Kršćanska Europa pretvara se u kontinent sekularnih muzeja i džamija
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 08 Listopad 2025 13:01
Jedna od najvećih tema suvremenoga europskog društva jest pitanje migracije, demografskih promjena i sudbine kršćanske civilizacije. Dok se u zapadnim političkim i crkvenim krugovima već desetljećima forsira ideologija multikulturalizma, pojedini glasovi upozorenja bivaju marginalizirani, isključeni ili proglašeni „radikalnima“.
No glasovi poput onoga kardinala Gerharda Müllera, bivšega pročelnika Kongregacije za nauk vjere, teško se mogu ignorirati jer dolaze iz srca Katoličke crkve, ali i iz srca Europe koja pred našim očima mijenja svoj civilizacijski kod.
Müllerova kritika: Njemačka na rubu civilizacijskog sloma
Kardinal Müller u posljednjim je nastupima jasno artikulirao bojazan da Njemačka – zemlja u kojoj je rođen i odrastao – više nije ona ista zemlja kakva je bila u njegovoj mladosti. On govori o infiltraciji stranaca, osobito muslimana, te upozorava da bi Njemačka mogla postati država s muslimanskom većinom u kojoj će kršćani biti svedeni na građane drugoga reda.
Njegove tvrdnje zvuče šokantno, ali iza njih stoji neporeciva statistika. Prema Mülleru, u Njemačkoj se danas bilježi osamnaest napada nožem dnevno i dvije do tri grupne silovanja u kojima su najčešće počinitelji mladi migranti. U školama se već događa ono na što su mnogi konzervativni analitičari upozoravali: muslimanska djeca brojčano nadmašuju kršćansku. Na ulicama njemačkih gradova sve se češće viđaju slike koje podsjećaju više na Damask ili Kabul nego na Mainz, Köln ili Frankfurt.
Müller podsjeća na povijesni primjer sjeverne Afrike: do sedmoga stoljeća bila je to u cijelosti katolička regija, premda chtiopterećena određenim herezama poput donatizma. Pet stoljeća kasnije, nakon dolaska islama, katoličanstvo je ondje gotovo potpuno nestalo. Što jamči da se sličan scenarij ne će dogoditi i u Europi, pita se njemački kardinal.
Posebno zabrinjava činjenica da su – kako on tvrdi – i biskupi često nesvjesni ozbiljnosti situacije. Müller ističe da je u njegovu rodnom Mainzu prije pedeset godina 70 % stanovništva bilo katoličko, dok je danas taj postotak pao na 27 %. Migracije, sekularizacija i pad nataliteta učinili su svoje. Trenutno, oko 30 % stanovništva Njemačke nisu etnički Nijemci, a riječ je mahom o mlađoj populaciji, što znači da će u sljedećih 20–30 godina islam postati dominantna religija. Njegova je dijagnoza neumoljiva: „Bitke nije ni bilo – bila je to infiltracija.“
Kontrapunkt: papa Lav XIV. i američka perspektiva
Dok Müller zaziva buđenje Europe i upozorava na islamizaciju, s druge strane čujemo posve drukčiji ton iz usta pape Lava XIV. U razgovoru za američke medije papa je jasno dao do znanja da ne želi ulaziti u „partizanske rasprave“ s Donaldom Trumpom, ali je naglasio da bi američki biskupi trebali „angažirati“ Trumpa oko pitanja migracije, lav dostojanstva svakoga čovjeka i prava migranata. Drugim riječima, dok Müller islam vidi kao prijetnju, papa Lav migraciju promatra kao izazov i priliku.
Ova razlika nije slučajna. Papa Lav gleda svijet iz američke perspektive. U Sjedinjenim Državama, migranti su u većini slučajeva latinoamerički katolici, a ne muslimani. Njihov dolazak, iako izaziva napetosti na političkoj razini, s crkvenoga gledišta znači ojačanje katoličkog tijela u zemlji koja je povijesno obilježena protestantskim identitetom. U Europi, međutim, stvarnost je sasvim drukčija: migracijski valovi dolaze pretežno iz islamskih zemalja Bliskoga istoka i Afrike. Tako ono što u Americi može značiti „novi katolički val“, u Europi znači smrt katoličke tradicije.
Ovdje se ogleda i paradoks suvremene Crkve: dok europski prelati poput Müllera upozoravaju na islamizaciju i dekristijanizaciju, rimski vrh često istupa u korist migracije, promatrajući je iz globalističke vizure. Rezultat je duboki nesporazum i svojevrsna shizofrenija: na jednoj strani „teologija otvorenih vrata“, a na drugoj empirijska stvarnost noževa, silovanja i geta u predgrađima.
Austrija: katolicizam ispod 50 %
Da Müller ne govori napamet potvrđuju i dramatični podatci iz susjedne Austrije. Prema službenim statistikama, udio katolika u Austriji pao je ispod 50 %, prvi put u povijesti. Katoličkoj crkvi danas pripada oko 4,5 milijuna ljudi, dok ukupno stanovništvo broji nešto više od 9 milijuna. Dakle, katolici su postali manjina u vlastitoj zemlji.
