Dawn Dawns: U tijeku je rat protiv istine

Detalji

Objavljeno: Ponedjeljak, 14 Siječanj 2019 13:00

fShare

Tweet

Kreatori istine u bivšoj SFRJ, već od 45-te godine, odredili su koja i kakva istina smije egzistirati u njihovoj državi. Tako je istina  smjela biti samo ona, koja je ideološki oblikovana  prema njihovim željama i pravilima. Današnja vlast, samo nastavlja takvo postupanje,  jer aktualni  sudionici u vlasti, redom su, ako ne biološki, a ono bar ideološki nasljednici tog krvoločnog jednoumlja

Najveći događaj sezone bila je nedavna proslava srpskog(?) Božića u Hrvatskoj, u političkoj organizaciji  Milorada Pupovca. Ta autorizacija kršćanske proslave Isusova rođenja prema Julijanskom kalendaru, uz  istovremeno  negiranje takve  proslave u drugih pravoslavnih skupina u Hrvatskoj, traje već niz godina, a uvedena je uz svesrdnu podršku nekadašnjeg predsjednika vlade Ive Sanadera.

Iako je on, odmah  na početku svog mandata 2003.g, u parlamentarnu većinu uključio i osam zastupnika nacionalnih manjina,  posebno su favorizirani troje iz srpske manjine, a Milorad Pupovac postao neizostavnim privjeskom njegove i svake sljedeće vlasti.

Gledajući ovo današnje Plenkovićevo i Kolindino dodvoravanje Pupovcu, prisjetimo  se „dragog Ive“. Sad nam on, sa svojim uvlakačkim  presedanom „Hristos se rodi“ na tom davnom Pupovčevom  božićnom derneku,  djeluje  tek kao đak prvak, naspram ovakvih  sljedbenika.

 Nekada je Sanader, redovito  pronalazio  novčić  u srpskoj pogači, a ove godine je taj novčić „pronašao“ gradonačelnik Bandić, što je vrlo znakovito, posebice kad se uzme u obzir bujanje članstva njegove stranke i njenih novopridošlih predstavnika u aktualnoj vlasti.

Odmah nakon tog derneka uslijedili su i prigodni  darovi hrvatskom pučanstvu. Očito prema direktivi glavnog, nadpartnera u svakoj vlasti. Objavila ih je Plenkovićeva  ministrica Obuljen, nadležne za (ne) kulturu tipa Frljić i slični.  Učinila je to najavom kriminaliziranja  i procesuiranja objava na društvenim mrežama, posebice misleći na najpopularniju mrežu Facebook !?!? 

Sva hrvatska povijest obiluje teškoćama i ograničenjima za hrvatski puk, pa ova najnovija najava iz usta  Plenkijeve  uzdanice,  nije ništa novo niti neočekivano, osobito znajući i prateći od početka njenu misiju u ovoj izrazito antihrvatskoj  vladi.

Jedan od izgovora je i taj da su ovakvi zakoni već doneseni u Francuskoj i Njemačkoj, a mi, navodno „moramo“ pratiti zapadnu Europu. Zanimljivo da u takvoj naprednoj  zapadnoj Europi, još uvijek nisu doneseni zakoni o zaštiti  domaćih žena od migrantskog  silovanja, klanja domaćina, uništavanja njihove imovine i drugih zala koje im čine divljie horde, koje su nahrupile u te zemlje, ali već postoje strogi zakoni koji brane domaćem pučanstvu javno  negodovanje zbog takvih događanja.

Za vlast i prateće parazite, tzv. nevladine udruge,  svaka, njima nepoželjna  istina,  već  duže vrijeme se  proglašava  „govorom mržnje“. 

Ta je floskula postala odvratna svakom normalnom Hrvatu,  jer je zlonamjerno  smišljena da bi postala priručno  oružje našim  neprijateljima, a nama branila  i sam prigovor zbog raznih neprijateljskih ponašanja pojedinaca i grupa, koji djeluju protiv nas u društvu.  

Zato nas ne čudi ni ova najnovija odluka o sankcijama. One se već provode i bez tog novog zakona, koji će samo učvrstiti i proširiti praksu kažnjavanja javnog objavljivanja istine.

Vraćamo se polako  u vrijeme, kad se istina šaptom prenosila od uha do uha, dobro pazeći da ju se ne izrekne u pogrešno uho, je bi to značilo i do tri godine zatvora. Ponekad i puno više.

Kreatori istine u bivšoj SFRJ, već od 45-te godine, odredili su koja i kakva istina smije egzistirati u njihovoj državi. Tako je istina  smjela biti samo ona, koja je ideološki oblikovana  prema njihovim željama i pravilima. Današnja vlast, samo nastavlja takvo postupanje,  jer aktualni  sudionici u vlasti, redom su, ako ne biološki, a ono bar ideološki nasljednici tog krvoločnog jednoumlja.

Zar ova vlast zaista nema pametnija i ozbiljnija posla od naganjanja ljudi po Facebook-u?!?  Navodno je povod ovome, neka neukusna objava jednog balavca, kojemu zaista nedostaje dobrog kućnog odgoja, a usput je zasmetao i Pupovcu, pa  mu je odmah presudio izjavom da za to treba ići u zatvor!  Što će nam više sudovi, kad imamo Milorada!?  

Samo da se podsjetimo: iste i još puno gore stvari, Pupovac redovito objavljuje u svojim novinama, sve u svrhu vrijeđanja i ponižavanja hrvatskog naroda koji, vrlo izdašno financira i njega i te njegove novine. 

