HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Na spomen Porfirija Perića svakom zagrebačkom poštenom salonskom ljevičaru zapne knedla u grlu. U Večernjem listu predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko piše svojevrsni nekrolog naivnosti i gluposti zagrebačkih porfirijanaca, kluba obožavatelja lika i djela tadašnjeg zagrebačkog mitropolita. Pet godina nakon što je miljenik zagrebačke špice pokazao prave zube i bradu.

"Kada se predsjednik vladajuće stranke iz nama susjedne Srbije javno svrstava uz čovjeka koji je na srbijanskoj propagandnoj televiziji Oluju nazvao 'najvećim etničkim čišćenjem u Europi nakon Drugog svjetskog rata', koji priziva obnovu srpske Krajine i koji je jučer svjesno odbio postupiti po standardnoj proceduri naše granične policije, to nije politička solidarnost. To je državna politika s jasnim ciljem.

Vlasnik restorana Danijel Bereš ističe da je večera bila dogovorena za 80 gostiju, a na kraju ih došlo nenajavljeno 130. "Prilikom dogovora nikada nije spomenuta potreba za molitvom ili vjerskim obredom, kao ni glazba koju su doveli, kao ni dva odvojena prostora za muškarce i žene. 

Ovo je priča o nevjerojatnoj hrabrosti boraca HOS-a u Škabrnji. O pripadnicima IX. bojne HOS-a „Rafael Vitez Boban”.Ljudima koji su sve dali za svoju domovinu.

Zaključno, udruge dobro financirane iz državnog i lokalnih proračuna te stranih izvora, bliski Možemo i (ekstremno) lijevim ideologijama, žale se na manjak financiranja te preuveličavaju svoju ulogu u društvu, de facto se predstavljajući kao temelj demokracije u Hrvatskoj, pritom omalovažavajući Domovinski rat i branitelje koji su u vizuri članova tih udruga često slika „mračnih devedesetih“.

Na području kulture i tzv. „LGBT prava“ Tomašević se hvali velikim ulaganjima i pomacima, pogotovo financiranjem „nezavisne kulture“ i „ljudskopravaških“ udruga koje se iz godine u godinu povećava. „Iz područja promicanja ljudskih prava provodile su se mjere iz akcijskih planova vezanih uz ravnopravnost spolova, ravnopravnost LGBTIQ+ osoba, uključivanje Roma te integraciju stranaca.

Inicijativa za slobodnu Palestinu - bdijenje za ubijene u Palestini,  Libanonu, Siriji, Sudanu i Jemenu - H-Alter

“Nažalost, naš predsjednik tako ne misli. Zapanjujuća je ta povezanost i opsjednutost ljevice radikalnim islamskim režimima, no to vuče korijene iz povijesti Jugoslavije i SSSR-a. Ti sustavi su bili vrlo blisko povezani s radikalnim islamskim režimima”, zaključio je.

Iste osobe se istodobno i opetovano vrte u sva tri medijska oblika. To ponajbolje pokazuju imena koja su do sada gostovala u toj HRT-ovoj emisiji: Ante Tomić, Viktor Ivančić, Ivan Đikić, Boris Dežulović, Hrvoje Klasić, Marko Vučetić, Damir Grubiša, Ivana Bodrožić i dr.

Tako se ponovno javljaju i oni koji se ne bi smjeli više javljati – jugo-nostalgičari, četnici, stare komunjare te koriste one resurse koje su upravo oni, dok su bili na vlasti, žestoko proganjali. Prvenstveno slobodu govora. Ali tu vrijedi pravilo "kako za koga". Samo u "Hrvatistanu", kako ga naziva Dikan, može se dogoditi da N1 televizija "ležerno" objavi četnički pamflet Dežulovića "Jebo vas Vukovar".

Izbori u Mađarskoj 2026.: politička konkurencija, digitalna kampanja i test  dugogodišnje stabilnosti

Travanjski izbori definitivno nisu samo ‘mađarska stvar’. Unatoč tome što čini samo 1,2 posto europskog BDP-a ta država godinama je ‘staroj dami’ prava noćna mora. Viktor Orbán već šesnaest godina suvereno vlada državom, provocira i sustavno blokira razne europske inicijative poput konsenzusa o Ukrajini, odupire se ruskim sankcijama, neusklađen je s politikom migracija kao i proširenjem unije.

Kako od nacionalne manjine napraviti biznis: čestitka Miloradu Pupovcu uoči Oluje

Pin It

Uz podsjećanje na ovaj Miloradov "državotvorni" intervju, čestitam Pupovcu obljetnicu "Oluje" kojoj će prisustvovati i njegov čovjek, a još više mu čestitam na tome što je Tomu Medveda poslao u Grubore. Tamo ni jednom predstavniku institucija RH nije mjesto jer, utvrđeno je u Haagu, nemaju veze s tim zločinom

Opće je mjesto da je bivši predsjednik Ivo Josipović, a ne general Glasnović, Pupovca nazvao etnobiznismenom. Nakon što je bio Jugoslaven i početkom devedesetih član stranke "Udruženje za Jugoslavensku demokratsku inicijativu", kada je biznis jugoslavenstva propao, prebacio se na SDSS, na biznis baziran na srpstvu

Pupovac ni u jednom ni u drugom slučaju nije želio Hrvatsku, ni danas mu nije draga, ali je mora podnositi jer nema izbora, zato valja podsjetiti na Pupovčeve stavove prije veličanstvene oslobodilačke akcije "Oluja" kojom je slomljena okupacija hrvatskih teritorija, okupacija koju je Pupovac htio legalizirati.

