Postjugoslavenski nasrtaji
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 12 Rujan 2025 18:06
Branitelji i njihove udruge ne smiju ostati usamljeni u borbi protiv revizionističkih tumačenja
Festivali »Nosi se« u Benkovcu i »Fališ« u Šibeniku dosad su bili slabo poznati izvan postjugoslavenskoga kulturnoga i intelektualnoga okruženja.
Ove su godine zbog protivljenja braniteljskih udruga dobili iznimnu javnu vidljivost. Riječ je o kulturnim događajima koji su prožeti postjugoslavenskom naracijom odnosno »lijevim« i novokrajiškim povijesnim revizionizmom. Takvi događaji redovito su financirani javnim sredstvima iz državnih institucija i lokalnih jedinica vlasti. Njihovi su nositelji udruge, ustanove i pojedinci koji pripadaju »lijevomu« političkomu taboru te srpskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj. Festivalima poput »Nosi se« i »Fališ« nastoji se ovladati nad interpretacijama suvremene povijesti. Njihova revizionistička tumačenja povijesti imaju dva međusobno isprepletana cilja. Prvi je ideološka mitologizacija komunističke Jugoslavije kao države koja je navodno bila miroljubiva, napredna i tolerantna. Takva se Jugoslavija nastoji prikazati kao moralno nadmoćna suverenoj i demokratskoj Hrvatskoj koja je navodno nepopravljivo opterećena bremenom ustaštva odnosno »neoustaštva«.
Iracionalni strah od nacionalne države
Postjugoslavenske aktere često se prokazuje kao »Jugoslavene« i »komuniste«, ali znatan dio njih nije politički vezan za komunističku Jugoslaviju. Dobar se dio njih rodio i politički oblikovao nakon propasti komunističke Jugoslavije. Njihova želja za ideološkom mitologizacijom Jugoslavije proizlazi iz iracionalnoga straha od nacionalne države u kojoj su Hrvati i katolici utjecajan politički činitelj. Oni »posvjetljuju« komunističku Jugoslaviju zato što nemaju drugu protutežu »mračnoj« Hrvatskoj.
Prikazivati Hrvatsku kao državu i društvo mržnje, zadrtosti i šovinizma nije lagan pothvat iz perspektive činjenica. No postjugoslavenski akteri vode se metodom koju je Nino Raspudić svojedobno opisao kao »izokrenuti narcizam jugnacionalizma«. Oni promatraju Hrvatsku tražeći prljavštinu, primitivizam, glupost, gadost. Narcizam nacionalista u svojem narodu i državi vidi samo najbolje, a izokrenuta verzija vidi samo najgore.
Zabrane su pogrješan put
Postjugoslavenski akteri glasna su i vidljiva manjina u hrvatskom javnom prostoru. Dominiraju glavnostrujaškim medijima, kulturnim ustanovama i organizacijama, aktivističkim udrugama i znatnim dijelom akademskoga sektora. Njihov politički utjecaj čini se većim nego što je u stvarnosti pa se lakomisleno zaključuje da Hrvatskom vladaju »Jugoslaveni« i »komunisti«. U borbi protiv revizionističkoga djelovanja postjugoslavenskih aktera poseže se i za zahtjevima za zabranom, što je u biti pogrješno i proizvodi samo negativne učinke. Kao što je vidljivo na primjerima festivalâ u Benkovcu i Šibeniku, bilo kakve primisli o zabranama služe kao potvrda navodne netolerancije, mržnje i isključivosti hrvatske i katoličke većine.
Kulturne manifestacije postjugoslavenskih aktera u Hrvatskoj ne će se prestati financirati javnim novcem. Prvi je razlog što HDZ kao vladajuća stranka želi ostati u političkom centru koji omogućuje široko koalicijsko manevriranje. Ako bi Ministarstvo kulture i medija ili druga državna institucija uskratili sredstva postjugoslavenskim kulturnim programima i projektima, HDZ više ne bi mogao zadržati centrističku poziciju u ideološkom spektru. Preveliko primicanje »desnomu« dijelu ideološkoga spektra opasno je za HDZ-ovu političku dominaciju. Drugi je razlog što uvijek postoje gradovi i županije koji su spremni financirati postjugoslavenske kulturne sadržaje. Primjer je Grad Zagreb koji se nastoji profilirati kao enklava postjugoslavenske kulturne i intelektualne produkcije.
Razborito djelovati
Mnogim hrvatskim građanima opravdano smetaju revizionistička tumačenja suvremene povijesti iz postjugoslavenske ideološke perspektive. Teško je zadržati pribranost uz revizionistička tumačenja koja »posvjetljuju« jugoslavensku zbkomunističku diktaturu i »potamnjuju« borbu za suverenu i demokratsku Hrvatsku. No takve ideološke interpretacije povijesnih zbivanja ne mogu se zabraniti, a ne će se ni prestati financirati javnim novcem. To građane ne smije učiniti ogorčenima i bijesnima, nego potaknuti na razborito djelovanje.
Ako postoji nezadovoljstvo prevlašću postjugoslavenske naracije u glavnostrujaškim medijima, kulturi i društvenim znanostima, valja se okrenuti vlastitoj medijskoj, kulturnoj i akademskoj produkciji. Hrvatska javnost ne bi mogla razumjeti fenomen postjugoslavenstva bez kapitalne knjige Mirjane Kasapović »Zbogom postjugoslavenstvu!: prilog demitologizaciji hrvatske politike i društva« koja je objavljena 2024. No takve znanstvene studije rijetke su i pripadaju iznimkama, a ne pravilu akademske produkcije u Hrvatskoj. Postjugoslavenske medijske, kulturne i akademske aktere ne može se spriječiti u kreiranju paralelne ideološke »stvarnosti« o hrvatskoj državi i društvu te Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. No mogu se ponuditi medijski, kulturni i akademski sadržaji koji razotkrivaju i obesnažuju ideološke mitove postjugoslavenskih aktera.
Branitelji i njihove udruge opravdano su se usprotivili postjugoslavenskim kulturnim projektima u Benkovcu i Šibeniku. Takvo protivljenje mora biti mirno i dostojanstveno, uzimajući u obzir uvjerenja političkih neistomišljenika. Branitelji i njihove udruge ne smiju ostati usamljeni u borbi protiv revizionističkih tumačenja suvremene povijesti i moralnoga diskreditiranja hrvatske državnosti. U toj su borbi nužni akademski, kulturni i medijski napori i doprinosi koji zasad uglavnom izostaju.
Jakov Žižić
