HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

MLINARIĆ ĆIPE SE PRISJETIO SVOJIH NAJTEŽIH DANA: Od ovoga vam moraju poteći  suze, opisao strahote iz srpskih logora! | 7dnevno

Da, rekao sam i više puta sam ukazivao na to i govorio kako je pod Plenkovićevom palicom narodu ukraden referendum. To se nije moglo ili smjelo  dogoditi bez njegovog znanja i uvida. 

Kakvo je to vrijeme, pita me mačak Mak. Normalno, velim, nakon nekoliko ljetnih mjeseci dolaze hladnoće. Ne može ljeto vječno trajati. A da je previše hladno, osobito ujutro, i to je točno. Eh, dobra stara vremena. Jest da smo živjeli u odurnom komunizmu, ali su barem godišnja doba išla po žnori, po kalendaru, čak i po katoličkom kalendaru.

Državno izborno povjerenstvo (DIP) odbilo je kao neosnovan prigovor stranke Odlučnost i pravednost (OIP) zbog nepravilnosti u provedbi izbora za Hrvatski sabor, a koje se u bitnom odnose na rad biračkih odbora prilikom glasovanja i utvrđivanja rezultata glasovanja.

Uvod

IDS je nedavno obilježio Dan Istarskog statuta i potvrdio kontinuitet svoje politike zatiranja hrvatskog identiteta Istre. Ni nakon gubitka lokalnih izbora i velikog poraza njihova istrijanskog identiteta Istre, ne mijenja retoriku o multietničkoj, multikulturalnoj i višejezičnoj Istri.

Godinama u svojim kolumnama piljim čitatelje o staljinističkoj dominaciji lijevih medija u zemlji Hrvatskoj.

Svi dnevni listovi, svi tjednici, osim Hrvatskog tjednika, sve televizije s nacionalnom koncesijom u vlasništvu su ljevičara, čak i "Sportske novosti". Njihova nova "ljubičica bijela" sad se zove Peđa Grbin.

Sve naše teme koje su bile u kampanji će biti naša načela. Naš stav znate. Mi smo formalisti. Odluka predsjedništva od prije dvije godine je da ne možemo ići s Možemo i SDSS-om. Mi to moramo poštivati. Nisu razlozi tome nekakve netrpeljivosti. To je stranka nastala u ratu, a Možemo je nastala neustavno

PLENKOVIĆ U JASENOVCU: “Milanovićeve izjave su besprizorne. Ovdje se vide  vrijednosti na kojima je izgrađena suvremena Hrvatska”

Samo osobe s posebnom vrstom mentalnoga poremećaja mogu se svake godine klanjati lažnim srpskim žrtvama izmišljenoga ili nedokazanog hrvatskog zločina u Jasenovcu, samo takvi psihopati ne žele ni jednom doći odati počast dokazanim masovnim žrtvama srpskoga genocida nad Hrvatima. 

SDSS je doprinio mirnoj reintegraciji, a time i Vojislav Stanimirović koji je zaslužan za to da je sa srpske strane preuzeo taj proces mirne reintegracije. To je postignuće koje danas ljudi olako zaboravljaju. Na osnovu toga je Hrvatska došla do mira

Pupovac kaže da “ne želi ometati pregovarački proces”, a otišao je kod Stankovića govoriti o pregovorima SDSS-a i HDZ-a! Iz Aleksandrovog prisavskog studija Milorad je slao ljubavne poruke, ali ne samo Andreju Plenkoviću, već i Peđi Grbinu, točnije - Zoranu Milanoviću…

Ispada da bi Plenkoviću draže bilo da je gradonačelnik Vukovara Stanimirović nego Penava. Nazivati jedine potencijalne koalicijske partnere “gladnim prevarantima” par dana prije neizvjesnih izbora, nakon kojih će se sve druge političke snage, od Mosta do Možemo, udružiti da bi srušile HDZ budu li imale mogućnosti, u najmanju je ruku nepromišljeno i rizično. A u najgorem je slučaju posve kretenski.

