Smrt Charlieja Kirka razotkrila je pravo lice ljevice
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 23 Rujan 2025 18:00
Teško da postoji osoba na desnici koju nije pogodila smrt Charlieja Kirka. Vijest da je 31-godišnji govornik i komentator ustrijeljen dok je držao govor na Sveučilištu Utah Valley u Utahu šokirala je sve. Kao što su mnogi već istaknuli, Kirk je umro zalažući se za naše najosnovnije pravo na slobodu govora
a njegovo ubojstvo označava mračnu točku bez povratka u američkoj politici, piše britanska kolumnistica Lauren Smith za The European Conservative.
Kirkova ostavština bit će trajna – ne samo kroz organizaciji koju je suosnovao, Turning Point USA, koja će nastaviti promovirati slobodnu i otvorenu raspravu, već i u njegovoj supruzi i dvoje male djece koji ostaju iza njega. I dok bismo trebali učiniti sve da sačuvamo uspomenu na Kirka, jednako je važno upamtiti imena i lica onih koji su požurili opravdati ili čak slaviti ubojstvo ovog mladića.
Reakcije ljevičara
U vrijeme pisanja ovog teksta, vlasti još nisu pronašle osobu odgovornu za pucnjavu. Nemamo ni službenu motivaciju. Ne znamo sa sigurnošću je li osoba koja je povukla okidač došla s ljevice. Ali sigurno znamo što ljevica misli o ubojici. Prije nego što je Kirkova smrt uopće potvrđena, duhovi s društvenih mreža iskočili su kako bi izrazili svoju radost.
Njihov konsenzus bio je da je Kirk fašistički širitelj mržnje koji je zaslužio umrijeti.
„Charlie Kirk nije mučenik“, pisalo je u jednoj objavi na X-u, s više od 300.000 lajkova, „on je žrtva nasilja koje je poticao.“ Druga, sada izbrisana objava, s više od 200.000 lajkova, glasila je: „Charlie Kirk bio je apologet genocida, protivnik imigracije, pobačaja, ženskih prava, protivnik svega što ima veze s ljudskim pravima, vrlo rasistički i islamofobno nastrojen. Ne kažem da je zaslužio ovo, ali je zaslužio.”
„Prijelomna vijest“, napisao je drugi korisnik s trans zastavom u imenu profila, „Charlie Kirk gubi debatu o oružju.“ Taj je tvit skupio više od 400.000 lajkova. Još jedan poremećeni ljevičar napisao je: „Možda Charlie Kirk nije trebao provesti godine kao mrski demagog i fašist i ovo se ne bi dogodilo. Možda bi trebao preuzeti neku osobnu odgovornost.“ Gotovo 180.000 lajkova.
Profesorica sa Sveučilišta u Torontu osjetila se dovoljno slobodnom da pod svojim punim imenom napiše: “Metak je iskreno predobar za većinu vas fašističkih kurvi.”
Odvratni komentari
Na Blueskyju – alternativi X-a kojoj su ljevičari nedavno počeli bježati jer je X postao previše ‘toksičan’ – stvari su bile još gore.
„Misli i molitve, ti nacistička kučko“, napisala je izvjesna Gretchen Felker-Martin, transrodna spisateljica horora koja je u međuvremenu otpuštena s posla u D.C. Comicsu zbog komentara. Stranice i stranice objava izražavale su isti osjećaj: “Pucanje u naciste je dobra stvar”. „Nadam se najgorem!“ „Božja volja ako umre.“ Jedan posebno izopačeni korisnik pohvalio se da je bio „usred orgazma“ kada je Kirk upucan i našalio se kako su „moje moći zastrašujuće“.
Možda je još šokantnija činjenica da se ti ljudi tako ugodno osjećaju izražavajući svoje veselje pod vlastitim imenima i licima. Na TikToku su korisnici objavljivali videozapise u kojima slave Kirkovu smrt.
„Ja… navijam kada se loše stvari događaju lošim ljudima“, napisao je jedan. Muškarac koji se predstavlja kao komičar snimio se kako opravdava ubojstvo, tvrdeći da „neki ljudi zaslužuju [umrijeti]. Bio je demon.“ Žena koja je očito anesteziologinja rekla je da je „stvarno sretna što je Charlie Kirk prokleto upucan“. Mogao bih gotovo unedogled nabrajati slične primjere.
