EU potkopava mirovne pregovore o Ukrajini? Sjetite se Merzove ratne retorike
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 06 Rujan 2025 19:09
Što je uzrok takvom ponašanju čelnika nekih država Europe? Sigurno nije idealistička i altruistička želja za potpunom pravdom, jer su od nje cijepljeni svi političari, što smo mogli vidjeti i na primjeru agresije na Hrvatsku. Tada smo mi Hrvati bili ostavljeni od istih ovih država EU na milost i nemilost komunističke JNA i fašističke Srbije.
Prije nego dotaknemo glavnu temu članka, važno je napomenuti ovo: Summit SCO-a (Šangajske organizacije) u Tianjinu, s čelnicima svjetskih sila Indije, Rusije i Kine, označava jednu geopolitičku prekretnicu: to je udruženi nastup ove tri zemlje nasuprot zapadne dominacije svijetom. To je želja za stvaranjem multipolarnog svijeta koji je temeljen temeljen na ekonomskoj suradnji i zajedničkoj sigurnosti. To je neformalna poruka koju su poslali čelnici triju svjetskih sila Rusije, Kine i Indije. Na drugoj strani, građane Europske Unije zabrinjavaju izjave koje dolaze od čelnih ljudi najvećih država EU, a posebno njemačkog čelnika Merza.
U stvarnosti se radi o još jednom koraku u trenutnom preslagivanju svijeta, gdje se Indija približila odnosima s Kinom, koji su bili jako narušeni.
Ovo nije samo rutinski sastanak šefova država, već snažan signal novog svjetskog poretka u nastajanju. S obzirom na globalnu nestabilnost i rastuću konfrontaciju Zapada s Rusijom i Kinom, summit postaje mjesto gdje se jasno identificiraju novi alternativni centri moći. Planovi ključnih igrača – Vladimira Putina, Xi Jinpinga i Narendre Modija – odražavaju i zajedničke interese, ali i proturječnosti koje postoje unutar njihovih država.
Građani EU zabrinuti – Merzova retorika ne vodi miru u Ukrajini?
Na drugoj strani, građane Europske Unije zabrinjavaju izjave koje dolaze od čelnih ljudi najvećih država EU, a posebno njemačkog čelnika Merza. Nakon dolaska na čelo Njemačke kancelara Merza, bivšeg čelnika Black Rocka za Njemačku, zaoštravanje odnosa Njemačke prema rusko-ukrajinskom ratu, odnosno Rusiji od strane Njemačke, je više nego evidentno.
Na jednoj strani predsjednik SAD-a Trump ulaže enormne mirotvorne napore da bi se postiglo ne samo primirje, već i mir u Ukrajini koji bi zaustavio neviđeno krvoproliće na europskom istoku nakon II. svjetskog rata. Na drugoj strani, nova Merzova izjava Reutersu da se Njemačka sprema da će rat u Ukrajini još dugo potrajati, u potpunoj je suprotnosti s nastojanjima SAD-a za postizanje mira.
Prije dva mjeseca, Merz je dao izjavu od koje se mnogima zaledila krv u žilama. Početkom srpnja kancelar Friedrich Merz da Rusija ne vodi rat samo protiv Ukrajine, nego i Njemačke. U intervjuu za jednu njemačku televiziju, Merz je upozorio na sabotaže, širenje dezinformacija i hibridno ratovanje koje, kako kaže, već sada pogađa njemačko društvo.
“To nije rat samo protiv Ukrajine. To je rat i protiv nas”, rekao je Merz, pa dodao: “Prate nas, dolazi do sabotaža, suočavamo se s lažnim informacijama u velikim razmjerima.”
Važno je istaknuti dvije stvari, Prvo, prethodni kancelar Scholz imao je puno mirotvorniju i izbalansiraniju retoriku prema ratu u Ukrajini, i to u vrijeme kada je to bilo puno teže. U mandate Joe Bidena, političko-medijska Zapada bila je puno agresivnija nego danas. Drugo, Merzove izjave se događaju u trenutku kada se pokušava iskoračiti u mirovnim pregovorima na relaciji SAD-Rusija-Ukrajina pod palicom SAD-a.
Bijela kuća tvrdi da EU potkopava mirovne pregovore
Više je nego jasno da je došlo do “pucanja veza” na relaciji Washington-Bruxelles od kada su Demokrati izgubili izbore, Biden sišao s trona, a predsjednik postao Donald Trump koji od prvog dana jasno zagovara prestanak ratu u Ukrajini.
Bijela kuća danas optužuje EU da potkopava mirovne pregovore.
Visoki dužnosnici Bijele Kuće vjeruju da neki europski čelnici javno podržavaju napore predsjednika Trumpa da okonča rat u Ukrajini, dok istovremeno tiho pokušavaju poništiti napredak postignut iza kulisa od summita na Aljasci, doznaje Axios.
Dužnosnici Bijele kuće gube strpljenje s europskim čelnicima, za koje tvrde da potiču Ukrajinu da pristane na nerealne teritorijalne ustupke Rusije, piše axios.
„Europljani ne smiju produžavati ovaj rat i prikrivati nerazumna očekivanja, a istovremeno očekivati da Amerika snosi cijenu“, rekao je visoki dužnosnik Bijele kuće za Axios.
„Ako Europa želi eskalirati ovaj rat, to će ovisiti o njima. Ali beznadno će istrgnuti poraz iz čeljusti pobjede.“
Podsjetimo se da je Europa već jednom snažno opstruirala mirovne pregovore Rusije i Ukrajine. Britanski premijer Boris Johnson već je jednom 2022. “minirao” mirotvorne pregovore između Rusije i Ukrajine koji su bili održani u Turskoj.