J.Novak: Bezočna proizvodnja „istine“

Pin It

Cijepljeni smo na njegove podvale

Izbavitelj, koji ovih dana kaže kako su oni poduzeli sve kako bi cijepljenje bilo uspješno, pokriva se dobrom turističkom sezonom. S kojom on, nema baš ništa. A koliko bi ona danas mogla biti daleko bolja, da velike rupe u nabavi cjepiva u veljači i ožujku nije bilo a kada je Izbaviteljeva Vlada totalno podbacila, on ne kaže.

Ono kao nije se ni dogodilo. Umjesto da prizna svoje i europske kiklopske promašaje od prije pola godine, promašaje u nabavi točnije u nenabavi cjepiva, on ovako iskrivljuje istinu: "Strategija prati logističku ispunjenu ulogu osiguravanja cjepiva za sve građane”. Strategija? Logistički ispunjenu ulogu? Osiguravanje cjepiva za sve građane? Pomalo zabrinjavajuće. Pa dodaje: “Mi smo s naše strane ispunili sve ono što smo trebali učiniti". Zanimljivo. U kojem to svijetu živi ovaj novovjeki Muenchhausen? “S naše strane ispunili smo sve ono što smo trebali učiniti”? Pa kako to kad je to navodno strategija, logistički ispunjena uloga i cjepivo osigurano za sve građane da nismo procijepljeni 50 %, koliko je najavljivao ovaj moćni Izbavitelj nacije. On od istine cijepljen. Jer još u lipnju, kako je obećavao, nismo cijepljeni u tom postotku. Ni blizu... I ne samo da nas pola još nije cijepljeno ni u srpnju. Nego ni u kolovozu. Eto, sredina se rujna bliži a mi još nemamo odavno najavljivanih 50 % procijepljenih. Nekmoli drugom dozom. Dakle, nakon tolikih Izbaviteljevih praznih obećanja, on sada, hladnokrvnički tj. hladnokrvno raspiruje lažne tvrdnje. Što njemu uopće znači istina?, dok ispaljuje neduhovite opaske o mogućem budućem dužnosniku i svojem (suvišnom) srodstvu s njim?

Uvijek iznova Srbi

Ova parafraza jednog naslova nestora hrvatske povijesti, ali i geopolitike dr. Ive Pilara (legendarno “Južnoslavensko pitanje”) ovdje ide prema njegovu poznatom naslovu “Uvijek iznova Srbija”. Povodom popisa stanovništva, za kojeg Uvijek iznova Srbija.pgdemografi kažu da takvog popisa nema nigdje u svijetu, Izbavitelj trabunja kako su ocjene oporbe niske, ispod svake razine i šuplje a riječ je o notornoj, svima jasnoj tvrdnji da se Izbavitelj dogovorio s Pupovcem o popisivanju, koje će za Srbe obavljati Srbi. Vidi vraga! Inače Srbi ne vole kad im se „prebrojavaju zrnca“, kako su onomad plakali 1971. Jer oni ni onda ni danas, nemaju povjerenja u Hrvate, a i kad bi popisivali Hrvati, Pupovčevi Srbi ne bi mogli muljati i napuhivati svoje pučanstvo. Notorno je da je to zahtijevao Pupovac, to nije došlo slučajno. I nije slučajno da to Pupovčevi Srbi traže, račun je jednostavan: što više Srba to više love iz hrvatskog državnog propračuna. Novca sviju nas, za te vječno jadne i ugrožene Srbe. „Nebitno“ jesu li oni i neki fantomski Srbi. I onda tko pokriva Pupovca i njegove ugrožene Srbe? Pa naravno, brzo uskače Izbavitelj: "Količina nebuloza koju oporbeni političari puštaju u eter ispod je razine normalnoga. Dakle, imate popisivanje stanovništva koje će se održati po zakonu, imate Državni zavod za statistiku koji to organizira, imate jedinice lokalne samouprave koje u tome sudjeluju. Dizati tu opet neku međunacionalnu tenziju na takav način je krivo, netočno, nisko, jednostavno bez veze". Količina nebuloza? Čijih? Te su nebuloze ispod razine normalnoga? Po čemu? Po tome što su to istinite tvrdnje, opravdane zabrinutosti za legalnost takvog popisivanja? I onda se on još pokušava pokriti Državnim zavodom za statistiku i lokalnim samoupravama kao da oni propisuju kako će Srbi popisivati Srbe a ne politika na čelu s njim. Kako kukavički. I opet nastavlja sa zamjenom teza: mi dižemo “neku međunacionalnu tenziju” a ne on i njegov Pupovac, koji je izvan i iznad svih zakona. Reci mi da ti ne rečen – kažu Dalmatinci. Dakle to što tražimo da jednaki, neutralni timovi građana, popisuju stanovništvo u cijeloj Hrvatskoj, za Izbavitelja je “krivo, netočno, nisko, jednostavno bez veze”. Velika je to zbrka u glavi… uz pervertiranu zamjenu teza i optuživanje drugih, umjesto da priznaje svoju krivnju. Ali gospodin Izbavitelj 1. nikada ne griješi. Možda da ga nazovemo Izbavitelj 1. Ra?

