na dan pada Bastille i velike vojne parade u Parizu francuska „Le Tricolore“ je glavni motiv. Isto je i na Dan neovisnosti u SAD-u. „Stars and Stripes“ neizostavan je dio obilježavanja američke neovisnosti. Gdje se god u svijetu obilježavaju vojne pobjede i veliki datumi za neku naciju, ondje dominiraju nacionalne zastave i obilježja. Stoga, nema razloga zašto se jugoslavenska zastava ne bi pojavila i uz zapaljene kresove dominirala savskim nasipom u subotu.
Partizani su ratovali pod petokrakom i uspostavili komunističku Jugoslaviju. U Zagreb nisu ušli pod šahovnicom. Štoviše, taj je hrvatski nacionalni simbol bio znak koji su nosili neprijatelji partizana. Neovisna hrvatska država bila je ideja u potpunosti neprihvatljiva Komunističkoj partiji Jugoslavije i Titu.
Plava partija stvorila je one koji pale Kresove
Dok su se ostale zemlje istočne i srednje Europe obračunale s nasljeđem komunizma i njegovim strukturama, kod nas on i dalje živi kroz djecu komunizma, medije koji nisu naši, političare koji dobrim dijelom s nostalgijom gledaju prema državi koja se stvorila i propala u krvi, a za života je ubijala Hrvate po svijetu; te kroz i dobar dio naroda koji još uvijek glasa ili za originalnu crvenu Partiju ili za onu zamaskiranu u plavu boju, stranku koja je iz općenarodnog i državotvornog pokreta postala sinonim za sve što je loše u državi. Odnosno, i tu su stranku zauzeli crveni, bacajući partijske knjižice i učlanjujući se u novu “demokratsku partiju”.
Danas, sve što u HDZ-u imalo vrijedi je na marginama, u društvima osnivača, savjetodavnim tijelima koje nitko ne sluša i drugim strukturama stranke koje nemaju nikakvog utjecaja na visoku politiku i vođenje države. To je rezervirano za plave partijce i njihovu djecu. Za one koji nisu ratovali već su u europskim prijestolnicama i na Zrinjevcu ispijali kave. To su uostalom i ljudi koji godinama našim novcem hrane one koji pale Kresove i ljudi koji su onemogućili lustraciju jer bi i sami zbog nje nestali iz javnog života, odnosno bili bi uskraćeni za vlast i visoke državne funkcije.
Hrvatska ljevica bi obilježavala Dan Europe
Kako bi bilo lijepo živjeti u državi u kojoj bi imali hrvatsku ljevicu koja ne pali kresove već se zbilja fokusira na radništvo i ne gaji simpatije prema zločinačkom režimu koji je bio negacija današnje slobodne i demokratske Hrvatske. Kada bismo zbilja imali hrvatsku ljevicu, ona bi napunila Trg bana Josipa Jelačića na Dan Europe, ako već ne može pojmiti hodati za obitelj i nerođenu djecu.
Nije li to zanimljivo i znakovito? Senf je izmjestio Dan Europe na Trg kako bi opstruirao Hod za život, a srce ga ionako vuče na savski nasip. Na Trgu će se eventualno pojaviti tek formalno i brzo zbrisati pred onime što će ondje prolaziti, a što mu izaziva grozu i nemir – obitelj, mame, tate i djeca. Hrvatska koja je otvorena životu, nasuprot onoj „antifašističkoj“ koja se više identificira sa smrću – partizanskim „oslobađanjima“.
Gradska vlast bi trebala obilježavati izlazak JNA iz Zagreba 1991.
U lustriranoj Hrvatskoj ova bi svibanjska subota bila obilježena mirnim hodom građana koji slave život, nogometnom utakmicom i bezazlenim političkim folklorom za Dan Europe.
Međutim, ne živimo u toj Hrvatskoj koju sanjaju generacije Domovinskog rata i nakon njega. Kada bi Tomašević svim srcem vjerovao u riječi koje je izrekao na temu jugoslavenske zastave na Trnjanskim kresovima, te manifestacije uopće ne bi bilo. Grad ne bi bio pokrovitelj. Kada bi Senf, Korlaet i Dolenec doista vjerovali u to, ne bi pozdravljali ulazak partizana u Zagreb, već njihov izlazak iz glavnog grada Hrvatske nakon bitki za vojarne u jesen 1991. godine.
Nadam se razdoblju života kada o ovome i sličnim temama više neću pisati, osim možda kao povjesničar, kada će se Kresovi konačno ugasiti i završiti na smetlištu povijesti gdje im je i mjesto, zajedno s „osloboditeljima“.