Trenutno se britanski premijer Starmer (svjesno) drži po strani, prepustivši glavnu ulogu novom njemačkom kancelaru Merzu. Početkom godine, upravo su Starmer i Macron bili vrlo glasni inicijatori osnivanja europske “koalicije voljnih”, koja je propala u samom začetku.
Što uopće želi Europa?
Gledano sa strane, stječe se dojam da pojedini političari u EU kao da ne žele da rat u Ukrajini stane i da se postigne mir koji bi zadovoljio obje strane (premda Ukrajina teško može biti potpuno zadovoljna bilo kakvim rješenjem osim vraćanjem na stanje prije rata, što nije realno).
Ali zaustavljanje krvoprolića je realno i ultimativno.
Što je uzrok takvom ponašanju čelnika nekih država Europe? Sigurno nije idealistička i altruistička želja za potpunom pravdom, jer su od nje cijepljeni svi političari, što smo mogli vidjeti i na primjeru agresije na Hrvatsku. Tada smo mi Hrvati bili ostavljeni od istih ovih država EU na milost i nemilost komunističke JNA i fašističke Srbije. Na nesmiljenu agresiju vojske jedne države na praktički nenaoružani narod, u cilju rušenja prve demokratske vlasti nakon pola stoljeća, a posljedično tome i stvaranju Velike Srbije etničkim čišćenjem. Nisu se tada čulo alturistički glasovi i želje za potpunom pravdom.
Dapače, Velika Britanija je imala vrlo destruktivnu politiku i ulogu prema Hrvatima u ratovima u Hrvatskoj i BiH. To je na kraju ozakonjeno stvaranjem Republike Srpske koja je bila ostvarena genocidom nad Hrvatima i Bošnjacima. I ostala kao trajno političko stanje jedne nepravde ostvarene na najbrutalniji i najsvirepiji način.
Politika ne poznaje idealizam, nego pragmatizam.
Zato pojedini analitičari vjeruju da EU stvarno možda želi produženje rata u Ukrajini za nekoliko godina, da bi se repozicionirala na području obrane, diplomacije i međunarodnih odnosa. Odnosno, da bi izašla iz višedestljetnog vazalnog odnosa prema SAD-u i stvorila vojsku koja bi bila respektabilna na način kao što je sada imaju svjetske (vele)sile.
No, produljenje rata je vrlo opasno stanje za ukrajinski narod, ali i cijelu Europu.
Strašne posljedice rata u Ukrajini
Ukrajina već sada trpi strašne posljedice agresije Rusije, nakon što je mirnim putem stekla nezavisnost od SSSR-a 1991. godine, gdje je Rusija dopustila miran raspad ovog komunističkog “carstva zla”, bez teritorijalnih pretenzija I agresije na susjedne države koje su do 1918. bile višestoljetni dio carske Rusije i transformirale se nasiljem komunista u SSSR. To je potpuno drugačije od raspada Jugoslavije i svega onoga što su Hrvati proživjeli od komunističkih elita Jugoslavije i nositelja fašističke ideje Velike Srbije (koja nikada nije povijesno postojala za razliku od stvarne carske Rusije prije strašne Oktobarske revolucije).
Ukrajina je 30 i više godina proživljavala post-komunistički period mira, a onda je došlo do onoga što se događa danas. Uzroci i posljedice su tema za posebnu analizu i rasprave.
Ukrajine elite su učinile veliku stratešku grešku nedugo nakon što su, za razliku od nas Hrvata, mirnim putom uspjele ostvariti svoju nezavisnost. Ukrajinski narod će zbog toga trpjeti dugotrajne teške posljedice. To nikako ne amnestira agresiju Rusije, nego upozorava na potrebu vođenja mudre i mirotvorne politike u današnjim turbulentnim vremenima.
Dovoljno se podsjetiti takve politike koju je vodio predsjednik Tuđman u situaciji kada je Hrvatskoj bio mač nad glavom i bio upitan sam egzistencijalni opstanak hrvatskog naroda u Hrvatskoj (I BiH). te je na kraju izašao kao pobjednik.
Premda je Daytonski sporazum, pod pritiskom Zapada i sloma ideje Velike Srbije, u stvarnosti nagradio Srbe u BiH. I to u trenutku kada su bili slomljeni i izgubili rat, kada je HV i HVO bio pred ulazom u praznu Banja Luku, s potencijalom napredovanja do granice sa Srbijom. Politika uvijek na kraju daje pečat ratnim rezultatima, htjeli mi to priznati ili ne.
Zaključak – Ukrajini treba mir
Ono što već sada postaje svima jasno, makar je za bolje poznavatelje geopolitike to bilo vidljivo i znatno ranije – razdoblje višestoljetne zapadne hegemonije je završilo. To je de facto potvrdio nedavni summit na vrhu u Aljasci između Trumpa i Putina, a dodatnu potvrdu dao je Šangajski summit na kojem nasmijani razgovaraju Xi, Putin i Modi.
Dakle, već se rodio novi svijet u bolnim porođajnim mukama, a post-porođajne muke i dalje će biti vrlo aktivne i vrlo bolne diljem svijeta. Građani Europe trebaju biti na oprezu da ih njihovi lideri, nespremni na transformaciju svijeta koja već traje, ne uvuku u pogubne sukobe, pa i ratove. Nije to ništa novo, eć su to učinili dva puta u nedavnoj prošlosti: strašni Prvi i Drugi svjetski rat gotovo je ekskluzivni proizvod Europe.
Ukrajini treba više od imenovanja nekakvih scenarija, što nudi Europa. Treba joj stvarna, provediva i poštena arhitektura mira, ali to nije nešto o čemu se trenutačno šuška po Europi.
