Hrvatska na udaru provokatora s istoka
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 29 Ožujak 2026 14:08
Zagreb i cijelu Hrvatsku krajem ovog radnog tjedna pogađa snažno olujno nevrijeme. Kiša neumoljivo pada, vjetar ruši sve pred sobom, stabla padaju na automobile, lete krovovi, otkazuje se nastava u školama, a promet se pretvara u totalni kaos.
U domaćoj politici znatno je mirnije, sezona saborskog preslagivanja je na izmaku, a čini se kako će završni čin biti najavljeno povlačenje Kreše Beljaka iz Sabora i utrčavanje njegove zamjene, Darka Vuletića, u Plenkovićev tabor. Da nema Aleksandra Vučića koji u svojem stilu retorički napada Hrvatsku i Hrvate, ne znam o čemu bih danas uopće pisao, možda samo o drugom provokatoru s istoka Drašku Stanivukoviću.
Ovaj gradonačelnik Banja Luke, koji se nekad predstavljao kao proeuropski političar nove generacije, preuzeo je Vučićevu prokušanu taktiku i nastoji na naš račun jeftinim provokacijama osvojiti koji postotni poen podrške više u svojem sokaku. U ovotjednom pregledu bit će riječi o provokacijama s istoka i stvarnim namjerama dvojice srpskih političara, jednog iz Beograda i drugog iz Banja Luke, reakcijama iz Hrvatske te stvarima oko kojih prema istočnim susjedima ne smijemo biti popustljivi.
Vučić već godinama svako malo o Hrvatskoj
Odnosi hrvatskih i srpskih političara nakon završetka Domovinskog rata, razumljivo, nikad nisu bili idilični.
Osim ratnih strahota i proizašlih posljedica, pitanja nestalih i graničnih sporova, bilateralne odnose narušavale su i dnevnopolitičke provokacije.
Neću biti previše subjektivan kada konstatiram da su one u najvećem broju slučajeva dolazile s njihove, srpske strane.
Takav modus operandi srpske politike spremno je prihvatio i unaprijedio srpski predsjednik Aleksandar Vučić koji u preko desetljeća svoje čvrste vladavine u Srbiji svako malo retorički okrzne Hrvatsku i Hrvate.
Nedavno je Vučić fantazirao o navodnom vojnom savezu Hrvatske, Albanije i Kosova koji ugrožava Srbiju. U svojem je stilu, kao i uvijek izigravajući žrtvu, teatralno izjavio kako ga brine “šutnja u međunarodnim krugovima o tom savezu”, ali da će se on tim “problemom” ozbiljno pozabaviti.
Vučićeve izjave u kojoj za navodno planiranje agresije na svoju zemlju optužuje Albaniju, Kosovo i Hrvatsku, naravno, nema nikakvog uporišta u stvarnosti.
To zna i Vučić.
Njegova namjera nije, niti je ikada bila govoriti istinu. Ovu izjavu kao i druge slične treba promatrati isključivo kao provokaciju s ciljem mobiliziranja vlastitog biračkog tijela.
Ovoga puta to čini uoči lokalnih izbora u Srbiji…
Stanivuković po uzoru na Vučića
U posljednje vrijeme Vučića po bezobrazluku i provokacijama u stopu prati Draško Stanivuković.
Samo napomenimo da je ovaj mladi političar koji obnaša dužnost gradonačelnika Banja Luke nekad slovio za mladog, umjerenog političara usmjerenog prema budućnosti.
Stanivuković je posljednjih mjeseci svojim kravalima više puta došao u centar pozornosti hrvatske javnosti.
Prvo je krajem siječnja povodom pravoslavnog praznika svetog Save u Gračacu izrekao niz kontroverznih izjava.
“Da podržavamo i znamo naše korijene. Da neko dijete koje je rođeno u Banja Luci nikad ne zaboravi Republiku Srpsku Krajinu“, rekao je.
“Mi u Banja Luci puno mislimo na ove naše krajeve, mjesta, općine. Da znaju put svetosavlja, da znaju put naše vjere, da znaju tko smo i da znaju da ova zemlja pripada nama“, dodao je.
Nakon toga Stanivuković je u nekoliko navrata, a posljednji put prije nekoliko dana, radio “cirkus” na granici zbog čega je i priveden.
Banjalučki gradonačelnik sve je to naravno iskoristio za novu rundu provokacija, optužbi i uvreda na račun Hrvatske uz nezaobilazno izigravanje žrtve i ugroženosti svih Srba.
Retorika koje se ne bi postidio ni Aleksandar Vučić.
Kao i u slučaju Vučića, osim nedostatka kućnog odgoja, i kod Stanivukovića se zasigurno prvenstveno radi o namjeri prikupljanja jeftinih političkih poena, u njegovom slučaju u Banja Luci.
Međutim ne bi bilo na odmet da se SOA malo ozbiljnije pozabavi likom i djelom Stanivukovića i ispita zašto svako malo dolazi u RH, što on zapravo tu i za koga radi…
Je li ih moguće ignorirati?
Osobno pripadam u onu skupinu koja bi najradije Vučića, Stanivukovića i sve ostale vučiće i stanivukoviće najradije ignorirala jer bi im to bila i najveća kazna.
Međutim, iz niza razloga to nije uvijek moguće.
Prvo, provokatori s istoka nekada zaista prijeđu svaku mjeru, poput Stanivukovića u Gračacu, te im je onda zaista potrebno odbrusiti i reći im što ih ide. Još bi učinkovitije bilo kada ih se jednostavno više ne bi puštalo u zemlju.
Drugi razlog zašto je našim političarima teško ignorirati Vučića, Stanivukovića i slične jest opčinjenost dijela naših medija njima i prenošenje na sva zvona baš svake njihove budalaštine. To onda u javnosti stvara obavezu našim političarima da im na neki način ipak odgovore.
Prilikom reakcija, kada do njih ipak mora doći, naši bi političari svih boja, okusa i mirisa trebali zadržati sabranost i ne spuštati se na njihov balkanski nivo uvreda, primitivizma i prijetnji. Jer to je samo voda na mlin onima preko naših leđa provokacijama i uvredama nastoje u Srbiji i Republici Srpskoj osobno politički profitirati.
Zbog toga, ma koliko meni osobno Miro Bulj inače simpatičan bio i koliko mnogima njegova oštrina prema Vučiću i njegovim pobočnicima imponira, ne vidim neki pretjerani smisao za hrvatske nacionalne interese u njegovom nadglasavanju s istočnim susjedima.
Oko nekih stvari ne smije biti popusta
Sa Srbijom, srpskim političarima u BiH, ali i općenito sa svima onima koji hinjenjem sukoba i nestabilnosti preko naših leđa nastoje profitirati, po mojem mišljenju treba funkcionirati na sljedeći način:
1) Na svakodnevnoj razini svi naši političari trebali bi, kada god je to moguće, ignorirati provokacije.
2) Umjesto zamaranja sa susjedima potrebno je usredotočiti se na sebe i svoja posla. Hrvatska s jakim gospodarstvom, snažnom vojskom i visokim standardom građana najbolji su odgovor svima onima koji nam ne misle dobro.
3) U odnosu sa Srbijom na najvišoj političkoj razini potrebno je zadržati najčvršći mogući stav oko ključnih nacionalnih interesa. U prijevodu, oko granice, nestalih, ratne odštete, prava hrvatske manjine u Srbiji, ne smije biti popuštanja.
