Ima li Hrvatska saveznike? 2.dio
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 05 Srpanj 2026 19:06

Sadašnji sukob predsjednika Republike Zorana Milanovića i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića oko slanja vojnika na mimohod u Parizu neočekivano je stavio na stol pitanje strateške suradnje i partnerstva Hrvatske i Francuske.
Hrvatska u tom pogledu ima razloga za nezadovoljstvo, pri čemu se najčešće spominju nedoumice oko kupovine borbenih zrakoplova „Rafale“, te isporuka novije inačice zrakoplova Srbiji, tradicionalno prijateljstvo Pariza i Beograda, i, najmanje važno, odsustvo francuskih vojnika na vojnom mimohodu u Zagrebu prošle godine. „Postoji jedna država kojoj smo ostavili preko milijardu eura u zadnje vrijeme, to je Francuska. Ali oni ne da nisu došli, nego se uopće nisu opravdali.. Pola godine kasnije evo ih u Beogradu.“ – komentirao je, u svom stilu, Milanović.
Zanimljivo, u opširnom priopćenju za medije, predsjednik je zaboravio spomenuti jedan kudikamo važniji problem u hrvatsko-francuskim odnosima, a to je politika prema Bosni i Hercegovini. U sadašnjim prijeporima oko izbora visokog predstavnika za BiH, u Vijeću za implementaciju mira (PIC) na jednoj strani našle su se Francuska, Njemačka i V.B., a na drugoj SAD. Nesuglasice vjerojatno proizlaze iz promjene američke politike prema Balkanu i odustajanje od koncepta izgradnje „građanske“ države, što europski moćnici nikako ne podržavaju.
Europljani bi najradije u BiH zadržali „status quo“, što najmanje odgovara Hrvatima, iako nije dobro ni za ostatak protektorata. U tom pogledu Plenković očito nije ništa postigao, iako se stalno hvali prijateljstvom s francuskim predsjednikom Macronom. Teško je povjerovati da francuska diplomacija nije upoznata s problemom izmjene izbornog zakona i fenomenom Željka Komšića. Nekoliko mjeseci prije izbora u listopadu 2022., upravo je francuski veleposlanik izjavio da, nažalost, nema vremena za promjene. Eto, prošle su četiri godine, a novog izbornog zakona još uvijek nema! Pa, dokle ćemo čekati?
Hrvati i Balti
Ako već ne mogu pridobiti velike članice Unije i NATO-a, zašto se Plenković i Grlić ne potrude oko malih? Postoji čitav niz zemalja koje bi nam mogle pružiti podršku u pitanjima vezanim za BiH, tim prije što im je to pitanje ionako sporedno. Grčka i Cipar tu su na prvom mjestu zbog sukoba s Turskom, velikim pokroviteljem Muslimana-Bošnjaka. Osim njih, tu su svakako još i Bugarska, Mađarska, Slovenija, Slovačka, Češka, Poljska, baltičke države – Litva, Estonija, Latvija, Danska (zbog Grenlanda!), a valjda bi se našao još netko na Zapadu da pomogne pravednu stvar Hrvata u Bosni i Hercegovini?! No, umjesto podrške, Europljani gledaju svoja posla. Evo samo jednog primjera!
Stotinjak pripadnika Hrvatske vojske trenutno boravi u Litvi, u sklopu multinacionalne borbene grupe pod vodstvom Njemačke. Njihov je zadatak uputiti poruku solidarnosti i spremnosti za zajedničku obranu u slučaju ruskog napada na neku od (baltičkih) članica NATO-a. Tim povodom novinarka Večernjeg lista Sandra Veljković razgovarala je s ministrom vanjskih poslova Litve, Kestutis Budrysom. „U razgovoru Budrys govori izravno, često bez uobičajenih diplomatskih ublažavanja. Odgovori su kratki, jasni i bez zadrške u formulacijama, što je u diplomatskom kontekstu relativno neuobičajeno.“- ističe zadovoljno novinarka. (V.l., 28.3.2026.) Na pitanje o jednakopravnosti Hrvata u BiH ministar Budrys odgovara: „Znam za hrvatsku zabrinutost i ona će se odraziti u pregovaračkim poglavljima.
Ali najprije moramo vidjeti kako će se cijeli proces organizirati.“- kaže, „bez diplomatskih ublažavanja“, njegova ekselencija. Što je rekao – ništa! Nije izrazio nikakvu solidarnost ni poštovanje prema saveznicima od kojih očekuje da sutra brane Litvu od Rusije?! Isto vrijedi i za militantnu Estonku Kaju Kallas, europsku povjerenicu za vanjske poslove, koja se jučer u Sarajevu sastala s članovima Predsjedništva BiH i ministrom vanjskih poslova. „Kallas je u intervjuu za agenciju Fena potvrdila da su u Bruxellesu zabrinuti zbog zastoja reformi u BiH.“ (teletekst HTV-a, 1.7.2026.) Naša Kaja spremna je posvađati se čak i s Amerikancima (konkretno, s Marcom Rubiom na sastanku ministara skupine G7 u ožujku ove godine), ali, da spomene probleme Hrvata u BiH ne pada joj na pamet. U Sarajevu se sastala isključivo s Muslimanima i Srbima, a, kao i prošli put, Hrvate je uredno zaobišla. Mogu li Plenković i Grlić-Radman nešto poduzeti s tim u svezi?
Dinko Pejčinović/Hrvatsko nebo


