Meter: Zelenskom ostale samo dvije opcije, loša i gora
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 31 Prosinac 2025 15:14
I još jedna važna stvar, europske vođe definitivno su gurnute u kraj od pregovaračkog stola, a da to ne bi izgledalo baš tako otužno – preuzele su ulogu „odvjetnika“ Volodimiru Zelenskom (kako potonji zna da ga Trump baš i ne voli previše, na tu je njihovu ulogu za sada pristao). Oni ga savjetuju što i kako govoriti s Trumpom, na čemu mora inzistirati, gdje može biti popustljiv a gdje ne i td.
Američki predsjednik Donald Trump jučer je na Floridi ugostio ukrajinskog čelnika Volodimira Zelenskog, a uoči početka razgovora nazvao je ruskog vođu Vladimira Putina i s njim razgovarao sat i 15 minuta.
Naravno, sve se to odvijalo u kontekstu američkog mirovnog plana za završetak ukrajinskog rata, a jedno od obilježja spomenutih razgovora svakako je i konačna potvrda da je upravo ovo ključni trio koji će i u buduće pregovarati, sve dok se konačno ne postigne po sve strane prihvatljivi sporazum.
Međutim, već je odavno jasno kako jedna od tih strana neće moći biti odveć zadovoljna, jer je to logika svakog rata. Pa ako i nema apsolutnog pobjednika odnosno poraženog, uvijek ima onog koji je u slabijem strateškom položaju i koji je zapravo primoran činiti veće ustupke od suprotstavljene strane s obzirom kako bi nastavak rata po njega imao još pogubnije posljedice.
U konkretnom slučaju, slabiji položaj definitivno je ukrajinski, po svim ključnim parametrima: od stanja na bojišnicama i omjera vojne snage općenito, preko gospodarskog i financijskog stanja, razrušenosti civilne i industrijske infrastrukture, pa sve do ratnog zamora samog stanovništva. Iako je i ruskim građanima općenito dosta rata i većina njih sigurno ne bi imala ništa protiv da se isti uskoro završi, Ukrajincima ga je kudikamo više dosta s obzirom kako se vodi na njihovom teritoriju.
Ukrajina je ona koja gubi svoj državni teritorij svakim novim danom vojnih operacija, a što je trend još od 2024. godine, koji je u 2025. prerastao gotovo u proces. Dinamika ruskog osvajanja ukrajinskih teritorija u posljednja tri mjeseca prebacila je čak i onu s početka rata u prvoj polovici 2022. godine, prema analizama pojedinih uglednih zapadnih i ruskih medija.
Europske vođe gurnute sa strane
I još jedna važna stvar, europske vođe definitivno su gurnute u kraj od pregovaračkog stola, a da to ne bi izgledalo baš tako otužno – preuzele su ulogu „odvjetnika“ Volodimiru Zelenskom (kako potonji zna da ga Trump baš i ne voli previše, na tu je njihovu ulogu za sada pristao). Oni ga savjetuju što i kako govoriti s Trumpom, na čemu mora inzistirati, gdje može biti popustljiv a gdje ne i td.
Međutim, odvjetnik je odvjetnik, ali klijent je uvijek onaj koji na kraju može (u ovom slučaju i mora) donijeti konačnu odluku. Ako je nezadovoljan odvjetničkim uslugama može odvjetnike otpustiti i uzeti druge, a može se zastupati i sam.
Koliko je tragikomična postala uloga europskih lidera najbolje svjedoči i prošlotjedni intervju glavnog tajnika NATO saveza Marka Ruttea (objavio ga je u četvrtak Euronews) koji se usprotivio bilo kakvom slanju europskih mirovnih snaga (prije svega EU-a) u Ukrajinu nakon potpisivanja mirovnog sporazuma, jer je to prerogativ NATO saveza. Europskoj uniji ne treba vlastiti vojni savez, već se mora oslanjati na NATO odnosno na SAD – sukus je riječi glavnog tajnika (koji je odgovoran i jedino sluša Donalda Trumpa, inače nikada ne bi ni sjeo na tu dužnost) koji je prije toga bio premijer jedne od najutjecajnijih država Unije – Nizozemske.
Time je Rutte zadao snažan udarac Emmanuelu Macronu, Keiru Starmeru i Friedrichu Merzu, kao predvodnicima tzv. Koalicije voljnih tj. onih koji bi rado poslali europske združene snage u Ukrajinu, ali pod uvjetom da im SAD omogući sigurnosna jamstva. Potonji pak to nikako ne želi, jer ne bi htio bilo kada biti uvučen u rat s Rusijom za tuđe interese. Rat – koji bi u takvim okolnostima, kakve bi se u tom slučaju posložile u Ukrajini, bilo tko mogao isprovocirati i mimo volje Washingtona.
