Hrvatskoj politici potreban je Dalić

Pin It

Zlatko Dalić odlazi: Ovo je kraj ere kakvu Hrvatska možda više neće vidjeti  - stijena.info

Onoliko koliko je mogao Dalić se zalagao za afirmaciju kršćanskih i domoljubnih vrijednosti, podržavao takve projekte u društvu i rado sudjelovao na njima. Nije se, kao neki, sramio sebe i svojeg svjetonazora.

Novi tjedan, nova kolumna umjetničkog naziva “Pregled tjedna Viktora Peterlina” i opet ja o nogometu. Ovoga puta nogomet neću, kao u proteklih nekoliko kolumni, tek spomenuti zbog Svjetskog prvenstva, nego će najvažnija sporedna stvar na svijetu biti u središtu zbivanja. Konkretno glavna tema je Dalić, Zlatko Dalić. Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije odlazi nakon osam i pol godina tijekom kojih je svojim radom, uspjesima, ali i osobnošću postao besmrtan za sva vremena. Osim što je zajedno s Modrićem, Kovačićem, nešto ranije Mandžukićem i Lovrenom, osvajao svjetske medalje što je uspjeh kakvog još nismo niti svjesni, Dalić je sve ove godine bio i više od ultrauspješnog nogometnog izbornika. Bio je i ostao simbol da mali čovjek, autsajder,  dočekan sa skepsom i bez moćnog zaleđa, može svojim talentom, trudom, radom i vjerom u sebe i dragog Boga, naravno uz fenomenalne suradnike i malo sreće, postići tako mnogo.

Dalić nije pokazao put samo budućem nogometnom izborniku ili drugim sportskim djelatnicima, nego svima nama čime god se bavili. Dalićevih kvaliteta, a onda i uspjeha, ponajviše nedostaje u politici koja ima najveći utjecaj na naše živote. U tom segmentu kao da se zadovoljavamo prosječnošću i stagnacijom, oni pesimistični bi rekli da smo u fazi “stabilnog truljenja”, a potencijal nam je ogroman… Mali smo, ekonomija nam i nije neka, inflacija nas dere opako, ali to nije razlog za rezignaciju i pesimizam. Uz političko vodstvo dalićevskog tipa koje možemo izabrati već na izborima za dvije godine možda ne možemo biti drugi ili treći na svijetu, ali možemo puno, puno bolje…

Odlazi dostojanstveno 

U listopadu 2017. klubu hrvatske nogometne reprezentacije, nakon posrtaja Ante Čačića, preuzeo je Zlatko Dalić.

U tom trenutku, dobar dio građana, u koje se ne ubrajam jer sam zaražen nogometnim virusom od najranije mladosti (“old school” djetinjstvo na ulici i te stvari), nije imao pojma tko je taj ponosni Livnjak s varaždinskom adresom.

U nešto više od osam i pol godina izborničkog mandata Dalića su upoznali svi Hrvati na kugli zemaljskoj, a njegovo ime s poštovanjem izgovaraju i milijuni drugih koji mu se iskreno dive.

Je li najbolji taktičar na svijetu? Sigurno da nije.

Je li igra za njegovo vrijeme bila spektakularna? Nije.

Je li imao svojih grešaka? Naravno da je.

Koga to sada uopće briga…

Dalić je vrlo brzo nakon ispadanja sa Svjetskog prvenstva od jakog Portugala obznanio ono što su mnogi očekivali. Biranim riječima oprostio se od reprezentacije i svih navijača.

Otišao je tiho i dostojanstveno.

Prerano ili prekasno?

Ovisi tko promatra.

Ja bih rekao – točno na vrijeme.

Zadužio Hrvatsku rezultatima i ponašanjem izvan travnjaka

Zlatko Dalić drugi je najuspješniji nogometni izbornik na svijetu u 21. stoljeću.

To laskavo priznanje omogućilo mu je srebro iz Rusije 2018., bronca iz Katara 2022., a za pojačavanje dojma tu je i srebro s Lige nacija 2023.

Kad se sve uzme u obzir vodio je Hrvatsku vrlo uspješno na pet velikih natjecanja (SP i EP), a njegove uspjehe bit će gotovo nemoguće ponoviti.

Uspješan je bio Dalić i izvan terena te je bez obzira na kritike, koje nisu ništa tragično, nego sastavni dio izborničkog posla, bio omiljen kod najvećeg broja ljudi.

Puno je Dalić napravio na polju povezivanja domovinske i iseljene Hrvatske, društvenoj koheziji, poniznosti, ali i optimizmu koji nam je toliko potreban na svim poljima.

I ono najvažnije Dalić i njegovi izabranici napravili su najviše od svih posljednjih godina da obraduju Hrvatsku i Hrvate diljem svijeta, a njihovi dočeci i nezaboravne atmosfere kojima sam i sam svjedočio nešto je što će se zauvijek pamtiti.

Dalićev veliki utjecaj izvan terena

Nogomet je, kako kažu, najvažnija sporedna stvar na svijetu, a u Hrvatskoj, usudio bih se reći, ima i bolji status.

U tom kontekstu funkcija izbornika nogometne reprezentacije predstavlja mnogo više od puke sportske figure, a Dalić je zbog rezultata i izražene osobnosti bio još važniji i utjecajniji od svojih prethodnika.

Nogometni izbornik u Hrvatskoj javna je ličnost s velikim utjecajem i izvan nogometa, a u tom je polju Dalić, kao i na sportskom planu, zaslužio palac gore.

Onoliko koliko je mogao Dalić se zalagao za afirmaciju kršćanskih i domoljubnih vrijednosti, podržavao takve projekte u društvu i rado sudjelovao na njima. Nije se, kao neki, sramio sebe i svojeg svjetonazora.

“Pa neka pati koga smeta”, kaže jedna naša navijačka uspješnica.

To je, naravno, za neke predstavljalo i crvenu krpu i razloge za kritike, ali, Bože moj, u demokraciji svatko može komentirati što hoće i ne bih se na to pretjerano obazirao. Možda se manje na to i slične negativnosti treba osvrtati i sam Dalić, ali to sad više nije ni bitno…

Treba nam netko dalićevskog tipa u politici

Kao najveću nenogometnu ostavštinu Zlatka Dalića izdvojio bih afirmaciju optimističnog stava i vjere kako je sve moguće.

“Mali smo, ali mi to možemo”, ponavljao je često Dalić.

To je nešto što, prema mojem sudu, nasušno nedostaje hrvatskom društvu koje je, ponajviše u pogledu politike i ekonomije, utonulo u stanje ravnodušnosti i manjka ambicije.

Da skratim, u politici nam je, polju ipak neusporedivo važnijem od nogometa, potreban Zlatko Dalić. Ne mislim baš na njega glavom i bradom, to ipak nisu njegove bitke. Dalić će, pretpostavljam, nakon dužeg ili kraćeg odmora zapaliti negdje na istok kako bi unovčio svoje znanje i rezultate te osigurao unuke svojih unuka.

U politici nam je prijeko potreban optimizam i zaokret jer potencijala nam ne nedostaje. Potreban nam je, moje je skromno mišljenje, netko dalićevskog tipa, s jasnim kršćansko-domoljubnim svjetonazorom, koji s optimizom i vjerom u sebe i Hrvatsku, uz nezaobilazan dašak sreće, može “Lijepu našu” pokrenuti prema vrhu.

Viktor Peterlin/narod.hr