Unatoč svemu, svim znanstvenim pokazateljima, takav raskuhan etnički popis, Izbavitelju je sasvim normalan, iako svjetski još neviđen. Dakle, imat ćemo, kao i do sada, veliko napuhivanje broja stanovnika srpske zajednice i u Vukovaru i u Slavoniji. Imat ćemo znatno lažiran popis. Tu notornu činjenicu, Izbavitelj glatko negira te optužuje oporbu kako je riječ o niskim i šupljim optužbama. I još prebacuje krivnju sa sebe na medije pa kaže: „Jako je puno zagađivanja u medijskom prostoru.“ Da zaista, a tko li je taj glavni zagađivač? Onaj koji s mjesta predsjednika Vlade proizvodi „istinu“ i besramno manipulira. Dakle nešto, što je očito svima, Izbavitelj tretira kao neistinu i kao promašenu tvrdnju. Zaista, tko tu koga? Na čemu je Izbavitelj 1. Ra? Gradi svoje piramide podvala, u pijesku, po cijeloj Hrvatskoj?

Obnova Zagreba, obnova Banovine

Kad to Izbavitelju treba - hvali se odličnom turističkom sezonom. Kad mu to treba - govori o dohodovnosti zbog otvaranja ugostiteljskih objekata. Kad mu to odgovara - „tuče“ po oporbi, koja je sada navodno jadna jer da bilježimo čak 16 % porasta BDP-a a lani cijelu godinu nismo dosegli niti 3 %. No, gdje nestaje sav taj novac? Kako to da u tim tako povoljnim uvjetima, obnove od potresa u Zagrebu nema? Gdje su se ti financijski uspjesi odrazili na obnovu Banovine i Zagreba? Ni početno uvjerljiv Damir Vanđelić nije se uspio osloboditi polipa birokracije. Sve stoji. Ministar PotresDarko Horvat? Još jedan Izbaviteljev loš vic, samo li ga priča a nigdje njegovih djela. Riješio je mizernih 3 % zahtjeva. Ovi trudbenici, u znoju lica svog, dosad još nisu zaprimili niti jednu odluku o gradnji objekata! A ono što ministar Tomo Medved pokušava brojčano iskazati, nikad nije u korelaciji s ukupnim potrebama stradalnika čije su kuće neuseljive a zima samo što nije, noći i jutra sve su hladnija. Kad se kaže 8 obnovljenih i 25 u gradnji, koliki je ukupni broj, 18.000? 35.000 objekata? To nikad ne kaže. Je li to 15.000 ljudi ili njih 45.000? Pa čak još ni sa svim kontejnerima priča nije završena. Mnogi nemaju izolaciju, drugi perilice rublja, treći kanalizaciju. Čime svi izbaviteljevi ljudi i sam vrli Izbavitelj, mogu opravdati ovako skandalozan državni nerad? Izbaviteljevom izjavom: „Ubrzat će se“ ?! Kako bijedno, kako nadmeno spram nesreće tolikih ljudi u Zagrebu i na Banovini. Kad će se i kako, napokon ubrzati? Kad prođe ova ili još i tri nadolazeće zime?