Spomenuta koalicija će se sastati u svom središtu, pokraj Pariza, kako upravo reče Macron, već početkom siječnja, kako bi razmotrila sve novonastale elemente odnosno okolnosti vezano uz mirovne pregovore i sukladno tome odredila svoje buduće planove.
Dakle, sve gore navedeno su bile ključne postavke uoči (ne samo) jučerašnjih razgovora na Floridi i na relaciji Trump-Putin. Čime su oni na kraju rezultirali i tko je najveći gubitnik (barem za sada) pomoći će nam razjasniti dobro informirani ukrajinski medij Strana koji je o tome donio svoju kraću analizu, za koju smatram da je vrijedi objaviti iako i ona ima svojih nedostataka, ali prije svega zbog činjenice da je pregovarački proces još u tijeku.
O tome najbolje svjedoči i današnja vijest iz Moskve, prema kojoj se uskoro očekuje novi telefonski razgovor između Trumpa i Putina, jer Moskva čeka službene rezultate jučerašnjih Trumpovih razgovora sa Zelenskim te prije toga ne namjerava davati bilo kakve ocjene istih. Ali, kako je to danas rekao Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov, Moskva smatra da je mir u Ukrajini sada bliži nego ikad.
Međutim, pogledajmo ipak što o svemu tome piše spomenuti ukrajinski medij u svojoj današnjoj analizi.
Neuspjeh plana ukrajinske vlade i Europe
Glavni rezultat jučerašnjih razgovora predsjednika Ukrajine i Sjedinjenih Država bio je neuspjeh plana ukrajinske vlade i Europe da nagovori Donalda Trumpa da prihvati 20 točaka Volodimira Zelenskog kao novi mirovni prijedlog. Da se to dogodilo, čelnik Kremlja Vladimir Putin bi ga sigurno odbacio, a bilo bi moguće zahtijevati nove proturuske sankcije i druge mjere pritiska od američkog predsjednika, kako je to naložio američki senator Lindsey Graham.
Sudeći po Trumpovim komentarima, on i dalje inzistira na ustupcima Kijeva (poglavito teritorijalnim).
Nadalje, ruski pomoćnik predsjednika Jurij Ušakov, komentirajući razgovor između Putina i Trumpa, posebno je naglasio da sui se oba predsjednika složila da bi prekid vatre “pod izlikom referenduma” samo produžio rat (podsjećam da je Zelenski tražio u tu svrhu 60-dnevno primirje, op.ZM.). Ušakov je također ponovio rusko inzistiranje na povlačenju ukrajinskih trupa iz Donjecke regije (“Kijev mora donijeti hrabru odluku o Donbasu”). Sam Trump je također izjavio da se “o prekidu vatre ne raspravlja u pregovorima o Ukrajini jer ga je vrlo lako prekršiti”.
Istovremeno, Zelenski je na medijskoj konferenciji s Trumpom ponovio potrebu za referendumom o teritorijalnim pitanjima.
I tako se, na prvi pogled, čini da su pregovori došli do slijepe ulice, jer glavno sporno pitanje – teritorijalnost (odnosno povlačenje ukrajinskih trupa iz Donbasa) – ostaje neriješeno, što su potvrdili i Trump i Zelenski.
Dvije nijanse, kao izlaz iz „slijepe ulice“
Međutim, postoje dvije nijanse koje ukazuju na to da bi mogao postojati izlaz iz zastoja.
Prvo, sudeći prema Trumpovim komentarima, on se zalaže za odobravanje teritorijalnog pitanja i drugih spornih detalja mirovnog plana ne putem referenduma (što bi zahtijevalo prekid vatre duž crte bojišnice, čemu se Rusija protivi, a pozitivan rezultat referenduma nije zajamčen), već putem parlamentarnog odobrenja. Sam Zelenski je to čak i dopustio, iako uz upozorenje da bi želio staviti teritorijalna pitanja na referendum. Trump je, u međuvremenu, rekao da je spreman, ako bude potrebno, osobno govoriti u ukrajinskom parlamentu u znak podrške mirovnom planu.
Drugo, Zelenskom ne treba referendum ili odluka Rade da bi naredio ukrajinskim oružanim snagama povlačenje iz Donjecke regije. Primjerice, Glavni stožer ukrajinskih oružanih snaga nedavno je najavio povlačenje ukrajinskih trupa iz Severska. Rada nije glasala o tome, a pitanje nije stavljeno na referendum. Isto tako, ukrajinsko zapovjedništvo moglo bi objaviti svoju odluku o povlačenju iz Slavjanska, Kramatorska, Družkovke i drugih gradova pod ukrajinskom kontrolom u Donbasu “zbog vojne nužde” i kako bi se “spasili životi vojnika i dosegli povoljniji obrambeni položaji”.
