Povratak politike, kulture i gospodarstva u nacionalne okvire
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 13 Travanj 2025 17:06
Prošlog je tjedna Trump dobro prodrmao svjetske burze, nakon što je objavio svoju listu novih tarifa svim državama na svijetu. Cijeli se svijet, tako, odjednom našao u čudu zato što je Trump uradio nešto što je rekao kako će uraditi čim se spustio niz one pokretne stepenice u Trump tornju. A uradio je samo nešto što Trump i inače radi – ispunio je dano obećanje. Piše Borislav Ristić za Večernji list.
Globalne medijske narikače odmah su izašle sa svojim apokaliptičnim prognozama kako će Trump ovim svojim potezom uvesti svijet u globalnu recesiju, ako nam već ne slijedi i Velika depresija, poput one iz tridesetih godina 20. stoljeća. A gdje je Velika depresija, tu je odmah iza ćoška i neki Hitler, čime bi bila potvrđena “velika jednadžba” Trump=Hitler, kojom nas plaše kao malu djecu.
Trump pokušava stvari vratiti u normalu
Ako pogledamo izvan ovog više puta napuhavanog i ispuhavanog medijskog balona, vidjet ćemo kako Trump u stvarnosti uvodi novi svjetski ekonomski poredak, pošto je stari poredak već odavno u potpunom neredu. To će, svakako, dovesti do određenih korekcija na burzama, ali takve korekcije nisu nikakva spektakularna novina, naročito ako se sjetimo kako smo kroz nešto slično prošli zbog korona-panike.
Drukčije rečeno, Trump ovim svojim “resetom” globalne ekonomije pokušava stvari vratiti u normalu, odnosno, vratiti je na stare postavke nacionalnih ekonomija. Globalizam svoje korijene vuče od vremena tzv. “Reagan-Thatcher revolucije”, da bi kulminirao čuvenim Clintonovim sloganom “It’s the economy, stupid!” i Blairovim “trećim putem”. Bilo je to klecanje koljenom politike i čitavog društva pred ekonomijom.
Političari su, i lijevi i desni, stali pod zastavu globalizma, a ekonomija je postala novo božanstvo. I svi su se klanjali tom božanstvu. Ako je to značilo deindustrijalizaciju zemlje, to se smatralo nužnim zakonom ekonomije. Ako je to značilo da više od jedne plaće ne možete izdržavati obitelj, i to je bilo u redu. Ako je to značilo da vam djeca odlaze van, dok vi uvozite jeftinu radnu snagu s drugog kraja svijeta, i to je bilo u redu.
Vladavina kulta profita
Nije bilo tog poniženja za običnog čovjeka koje ne bi bilo opravdano i prihvatljivo pod vladavinom kulta profita, koji su nametale globalističke elite. Ironija je da se taj liberalni svjetski poredak smatrao poretkom u kojem svi dobijaju, očito je kako je on bio izuzetno neuravnotežen. Te neravnoteže nisu bile samo socijalne, već su zahvaćala gospodarstva čitavih država i globalnu trgovinsku razmjenu.
I tu u igru sada ulaze “Trumpove carine”, koje se pokazuju kao povratak na zdravorazumsko ekonomsko razmišljanje, koje bi polako trebali početi usvajati i političari drugih zemalja. Trumpov rezon je da bi političari u svojim ekonomskim politikama prvo trebali biti odgovorni prema narodu koji ih je birao, a ne prema apstraktnim ekonomskim modelima, koji operiraju u svijetu u kojem ne postoje granice, niti vanekonomski faktori.
Ako neka država ima carine na vašu robu, onda bi bilo normalno da i vi imate recipročne carine, osim ako vam iz nekog razloga nije korisno održavati neravnotežu. I pristup tržištu je roba, kao i svaka druga, i ona ne može biti besplatna. Zato i govorimo o trgovini, koja je uvijek stvar dogovora konkretnih partnera, a ne udžbenička apstrakcija. U trgovini, zato, ulogu igraju i kultura, kao i politički i sigurnosni interesi.
‘Veliki reset’
Nezahvalno bi bilo prognozirati hoće li Trumpov pokušaj zamjene ekonomskog globalizma povratkom na principe nacionalnih ekonomija polučiti uspjeh. Sile koje imaju koristi od globalizma su još uvijek jake. Također je pitanje koliko su Amerikanci spremni platiti za restauraciju normalnosti. Ali, ako u tome uspije, jasno je kako će to neminovno povući za sobom i ostatak svijeta.
To će značiti pravi “veliki reset”, koji će značiti povratak politike, kulture i gospodarstva u nacionalne okvire. To je šansa da ponovno dobijemo politiku i političare – i lijeve i desne – koji će braniti interese običnog čovjeka, a ne elita.