Kako to da su na Banovini bili brži strani donatori, dakle tuđinci? I nisu pitali za gruntovne izvatke, nego su hitro postradalima izgradili kuće? Kako to da se Izbavitelj nije sjetio graditi montažne i drvene kuće, kakve se stoljećima grade u trusnim područjima (Japanu, Kaliforniji...)? Kuće, koje se podižu unutar samo četiri tjedna? Fuš Izbavitelju, kojemu je Pelješkim mostom Hrvatska napokon spojena „nakon 303 godine“ te koji nikada nije čuo za Banovinu Hrvatsku (1939.) kada je Hrvatska bila itekako spojena (znači danas prije svega 82 godine!) sve je to ravno. Sve mu je to isto. Grad Zagreb i nov gradonačelnik Tomislav Tomašević, još se možda koji mjesec mogu izvlačiti na smjenu vlasti ali i taj medijski miljenik i predragi dendi sve se više zakopava i sve češće pokazuje svoju punu potkapacitiranost. Nesposobnost za tako visoku i financijski obilatu funkciju. I taj Izbavitelj Mali i Izbavitelj 1. Ra, unatoč nedokazanom auktorstvu francuske kraljice, ponašaju se upravo po izreci: „Ako nemate kruha – jedite kolače!“ To je i njihov moto (nad) Zagrebom, nad Banovinom i nad Hrvatskom. Tko (ih) preživi - pričat će.

Vrhovni sud

Već su sigurno i sami sebi dosadni predsjednik Milanović i Izbavitelj sa svojim dugotrajnim mućkama oko Vrhovnoga VSRHsuda. Pa ne će valjda suci između sebe, kao poznavatelji iznutra, poznavatelji rada kolega oko sebe, predlagati i birati predsjednika toga suda? Sačuvaj Bože da politika tu bude samo savjetodavni ili nadzorni organ. Pa ovakva politika (sebi) mora imenovati podobnika. Ne stručnjaka. Ne trebaju nama stručnjaci. To što je uglednog suca Marina Mrčelu, kao uostalom i dosadašnjeg v. d. predsjednika Vrhovnoga suda, od 31 suca podržalo njih iznimno brojnih 29, politici baš ništa ne znači. Ne znači im ništa gotovo plebiscitarna, jednoglasna podrška! Ona, koju oni, ni izbliza, ni na kojim izborima do sada, nikada nisu dobili! Ni blizu, ni slično. Skrivaju se iza famozne izjave o čitanju i ocjenjivanju njihovih programa. Tako politika, kano potpuna tabula rasa, podcjenjuje dosadašnje karijere i pokušava ustanoviti kriterije koji javnosti nisu poznati. I bit će tek kad izbor bude pri kraju ili već bude dovršen. Korupcija je vrlo žilava stvar u nas, pogotovo kad treba sačuvati nju a ne podržati stručnost, znanje i sposobnost. Pogotovo tu, gdje je lustracija conditio sine qua non a tretira se kao korov.

Covid friziranje

Čudnog li čuda - broj zaraženih virusom kreće se baš onako kako nama treba. Na početku sezone broj zaraženih u Koronaobalnim gradovima bio je mali. Turisti su naravno stizali stihijski i u buljucima, dobar primjer toga su čarter plovila, na kojima se posade, u tolikim marinama, smjenjuju svake subote. No broj zaraženih nije pratio ni stihijski dolazak gostiju ni mnoštvene dolaske vikend nautičara. Broj je vrlo polako rastao iz tjedna u tjedan. I tako kroz predsezonu pa kroz sam vrh turističke sezone. A onda danas, kad su masovni odlasci turista stvarnost, broj se približava tisuću zaraženih dnevno. Dobar neki virus. Sa smislom i uvažavanjem hrvatske turističke sezone. Sada, kad počinju škole, više nam nije važno da nas virus mazi – profesori i đaci naime, ne donose profit. U mjesecima koji su pred nama, sada će brojke zaraženih možda i malo brže rasti. Možda. Do onih realnih veličina, kojima ćemo biti mnogo bliži tek u listopadu, jer, turistička sezona nema i nije imala alternative! Sada dakle mogu narasti sve do jučer potisnute stvarne brojke umrlih i onih hospitaliziranih na respiratorima. Stožer, koji ih je do sada redovito peglao, pozivam da se sada malo nepravilnije razigra, kako bismo saznali stvaran broj zaraženih. A on će naravno, biti velik. Skupljali smo ga (i frizirali) cijelo ljeto.

