Politički obračun na Fakultetu političkih znanosti: Sloboda mišljenja pod prijetnjom cenzure
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 16 Prosinac 2025 16:09
Ustav Republike Hrvatske jamči građanima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, a verbalni delikt je zakonom zabranjen. Međutim, recentni slučaj profesora Borisa Havel s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, koji je zbog sarkastične objave na društvenim mrežama dobio opomenu pred otkaz, otvara niz pitanja o granicama slobode izražavanja i političkoj cenzuri u akademskom okruženju.
Objavu koja je izazvala reakcije javnosti, komentirajući skup „Ujedinjeni protiv fašizma“ i novinarku Maju Sever, Havel je napisao u sarkastičnom tonu, no s obzirom na naknadne reakcije, čini se da se u akademskom okruženju ne primjenjuju ista pravila kada su u pitanju politički i ideološki stavovi.
Ovaj slučaj ne samo da odražava politički obračun unutar obrazovnog sektora, već predstavlja i politički incident bez presedana u povijesti moderne Hrvatske. Stegovni postupak pokrenut protiv profesora Havela, zbog izjava koje su smatrane seksističkim i neprimjerenima, povukao je brojna pitanja o slobodi govora i izražavanja u javnoj sferi, kao i o tome do koje mjere javne institucije mogu i smiju ograničiti izražavanje mišljenja svojih zaposlenika.
Stegovno povjerenstvo Fakulteta političkih znanosti izreklo je profesorovoj izjavi sankcije u obliku opomene pred otkaz, dok se s druge strane ne primjenjuju iste mjere prema drugim profesorima koji su iznosili stavove koji također nisu bili u skladu s općim normama političke korektnosti ili su izazvali kontroverze, poput profesora Dejana Jovića i dekana Fakulteta. Ovaj nesklad u primjeni pravila izaziva ozbiljne sumnje u poštenost i transparentnost stegovnog postupka, čime se dovodi u pitanje i temeljno načelo jednakosti pred zakonom.
Za ovaj politički obračun na Fakultetu političkih znanosti postavlja se pitanje ne samo prirode i pravnih posljedica takvih izjava, već i toga koliko se sloboda mišljenja smije ograničiti u akademskim institucijama koje bi, kao nositelji intelektualne slobode, trebale biti bastioni kritičkog mišljenja i javne debate. Naposljetku, takvi slučajevi mogu stvoriti atmosferu straha među zaposlenicima, koji bi mogli odustati od izražavanja svojih stavova, bilo iz straha od sankcija ili zbog pritiska ideološke homogenizacije unutar obrazovnih institucija.