Razlozi su višestruki: demografski pad, sekularizacija i masovni istupi iz Crkve, najčešće zbog izbjegavanja plaćanja crkvenog poreza. Samo u 2024. godini Crkvu je napustilo više od 71.000 ljudi. Vjerska praksa još je poraznija: manje od 10 % katolika redovito ide na misu. U Beču su muslimanska djeca već postala najbrojnija skupina u državnim školama. Ako se trenutačni trendovi nastave, Austrija će u jednoj generaciji izgubiti katolički identitet koji je stoljećima bio uporište Habsburške Monarhije i središnje Europe.
Austrijski primjer savršeno ilustrira ono na što upozorava Müller: civilizacijska transformacija događa se pred našim očima, a odgovor etabliranih struktura izostaje.
Engleski slučaj: prosvjedi i savezništvo wokeizma i islama
Engleska nudi poseban uvid u ovu dramatičnu priču. Dok Papa govori o ljudskom dostojanstvu migranata, a Müller o noževima i silovanjima, na engleskim ulicama odvijaju se scene koje pokazuju da je sukob već sada otvoren. Prosvjed u engLondonu 13. rujna 2025. okupio je više od 150.000 ljudi, a neki izvori tvrde da je brojka bila i znatno veća (oko milijun prosvjednika). To je bio jedan od najvećih antiimigracijskih prosvjeda u novijoj povijesti Ujedinjenoga Kraljevstva.
Narod sve manje vjeruje elitama koje tvrde da je multikulturalizam bogatstvo. U stvarnosti, Engleska je postala poligon za savezništvo woke ideologije i islamizma. Kardinal Müller je precizno dijagnosticirao taj fenomen: u početnoj fazi wokeizam je koristio islamizam kao oruđe za slabljenje kršćanske tradicije i identiteta. No stvarnost pokazuje da će taj savez biti kratkoga daha jer islamizam nema ništa zajedničko s woke-agendom homoseksualizacije društva. Paradoksalno, upravo će ljevičarski ideolozi postati prve žrtve onih kojima danas otvaraju vrata.
Engleski slučaj pokazuje da je otvoreni sukob između starosjedilačkog stanovništva i migranata sve izgledniji. Müller ne isključuje mogućnost građanskoga rata, podsjećajući na sirijski scenarij. Kad ljudi shvate da su vlastite kćeri nezaštićene, a institucije zakazuju, tada dolazi do točke pucanja. Prosvjedi u Londonu i drugim gradovima samo su prvi simptom duboke krize povjerenja i legitimiteta.
Europa na prekretnici
Sve ove priče – Müllerova upozorenja, Papina američka perspektiva, austrijski demografski slom i engleski prosvjedi – čine mozaik jedne velike istine: Europa je na prekretnici. Na jednoj strani stoje oni koji vjeruju u „otvorene granice“ i „multikulturalno bogatstvo“, a na drugoj strani oni koji vide kako se pred njihovim očima briše kršćanski identitet i kultura.
Papa Lav XIV., promatrajući svijet iz američke vizure, možda ne vidi ovu europsku tragediju. U Americi migranti mogu značiti novu snagu Katoličke crkve. U Europi migranti znače posljednji čavao u lijesu katoličke civilizacije. To je ključna europarazlika. I dok se Crkva u Americi hrani novim valovima latinoameričkih katolika, Crkva u Europi iz dana u dan gubi vjernike, crkve se zatvaraju, a džamije niču.
Austrija je već pala ispod 50 % katolika. Njemačka je pred sličnim scenarijem. Engleska svjedoči otvorenim sukobima na ulicama. Ako Europa ne pronađe snagu za novi kulturni i duhovni preporod, Müller će biti u pravu: kršćani će postati građani drugoga reda, a Europa će biti izgubljena.
Pritom valja naglasiti: krivnja je primarno na samim Europljanima. Nije islam taj koji stvara prazninu, nego su je stvorili mlaki, dekristijanizirani narodi koji su se ili otvoreno odrekli vjere svojih predaka ili je prakticiraju na način koji je posve lišen snage i uvjerenja, tj. koji je posve formiran u relativističkim konceptima. Islam tek koristi nastali vakuum. Gdje se križ povlači, ondje polumjesec zauzima prostor.
Ono što je nekoć bila kršćanska Europa – kontinent svetaca, mučenika, sveučilišta, katedrala i umjetnosti – danas se pretvara u kontinent sekularnih muzeja i džamija. Mlaki europski kršćani, koji se srame vlastitoga identiteta i vjere, pružaju islamu otvorena vrata. Umjesto da iznova otkriju snagu evanđelja i stanu u obranu svojih naroda, oni se povlače u komfor relativizma i potrošačkog blagostanja. A povijest neumoljivo pokazuje: tamo gdje kršćanstvo oslabi, ne ostaje neutralna praznina, nego nastupa nova duhovna i politička sila.
Davor Dijanović