Okupirana Crna Gora

Kad je gubila Sloveniju, Hrvatsku i BiH, ubrzo nakon toga velika Srbija gubila je i Kosovo. Ako nekim nevjernim Tomama, to do sada nije bilo jasno, najnovija politička agresija na Crnu Goru pod striktnim je vodstvom militantne i svevremene a okupacijske Srpske pravoslavne crkve. Srbija od ratovanja baš nikada ne će odustati. Da smo porazili velikosrpsku ideju mogu reći samo smušenjaci i bedaci. Naime, Srbija bez Crne Gore ne predstavlja nikakav geostrateški subjekt za mamicu im Rusiju. Ako Crna Gora nema izlaz na toplo more, ona je okupatorskoj Putinovoj Joanikije PorfirijeRusiji tek nezanimljiv satelit. Rupa bez dna. No, kako je bilo sa svim ostalim jugoslavenskim republikama i na kraju s Kosovom, tako je to danas i s Crnom Gorom: jednom probuđen nacionalni osjećaj, Srbi ne će za dugo vrijeme uspjeti potiskivati a ni u konačnici pobijediti. SPC već dugo vodi uzaludan okupacijski rat u Crnoj Gori. Žestoki su bili prosvjedi prije koji dan, još će žešći i češći biti i u budućnosti. Nitko ne želi sa Srbima. Bog zna zašto?

Crna će Gora opet ustati i opet će postati svoja a ne srbska, ne ona od Srbske pravoslavne crkve, koja sada šireći “mir” okupira Crnu Goru te lažući i obmanjujući inaugurira se na Cetinju. Dolijeću već i helikopterom! Toliko načisto crnogorski narod voli SPC, da je čak blokirao prometnice i napao izdajničku prosrpsku policiju. To jako podsjeća na početak okupacije samoproglašenih pripadnika krajine, na napad na Republiku Hrvatsku. Čini se sada i u Crnoj Gori, po okupatorske Srbe, vrijedi ona stara: tko se mača laća od mača će i poginuti. Jer sve su te Miloševićeve nekad, danas Vučićeve igre, krvave i uzaludne i već odavno i viđene i potrošene. Crna Gora opet će se oteti iz velikosrpskog zagrljaja (od kojeg pucaju rebra). Opet će se pobuniti i uspjeti protiv (veliko)srpske pravoslavne crkve. Crkve koja osvaja i siluje, koja vodi tolike agresije. Crkve koja jednostavno nije mirotvorna, ni po kojoj svojoj osnovi. Jedino je draga snishodljivom kardinalu Bozaniću, koji se pjevušeći provincijalno, raduje svakom susretu i suradnji s njome. Pozdravlja ga mučenik i kardinal Stepinac.

Srbija baš ništa nije naučila još od daleke 1991. u Sloveniji i 1995. u Hrvatskoj. Velika Srbija baš ništa ne želi naučiti ni dan danas. Zato će joj se obiti o glavu, opet i ponovno, osvajanje okolnih zemalja. I ne samo da će im se obiti, nego će ponovno postati gubitnici. Do sada su to već postali čak četri puta a uskoro će to postati i po peti put! To već graniči s idiotizmom. Da toliki narodi oko Srbije nisu toliko stradali, Srbiju bi sućutno trebalo žaliti kao maloumnu. Ovako ih treba što prije razoružati i staviti u vojnu karantenu. Do daljnjega. Jer, njihovo je divljaštvo i glupost, kako kažu Makedonci: postojane i pogolemato.

I na kraju moćno slatko: film i tv nizanka Antuna Vrdoljaka iz daleke 2004. živi i traje i dan danas. Kao da je sve snimljeno jučer. Minuciozan scenarij, koji je već odavno trebao biti tiskan i kao knjiga. I ne pišem to prvi put. Odlična gluma i glazba, sve majstorski režirano. Antun Vrdoljak u punome sjaju. Tko je takvom redateljskom uratku, danas u Hrvatskoj, ravan? Bojim se da taj odgovor, i sami, već (tugaljivo) znate…

Javor Novak/hkv.hr

 

Login Form