HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Zaključno, udruge dobro financirane iz državnog i lokalnih proračuna te stranih izvora, bliski Možemo i (ekstremno) lijevim ideologijama, žale se na manjak financiranja te preuveličavaju svoju ulogu u društvu, de facto se predstavljajući kao temelj demokracije u Hrvatskoj, pritom omalovažavajući Domovinski rat i branitelje koji su u vizuri članova tih udruga često slika „mračnih devedesetih“.

Na području kulture i tzv. „LGBT prava“ Tomašević se hvali velikim ulaganjima i pomacima, pogotovo financiranjem „nezavisne kulture“ i „ljudskopravaških“ udruga koje se iz godine u godinu povećava. „Iz područja promicanja ljudskih prava provodile su se mjere iz akcijskih planova vezanih uz ravnopravnost spolova, ravnopravnost LGBTIQ+ osoba, uključivanje Roma te integraciju stranaca.

Inicijativa za slobodnu Palestinu - bdijenje za ubijene u Palestini,  Libanonu, Siriji, Sudanu i Jemenu - H-Alter

“Nažalost, naš predsjednik tako ne misli. Zapanjujuća je ta povezanost i opsjednutost ljevice radikalnim islamskim režimima, no to vuče korijene iz povijesti Jugoslavije i SSSR-a. Ti sustavi su bili vrlo blisko povezani s radikalnim islamskim režimima”, zaključio je.

Iste osobe se istodobno i opetovano vrte u sva tri medijska oblika. To ponajbolje pokazuju imena koja su do sada gostovala u toj HRT-ovoj emisiji: Ante Tomić, Viktor Ivančić, Ivan Đikić, Boris Dežulović, Hrvoje Klasić, Marko Vučetić, Damir Grubiša, Ivana Bodrožić i dr.

Tako se ponovno javljaju i oni koji se ne bi smjeli više javljati – jugo-nostalgičari, četnici, stare komunjare te koriste one resurse koje su upravo oni, dok su bili na vlasti, žestoko proganjali. Prvenstveno slobodu govora. Ali tu vrijedi pravilo "kako za koga". Samo u "Hrvatistanu", kako ga naziva Dikan, može se dogoditi da N1 televizija "ležerno" objavi četnički pamflet Dežulovića "Jebo vas Vukovar".

Izbori u Mađarskoj 2026.: politička konkurencija, digitalna kampanja i test  dugogodišnje stabilnosti

Travanjski izbori definitivno nisu samo ‘mađarska stvar’. Unatoč tome što čini samo 1,2 posto europskog BDP-a ta država godinama je ‘staroj dami’ prava noćna mora. Viktor Orbán već šesnaest godina suvereno vlada državom, provocira i sustavno blokira razne europske inicijative poput konsenzusa o Ukrajini, odupire se ruskim sankcijama, neusklađen je s politikom migracija kao i proširenjem unije.

Mnogi u Hrvatskoj primjećuju kako medijska klima u Srbiji sve više podsjeća na razdoblje prije agresije na Hrvatsku. Srbija se naoružava, kineskim balističkim raketama daje nazive hrvatskih gradova, na svakom koraku im se priviđaju ustaše i NDH, a u tome im zdušnu podršku, koordinirano ili ne, daju i brojni protagonisti na hrvatskoj lijevoj političkoj sceni, u nevladinom sektoru i medijima.

“Nedvojbeno je da se radi o mjestu na kojem su protiv svoje volje u većem broju dovedeni Hrvati iz Vukovara i okolice, te u kojem je dio njih fizički i psihički zlostavljan. O tome je pisao srbijanski tisak.”

Andrija Hebrang zbog Primorca podnio ostavku na članstvo u HDZ-u |  Telegram.hr

Neka svatko prizna svoj krimen, ali neka ne izmišlja drugome. Da se to ne bi dogodilo, tajna tih skrivenih grobišta je zacementirana. Gdje se otkopavalo? U Sloveniji, gdje je na tim križnim putovima pobijeno mnogo Hrvata. Oni su otkopavali, ne previše sustavno, ali gdje god su naišli na kosti, proširili su istraživanje i danas imaju najveći broj hrvatskih posmrtnih ostataka. Hrvatska država ih ne želi preuzeti.

Hormuški tjesnac pod pritiskom: gotovo 100 brodova prošlo kroz ključnu  pomorsku rutu - stijena.info

Otuda se prirodno postavlja pitanje ne postiže li Trump ovim ratom ono što nije uspio tarifama i diplomacijom – zadati smrtni udarac globalizmu, i uspostaviti svjetsko tržište u kome bi Amerika bila glavni arbitar? Drugim riječima, preseliti Lloyd iz Cityja u D.C.

Je li Njemačka otvoreno stala na stranu ‘osovine zla’ u BiH?