Novinarska opravdanja
Još gore su reakcije komentatora i novinara koji su požurili umanjiti napad ili čak za njega okriviti samog Kirka. Prije nego što je potvrđena vijest o njegovoj smrti, analitičar MSNBC-a Matthew Dowd se zapitao je li “ovo možda bio neki pristaša koji puca u zrak od veselja.” Dowd je potom gotovo optužio Kirka za vlastitu smrt, tvrdeći da je „stalno… gurao… govor mržnje usmjeren prema određenim skupinama. I uvijek se vraćam na to, misli pune mržnje vode do riječi pune mržnje, koje zatim vode do djela puna mržnje.“
Novinarka MSNBC-a Katy Tur činila se zabrinutijom zbog mogućih posljedica napada nego zbog samog napada. “Možete zamisliti da bi [Trumpova] administracija mogla ovo iskoristiti kao opravdanje za nešto,” rekla je. (Ako išta vrijedi, Dowd je u međuvremenu dobio otkaz na MSNBC-u.)
Ovakvo okrivljavanje žrtve bilo je sramotno rašireno u medijima. Liberalni časopis The New Republic izvijestio je o događaju nazivajući Kirka “MAGA trolom” u naslovu članka. Sky News smatrao je potrebnim uz vijest o njegovoj smrti dodati napomenu da su ga “kritičari optuživali da širi laži i teorije zavjere o temama poput COVID-19, klimatskih promjena i američkih izbora 2020.”
U Ujedinjenom Kraljevstvu, program Good Morning Britain na ITV-u emitirao je prilog u kojem je komentator Nels Abbey usporedio Kirka s vođom KKK-a, nazvavši ga “Davidom Dukeom TikTok generacije.” Kirk je bio “posve očito i bez problema supremacist,” rekao je Abbey.
Sramotni potezi političara
Kao da sve to nije bilo dovoljno užasno, čak ni izabrani politički predstavnici nisu odali njegovoj smrti poštovanje kakvo zaslužuje. U Zastupničkom domu SAD-a, tijekom trenutka “tihe molitve i sjećanja” na Kirka, republikanska zastupnica Lauren Boebert zatražila je da se molitva izgovori naglas. “Tihe molitve daju tihe rezultate,” rekla je. Demokratski zastupnici počeli su je nadglasavati, optužujući republikance da su ignorirali prijašnje školske pucnjave.
S druge strane Atlantika, u Europskom parlamentu, lijevo orijentirani zastupnici uspjeli su prirediti još odvratniji prizor. U Strasbourgu je švedski zastupnik Charlie Weimers iz Švedskih demokrata pokušao iskoristiti svoje vrijeme za govor kao minutu šutnje u Kirkovu čast. No potpredsjednica Parlamenta, Katarina Barley, nastavila je govoriti: “O tome smo razgovarali i znate da je predsjednica rekla ‘ne’ minuti šutnje,” što je izazvalo pljesak i ovacije centrističkih i lijevih zastupnika.
Bilo bi licemjerno s moje strane reći da ljudi koji izgovaraju ove grozote sami potiču nasilje i da bi trebali snositi pravne posljedice. Riječi nisu nasilje – to je bila cijela Kirkova poruka. Ako išta, upravo ideja da riječi mogu izazvati stvarnu, fizičku štetu dovela nas je do ove situacije. Pogledajte Kirkove rasprave s raznim plavokosim studentima i zamjenica they/them – jasno je da oni vjeruju kako im netko s drugačijim mišljenjem nanosi bol ili prijetnju.
“Kad ljudi prestanu razgovarati, tada dolazi nasilje”
Možda baš to posebno boli. Kirk svoje protivnike nije smatrao zlim ili manje vrijednim ljudima. Smatrao je da su zavedeni. Zato je svoj život posvetio razgovoru s tim ljudima i pokušaju da im promijeni mišljenje, čak i kad su jasno davali do znanja da ih rasprava ne zanima i da ih nikada neće zanimati. Čak ni nakon njegove smrti ne žele mu priznati isto ono dostojanstvo koje je on davao njima – da ga tretiraju kao ljudsko biće.
Kirk je prepoznavao moć slobode govora. Shvaćao je užas koji nas čeka onoga trenutka kada zaboravimo važnost otvorene rasprave i odbijemo političke protivnike tretirati s osnovnom ljudskošću. Kad je umro, doslovno je na sebi imao majicu s natpisom “freedom” preko prsa. Njegove vlastite riječi to najbolje sažimaju: “Kad ljudi prestanu razgovarati, tada dolazi nasilje.”