Mene ovdje ne zanima što netko misli da Pupovac misli ili da je mislio, nego što sam Pupovac kaže. Naime, 5. rujna 1994. Pupovac je dao intervju Heni Erceg u Feralu (str. 4 i 5) u kojem je jasno dao do znanja da se zalaže za legalizaciju SAO Krajine, koju ne naziva takozvanom, da se zalaže za legalizaciju okupacije Hrvatske nastale na ratnom zločinu, od Vukovara preko Škabrnje do Dubrovnika.

Na upit Heni Erceg zašto za Srbe traži status naroda, a ne nacionalne manjine, Pupovac odgovara: "Ne može se preko noći reći: od sada ćeš biti nacionalna manjina, pogotovo ne tonom koji implicira manje vrijednu poziciju – ti si manjina i ima da bude kako mi, većina hoćemo. Treba izbjeći sve takve frustracije i ići na ono što imamo u povijesti hrvatsko-srpskih odnosa, a to je narodni sporazum."

Eto, Pupovac danas ima manjinski status i ne vidim da je frustriran; gotovo stalno, pa i danas dio je vladajuće većine, a preko srpskih Novosti "ustaškim" kunama sustavno pljuje po toj istoj državi koja mu to hračkanje obilato plaća.

A što Pupovac misli pod pojmom "narodni sporazum"? Riječ opet prepuštam Pupovcu. "Srbe treba priznati kao narod sa suverenom političkom voljom i to je osnova budućeg hrvatsko-srpskog sporazuma." Na to ga Heni Erceg pita: "Slijedom toga, naravno, Srbi će zatim tražiti priznanje teritorija koji sada drže silom?" Milorad odgovara: "Ako se hoće prijeći od rata k miru, onda će se i oko teritorijalnog aranžmana trebati stvarati kompromis." Erceg dalje traži pojašnjenje pa pita: "Budite konkretniji – znači li to Vaše zalaganje za dvije države u jednoj?"

Na to pitanje Milorad se potpuno razotkriva i odgovara: "Postoje države u svijetu koje su tako ustrojene da je vlast podijeljena među jedinicama koje čine tu državu (ne spominje okupaciju RH, nap. I.Š.). Sasvim je jasno da se unitarni koncept hrvatske države mora promijeniti i da će Hrvatska morati biti složena država."

U citiranom intervjuu ima još podosta Miloradovih, blago rečeno, bisera, pa tako u tom trenutku glavnog arhitekta svih zločina Slobodana Miloševića smatra mirotvorcem, pere ruke od zločinačke uloge Milana Martića, ni riječi o etničkom čišćenju hrvatskog življa, a na mjestima aludira u maniri ravnoteže krivnje da nam je tako i trebalo jer su – pozor, kolegice i kolege novinari, a to na jednom mjestu izričito apostrofira – krivi i hrvatski mediji.

Na pitanje Heni Erceg želi li Slobodana Miloševića amnestirati od krivnje za rat, Milorad uopće ne odgovara ništa o Miloševiću, nego se obrušava na hrvatske medije: "A ponavljam, nisu u igri bile samo grupice (! – uskličnik moj, I. Š) ljudi koje su s kokardama dolazile iz Srbije i koje su na TV bile 'zumirane' i stavljane u prvi plan za razliku od većine onih koji ili nisu znali što se događa, ili su očekivali nešto drugo. Zato se pitanje odgovornosti može uputiti i hrvatskim medijima." Eto, Pupiju su svi krivi, doduše malo jedna, malo druga strana, pa i čudi kako je najpoznatiji među mnogima, Gordan Lederer, ubijen na obavljanju novinarskog zadatka. O dr. Šreteru neću ovaj put...

Ne treba smetnuti s uma niti da su ove Miloradove želje skoro pa i bile uslišane kroz djelovanje međunarodne zajednice i plan Z4 kojim bi okupacija Hrvatske bila legalizirana, ali su ga Mile Martić i Sloba odbili jer im je bilo premalo, htjeli su pripojenje tzv. Krajine tadašnjoj Miloševićevoj Jugoslaviji, a ne "tek" državu u hrvatskoj državi. Isto kao tzv. Republika Srpska u BiH koja također želi "prisajedinjenje".

I što je preostalo nakon odbijanja Z4, dragi Milorade? Pa "Bljesak" i "Oluja", oslobađanje vlastitog teritorija, čisto kao suza i prema međunarodnom pravu i prema haaškoj presudi. Valja dodati, da nije bilo "Oluje", u Bihaću bi se dogodila nova Srebrenica, Milorade. A zločini nakon "Oluje"? Tu treba upozoriti na bitnu razliku. Zločini protiv Hrvata i Hrvatske, okupacija, bili su sustavni, službena politika Beograda i KOS-a, dok su zločini nad Srbima, civilima, bili incidenti vrijedni dubokog žaljenja, no iza njih nisu stajale institucije hrvatske države, to su bile hijene rata s hrvatske strane, a ne hrvatski general, ministar Šušak, Tuđman...

Uz podsjećanje na ovaj Miloradov "državotvorni" intervju, čestitam Pupovcu obljetnicu "Oluje" kojoj će prisustvovati i njegov čovjek, a još više mu čestitam na tome što je Tomu Medveda poslao u Grubore. Tamo ni jednom predstavniku institucija RH nije mjesto jer, utvrđeno je u Haagu, nemaju veze s tim zločinom. Izuzev DORH-a.

Ivica Šola/SD

Login Form