Pin It

“Kada je papa Lav X. 1519. u pismu banu Petru Berislaviću Hrvatsku nazvao Antemurale Christianitatis protiv Osmanlija, možda nije ni slutio da će Hrvatska biti i 500-tinjak godina nakon toga pisma iznova u položaju predziđa kršćanstva na ovim prostorima.

Ovaj se put radnja ne odvija samo na područjima Turskih ratova, ona se štoviše odvija globalno u obliku novoga hladnoga rata koji svoje refleksije ima i na Bosnu i Hercegovinu.

Naime, posjet Pelosijeve Tajvanu nastavlja rasplamsavati napetosti na relaciji SAD-Kina, a sada i SAD-Kina-Rusija (a slijedi Iran, Sirija, …). Tako Kina svojim nervoznim i agresivnim ponašanjem zadnjih dana već otvoreno napada Tajvan vojnim vježbama u tajvanskim vodama ugrožavajući brodove koje plove tajvanskim tjesnacem, ekonomskim sankcijama (zabranjuju uvoz nekih proizvoda s Tajvana) te kibernetičkim napadima.

Sve je ovo samo dio repertoara kojim iskazuju svoje negodovanje zbog posjeta Pelosijeve Tajvanu, otoku koji je zbog svojega geografskoga smještaja ispred obale Kine u prošlosti i još uvijek svojatan kao kineski teritorij unatoč njegovoj suverenosti. To je svojatanje izniklo iz uvjerenja Kine da se manjim državama treba dominirati, patronizirati i čuvati ih od nametanja utjecaja SAD-a kroz uvođenje demokratizacije i očuvanje suvereniteta.

Upravo se ta želja SAD-a za uvođenjem demokratizacijskih procesa kao pobuda za stvaranjem boljega svijeta i općim dobrom, s gledišta Kine (ali i Rusije, Irana, …) doživljava kao otimanje dijela njihovoga “svijeta”, kineskoga u ovome slučaju te nametanje američke i zapadne dominacije. Stoga i ne čude vojne vježbe Kine u vodama Tajvana kao i ostali nervozni manevri u isprovociranoj maniri. Ta isprovociranost ide dotle da se Kinezi opasno približavaju japanskome otoku Okinawa sjeverno od Tajvana koji je nakon drugoga svjetskoga rata bio pod američkom upravom, zatim 1972. prešao pod japansku prefekturu na kojoj je ostala američka vojna baza.

Te reacije Kine opravdava i Rusija, također osuđujući posjet Pelosijeve i dajući otvorenu nedvosmislenu podršku Kini.

U međuvremenu su uslijedile i potpore Kini od strane Irana, onih istih koji zdušno podupiru Putina u invaziji na suverenu državu Ukrajinu.

Tim više što je Biden (pod pritiskom Republikanaca te američke i svjetske javnosti koji su ga optuživali za povlačenje vojske iz Afganistana), prije koji dan naredio smaknuće egipatskoga Emira Ajmana Al Zawahirija, poglavice Al-Quaide u Kabulu izravno odgovornoga za teroristički napad 11.9. na SAD. Likvidaciju toga terorista na balkonu svoje kuće u Kabulu izvela je CIA u uspješnoj operaciji. Prikupljajući unatrag dvije godine informacije na terenu, pripremala se likvidacija Al Zawahirija. O odnosima Irana i SAD-a govori i činjenica da SAD nema svojih konzularnih predstavništava u toj zemlji, kao ni obrnuto u Washingtonu DC ne postoje konzularna predstavništva te zemlje. Stoga Švicarska u Iranu predstavlja SAD. O dugotrajnim uzajamnim animozitetima govore pojedini epiteti kojima su se te dvije zemlje častile, još je Ronald Regan Iran zvao “Axis of evil” , dok je Khomenii SAD zvao “Velika Sotona”.

Ta ista Osovina zla („Axis of evil“)  koja ovih dana upravlja službenim Sarajevom prilikom “prebrojavanja muškaraca i novaca”, šokantnom i ničim izazvanom prijetnjom Bakira Izetbegovića koja je izazvala reakcije u Hrvatskoj, SAD-u, Velikoj Britaniji i Izraelu. I dok Scholz izjavljuje da će Njemačka u slučaju napada Kine na Tajvan pomoći Tajvanu, njemačka se semafor koalicija zaogrnula šutnjom kada je riječ o bošnjačko nacionalističkim izjavama Bakira Izetbegovića vezano za izmjene izbornoga zakona u BiH. A sjetimo se da ih je to povlađivanje, šutnja i ravnodušnost nakon završetka Drugog svjetskog rata dovela u svijetu na zao glas kao “dobrovoljnih Hitlerovih izvršitelja” (“Hitlers willige Vollstrecker”) i zamalo ih stajalo etikete o kolektivnoj krivnji koju im je doduše Frau Angela 2015. pokušala odlijepiti svojom velikodušnom pozivnicom migrantima s Bliskoga Istoka da ušetaju u srce Europe.