Takva “vojna nužda” mogla bi nastati, na primjer, ako bi ruske snage uspjele zauzeti Dobropilje i Belozerske s jedne strane, te Liman i druga naselja u Donjeckoj regiji na lijevoj (sjevernoj) obali Severskog Donjeca s druge strane, kao i napredovati kroz Kostjantinivku i od Severska do Slavjanska i Kramatorska. Nakon toga, s obzirom na trenutačni domet dronova, ukrajinske trupe u preostalom dijelu Donjecke regije efektivno bi bile okružene. Međutim, to će potrajati.
Međutim, kako su izjavili Trump i Zelenski, proces pregovora je u tijeku i nastavit će se “u nadolazećim tjednima”. Tijekom tog vremena, teoretski bi se mogle dogoditi promjene na prvoj crti bojišnice koje bi dovele do povlačenja ukrajinskih trupa iz Donjecke regije. Nakon toga, mogao bi se postići sporazum o prekidu vatre, a Zelenski bi mogao najaviti referendum. Štoviše, referendum bi se bavio ne samo teritorijalnim pitanjem već i cjelokupnim mirovnim planom. I izbor tada neće biti “podržavate li gubitak teritorija ili ne”, već (figurativno) “podržavate li mir ili želite više rata, poslovanja i nestanka struje”. I daleko je od sigurnog da će, s ovim postavljenim pitanjem, većina Ukrajinaca glasati protiv.
Priprema izbora
I postoji još jedna važna točka. U petak je održan prvi sastanak radne skupine za pripreme izbora, koji je prethodno najavio David Arahamia, voditelj frakcije Sluga naroda. Prema riječima Olge Aivazovskaje, voditeljice organizacije Opora, Arahamia je najavio da je plan istovremeno održati i predsjedničke izbore i referendum o mirovnom sporazumu. Štoviše, bit će moguće i online glasanje. To znači da bi Zelenski, prvo, mogao pokušati zadržati vlast kao “predsjednik mira” i “jamac poštivanja mirovnih sporazuma”. Drugo, mogao bi pokušati jamčiti ishod i izbora i referenduma putem online glasanja (gdje se može manipulirati bilo kojim brojem).
Ova opcija mogla bi odgovarati i Trumpu i Putinu. Za potonjeg je održavanje referenduma tijekom primirja duž linije fronta neprihvatljivo, jer bi glasovanje o povlačenju ukrajinskih trupa iz Donbasa gotovo 100% zajamčeno propalo. Međutim, ako se referendum objavi nakon povlačenja ukrajinskih oružanih snaga iz Donjecke oblasti, Kremlj bi ga mogao podržati (i referendum i, posljedično, primirje), budući da bi tada bio uglavnom ravnodušan prema ishodu referenduma i što će se dogoditi sa Zelenskim – hoće li ostati na vlasti ili će ga zbrisati još jedan Majdan, optužen za “izdaju”.
Sada sve ovisi o Zelenskom
Ukratko: gotovo sve sada ovisi o Zelenskom. Hoće li se odlučiti za gore opisani put (povlačenje trupa iz Donbasa nakon čega slijedi referendum i izbori) ili ne? Taj je put nesumnjivo opasan za njega – mogao bi biti optužen za izdaju i pokušaj uzurpacije vlasti.
Ali nastavak rata također je izuzetno opasan, kako za njega osobno, tako i za zemlju u cjelini. Uvjeti mirovnog sporazuma mogli bi se dodatno pogoršati (i nije sigurno da će trenutni američki prijedlozi za sigurnosna jamstva za Ukrajinu do tada ostati na snazi). Isto vrijedi i za unutarnju političku situaciju, koju i dalje potresaju korupcijski skandali.
Štoviše, imamo primjer “besmrtnog” armenskog premijera Nikola Pašinjana. Nakon njegova poraza u ratu u Karabahu 2020. godine, mnoga su predviđanja govorila da je politički leš. No, Pašinjan se održao na vlasti, pozicionirajući se kao “jamac mirovnih sporazuma” i proglašavajući pomirenje sa susjedima – odnosno Turskom i Azerbajdžanom – svojim strateškim ciljem.
Štoviše, u nastojanju da postigne to pomirenje, čak je otišao toliko daleko da je genocid nad Armencima 1915. godine, koji su počinili Turci, proglasio “narativima KGB-a“. Iako je donedavno bilo jednako teško zamisliti takve izjave od armenskog vođe kao što je sada teško zamisliti Zelenskog kako pristaje na povlačenje trupa iz Donjecke regije – zaključuje Strana.
Drugim riječima, ukrajinski medij sugerira kako bi Zelenski ipak mogao odabrati put predaje preostalih dijelova Donbasa koji su pod ukrajinskim nadzorom Rusiji, kao manje opasan po sebe, ali prije svega po zemlju koju vodi.