Je li to državnički posao i najviši domet ove vlasti,  nakon Agrokora,Borg grupe i sličnih afera, koje su proizveli?  Ako je, a tako bar izgleda, onda su se srozali niže od svih dosad prikazanih sapunica.

Nakon kontrole društvenih mreža, koja se i onako, dolaskom Plenkovića, već provodi i bez novog zakona, pitamo se, što je sljedeće?  Možda otvaranje ureda za prijave protiv bračnih drugova, rodbine i susjeda, kod kojih je uočen  „govor mržnje“. Za nagradu bi takav savjestan građanin mogao dobiti npr. K+ bon za  kruh, mlijeko i ostali špeceraj u visini količine prijavljenih osoba. A za osudu i javno odricanje od takve rodbine, predlažem  još i bonus bon za TV pretplatu na HRT.

Novi oblik verbalnog delikta u Hrvatskoj vrijedi samo za Hrvate, jer  kad Nenad  Stazić usred Sabora izrazi žaljenje što pobjednici nakon drugog svjetskog rata nisu „do kraja odradili posao“, to je sasvim primjereno i ne predstavlja govor mržnje, nego je  tek nostalgično razmišljanje o prošlim vremenima i žal za propuštenom prilikom.

Također, nož i omča oko vrata našeg ponosa - Luke Modrića, najboljeg nogometaša svijeta i oštrica srpa pod vratom pjevača, dragovoljca i domoljuba MP Thompsona, nije govor mržnje, već Pupovčeva četnička satira, dok je „atentat“ s pečenom giricom i kriškom limuna, na glavnog  manjinca, zločinački čin i teška ugroza!? 

Uskoro će, već i glasno razmišljanje i primjećivanje nesklada između ovakvih pojava, postati kazneno djelo.

Odavno su  Hrvati shvatili  da je tzv. govor mržnje, zapravo neželjena i neprihvatljiva istina za odnarođenu vlast i njoj bliske, marginalne, ali kolosalno  štetne skupine u hrvatskom društvu, koje neprestano orgijaju u svojim nastojanjima  obezvrjeđivanja svega što je Hrvatima važno, i s gađenjem odbijaju sve hrvatske vrijednosti, osim hrvatskih kuna kojima im nenarodna vlast  neprestano i obilno  puni izdajničke džepove. 

Kad netko od Hrvata podnese kaznenu prijavu protiv  kakvog autora četničke  „satire“ ili  pjevača kao što je pop Porfirije Perić, to se zagubi u ladicama institucija „koje rade svoj posao“, ili se odmah nađe sudac, koji će taj problem brzo riješiti, na opću radost optuženika i njegovih zaštitnika, ne nalazeći im nikakve krivice. 

Sasvim suprotno će doživjeti optuženi hrvatski branitelj. Takvome će sudac s visoka zamjeriti što je „bio na pogrešnoj strani“ (očito suprotnoj od sučeve) i odrapiti mu zatvorsku kaznu, jer je branio svoje. A onda, kad ga teško bolesnog, iz zatvora upute na liječenje, antihrvatski mediji će prenositi tekstove, režimskih  novinara, u kojima će nas informirati kako su ogromni novci potrošeni na liječenje „ratnog zločinca“, pa k tome, još i  dodatnih „silnih“ 1.356 kuna na policijski nadzor  dotičnog, dok je boravio na liječenju. Nitko od takvih „pravednika“, nije postavio pitanje koliko npr. košta osiguranje  jalovog iživljavanja i egzibicionizma učesnika  jedne gej parade. Ne treba biti preveliki domoljub, nego tek zdrav i normalan čovjek, da bi od tog ispisanog smeća osjetio gadost i mučninu u želucu. 

Ovakva poniženja nismo doživjeli ni za jedne vlasti. Sve do dolaska anemičnog. Ignorira se i minorizira volja osamsto tisuća potpisnika, hrvatskih ljudi,  kojima je dosta torture i poniženja, samo da bi se ugodilo  jednom osvjedočenom neprijatelju svega hrvatskog. To više nije ni ludost ni glupost, nego najgora izdaja, vrijedna najveće kazne i najvećeg prezira.

Ipak, kazne će, barem zasad, dobivati samo izmaltretiran i ponižen hrvatski puk.

Za očekivati je da će uskoro i svaka primjedba o neprimjerenom ponašanju političara biti okarakterizirana kao govor mržnje, pa će autori takvih izjava biti proganjani  i kažnjavani, dok će pljuvanje crvendaća i aboliranih kokardaša  po nama i našim vrijednostima ostati satira. Hoće li se netko sjetiti da bi, u svrhu treniranja strogoće, moglo iznova započeti s naseljavanjem  Golog otoka? 

Kad najavljeni zakon bude stupio na snagu, hoćemo li prestati govoriti i pisati, ili ćemo promijeniti svoje mišljenje i razmišljanje?!  Kako se pravo na satiru priznaje samo  Pupovčevim   istomišljenicima, ostat će nam jedina mogućnost da se, spašavajući od novooktroirane  represije i progona, pismeno i usmeno,  nastavimo  izražavati u alegorijama i metaforama, a svoje prijatelje i  čitateljsku publiku,  zamolimo  da nas čitaju i prate između redova.   

Trenirajući za nadolazeće vrijeme novih ograničenja, do sljedećeg susreta, upućujem pozdrav  ZasveDrageSimpatizere :).  

Ili skraćeno ZDS !!!

Dawn Dawns

• Prethodno
• Sljedeće