Na taj se način krug hladnog rata sve jasnije ocrtava i širi, uvlačeći u svoj vrtlog ostatak svijeta, demokracija kontra diktatura, odražavajući se između ostalog i na odnose triju konstitutivnih naroda unutar BiH vezano za promjene tamošnjega izbornoga zakona.

Posljedično će se ti odnosi dodatno zaoštravati, budući da službeno Sarajevo uživa podršku Irana (kao što ih Reagan nazvao “Axis of evil”), Republika Srpska majčice Rusije i “Ruskoga sveta”, a na Izetbegovićeve izjave o “prebrojavanju novaca i muškaraca u svojim redovima” reagirali su Amerikanci, Britanci, Izraelci, no ne i službeni Berlin koji je u obruču njemačke semafor koalicije crvenih, žutih i zelenih (vragova).

Želeći Christianu Schmidtu unatoč tome više odvažnosti i providnosti u donošenju promjena izbornoga zakona BiH u skladu s mirovnim daytonskim sporazumom, vjerujem da će Hrvatima biti omogućeno biranje vlastitih predstavnika svojih legitimnih interesa kao jednoga od triju konstitutivnih naroda mirovne, daytonske BiH.

Tim više što je jedino poštivanje Daytonskog sporazuma garancija mira u ovome dijelu Europe, sjecištu interesa s Istoka, Bliskog istoka i Zapada te sudarištu demokracija i diktatura. U suprotnome će se BiH pretvoriti u bure baruta interesa mračnih i dalekih nalogodavaca koji će u srce Europe infiltrirati svoj utjecaj s Istoka i s Bliskoga istoka, brišući ne samo granice kao izbjeglički val 2015., nego i identitet kršćanske, civilizirane srednje Europe.

Preostalo je još manje od mjesec dana do donošenja izmjena izbornoga zakona, uzdajmo se u razboritost i dalekovidnost visokoga predstavnika OHR-a u Sarajevu i njegove bonnske ovlasti da čuvajući interese Hrvata u BiH ujedno shvati kako time ne čuva samo kontinuitet opstanka Hrvata kao autohtonoga naroda na tim prostorima, nego i kršćanstvo kao Antemurale Christianitatis posljednje “predziđe kršćanstva”, kršćanskih vrijednosti i katoličke crkve u ovome dijelu Europe koje nema više tamo sve do Filipina, kako je istaknuo župnik Don Ljubo Planinić na Ilindan 20. srpnja 2022. u jednoj od najistočnijih župa Istočne Hercegovine Župi Sv. Ilije Proroka u Stocu.

Stoga bismo poručili visokome predstavniku OHR-a u Sarajevu poruku koju je 1494. uputilo plemstvo južnih hrvatskih krajeva sa sabora u Bihaću u pismu papi Aleksandru VI. i rimsko-njemačkome caru Maksimilijanu I. tražeći pomoć protiv osmanskih napada u kojem je Hrvatsku nazvalo kulom (“Zwingermauer”) i predziđem kršćanstva:

 “Ovu silu mi već sedamnaest godina zaustavljamo gubeći naša tijela, živote i sva moguća naša dobra, te poput kule i predziđa kršćanstva branimo svakodnevnim ratovanjem kršćanske zemlje, koliko nam je to uopće ljudski moguće. Neka Vam dakle po nama bude rečeno ovo: ako bi mi popustili Turcima, tada bi oni u svako doba mogli zaskočiti kršćanstvo iz Hrvata.”

Naposljetku, poslužit ćemo se aktualnim stihovima iz pjesme “Trublja slovinska”, dubrovačkoga pjesnika iz 17. st. Vladislava Menčetića koji još 1665. godine piše:

“Od ropstva bi davno u valih

potonula Italija

o hrvatskijeh da se žalih

more otmansko ne razbija!”

Dakle: Herr Schmidt! Die Kroaten in Bosnien und Herzegowina sind die “Zwingermauer” zu Westeuropa, westeuropäischen Werten und Christentum seit den Osmanenkriegen. Ich bin sicher Sie werden unter dieser Erkenntnis Mut fassen ein gerechteres Wahlgesetz für die Kroaten in Bosnien und Herzegowina durchzusetzen und damit im Pulverfass dauerhaften Frieden zu stiften! / Gospodine Schmidtu! Hrvati u BiH su “predziđe kršćanstva” prema Zapadnoj Europi, zapadnoeuropskim vrijednostima i kršćanstvu još od Osmanlijskih ratova. Sigurna sam da ćete pod ovom spoznajom imati hrabrosti probiti pravedniji izborni zakon za Hrvate i time donijeti trajni mir u ovo bure baruta!

Anita Prka Đurašić/Kamenjar.com

Login Form