HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Suprotno pompoznim najavama koje su posljednjih tjedana stizale iz Domovinskog pokreta njihov predsjednik Ivan Penava ipak nije ušao u Vladu premijera Andreja Plenkovića u kojoj je trebao postati potpredsjednik bez portfelja. Penava nije uspio postati ni ministar u jednom od DP-ovih resora.

Thompsonov koncert na zagrebačkome Hipodromu 5.srpnja pred pola milijuna Hrvata za neke će u Hrvatskoj biti dan žalosti koji će teško preživjeti. 

Rasprodaja DP-ovog stranačkog ugleda i pad rejtinga, koji traje već godinu dana, očito ide dalje. Ponižavanje stranačkog predsjednika Ivana Penave samo je posljedica katastrofe na lokalnim izborima, koja je posljedica izdaje birača, i tako u nedogled.

Jeste li se zapitali kako je Marko Perković dobio nadimak Thompson: Rijetki  znaju za ovu priču - Zagreb.info

Zato, završavajući ovaj kontroverzni tekst koji nazvah “Thompson za (po)četnike”, završit ću profesorski odgovor onom mučkom provokatoru s lokalnog medija s početka teksta citirajući rečenicu jednog kontroverznog pisca, Honore de Balsaca, iz njegovog djela “Izgubljene iluzije” gdje jasno kaže: “Kontroverza je pijedestal slavnih!” A Marko se ovim koncertom stavio na taj pijedestal.

Procurile nove plaće u Europskom parlamentu, ljudi u šoku: ‘Nitko više to ne može objasniti’

Nakon što je u Službenom listu Europske unije objavljena odluka o novom načinu izračuna koeficijenata za osoblje unutar institucija EU, Politico otkriva kako će desetero najviših dužnosnika Europskog parlamenta primati bruto plaće u iznosu od 32.400 eura.

Akademik Josip Pečarić jedan je od najplodnijih hrvatskih znanstvenika i matematičara, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Autor je ogromnog broja znanstvenih radova i knjiga, od kojih je značajan broj posvećen Marku Perkoviću Thompsonu.

Upravo u to vrijeme slovenska komisija počela je iskapati na stotine ljudskih ostataka Hrvata iz poratnog zbjega, brutalno eliminiranih i zavjesom šutnje zaboravljenih u proljeće 1945. Kada su Slovenci pozvali Jadranku Kosor na suradnju i možebitno preuzimanje posmrtnih ostataka, ova gospođa nije učinila ništa.

Koncert Marka Perkovića Thompsona razotkrio je političku scenu u Hrvatskoj, pogotovo ljevicu koja je pokazala da nije hrvatska već projugoslavenska ljevica kojoj žal za prošlim vremenima, nepostojećoj državi i ljubav prema komunističkom totalitarnom sustavu negira bilo kakvu pomisao na ljubav prema Hrvatskoj. Sve više izlazi na vidjelo činjenica kao je partija pravni sljednik zločinačke organizacije zvana SDP.

Gledajući ove tri skupine, možemo slobodno reći da ono što prvi misle, drugi govore, a treći provode. I ne znaš čija netrpeljivost prema Marku Perkoviću je perfidnija i s lošijom namjerom.

Dubrovački - HASANBEGOVIĆ ĆE U SABORU BITI PUPOVČEV ZAMJENIK: 'Što je tu  čudno, zalažem se za ljudska prava'

Pretvoriti problem žrtava jugoslavenskog komunizma, umjesto instrumenta dalekosežne nacionalno-identitetske katarze, u najjeftinije stranačko tezgarenje i šibicarsku trgovinu predstavlja tek novu epizodu hrvatskoga političkog beščašća.

Plenkovića će srušiti onaj HDZ-ovac koji obeća izmjene zatvorskog sustava jer će u njemu članstvo prepoznati čovjeka koji im nudi bitno bolju budućnost

Pin It

Oni žive u udobnom, sjajno posloženom paralelnom svijetu u kojemu ne postoje liste čekanja, u kojima se unosni poslovi u javnim službama i poduzećima dijele šakom i kapom, a hitna pomoć, medicinska i svaka druga, stiže dok kažeš keks. Oni žive u jednoj, a svi mi ostali u drugoj Hrvatskoj.

Da sam malo ambiciozniji, učlanio bih se u HDZ. Da sam puno ambiciozniji, već bih bio HDZ-ovac i razmišljao bih o tome kako Plenkovića pospremiti u partijsku povijest, pa sjesti u njegovu fotelju. Fakat, kako? Naravno, demokratskim putem.

No, osim gorljive želje za napredovanjem bez granica, trebalo bi mi još ponešto – naime, strpljenje. Morao bih pričekati do sljedećeg stranačkog sabora na kojemu bih se obratio kolegama i pokušao ih uvjeriti da mi poklone svoje povjerenje. Što je, međutim, potrebno učiniti da bih osvojio njihove simpatije? Što im obećati, a što prije mene nije već obećao čovjek kojega bih htio smijeniti?

OMAKNE IM SE ISKRENOST

To je, bogami, teško, pitanje. Povijest HDZ-a mogla bi se napisati i kao povijest obećanja koja su partijski lideri (i oni koji su to htjeli postati) svojedobno iznijeli pred članove naše takozvane stožerne stranke. I nisu to uvijek bile prazne riječi, kako bi netko ciničniji od pisca ovih redaka mogao pomisliti.

Da, političarima je svojstveno lagati, čak i onima čestitima, a kamoli tek HDZ-ovcima, no nemojmo iz ove činjenice izvoditi zaključak da to uvijek i bez iznimke čine. Čak ni notorni zajedničari ne muljaju, ne obmanjuju, ne krivotvore i ne govore neistine baš 24 sata dnevno. I njima se zna omaknuti poneka otvorena, iskrena, prostodušna rečenica.

Kad god je, recimo, neki visoki čimbenik naviještao blistavu budućnost partije kojom drma, nije lagao. Dulje od tri desetljeća HDZ zaista stoji odlično, dapače, samo napreduje, unatoč svemu pa i činjenici da se zemlja kojom upravlja nalazi na nizbrdici, da ljudi, osobito mladi i obrazovani, iz nje bježe glavom bez obzira. I naravno, kako je partiji, tako je i njezinim članovima.

Oni žive u udobnom, sjajno posloženom paralelnom svijetu u kojemu ne postoje liste čekanja, u kojima se unosni poslovi u javnim službama i poduzećima dijele šakom i kapom, a hitna pomoć, medicinska i svaka druga, stiže dok kažeš keks. Oni žive u jednoj, a svi mi ostali u drugoj Hrvatskoj.

Njima je to netko obećao, jer da nije, nitko se ne bi naročito jagmio za partijsku iskaznicu. Što je najvažnije, svoje obećanje je ispunio. I kako ga nadmašiti, što članovima ponuditi, a da oni već to nemaju? Bojim se, samo jedno: temeljitu reformu zatvorskog sustava.

Malo sam vas zbunio, je l’ da? A stvari uopće nisu tako komplicirane. Za početak, podsjetimo na notornu činjenicu kako su uvjeti u našim kaznionicama među najgorima u cijeloj Europi. Edmond Dantès, budući grof Monte Cristo, proveo je, kao što znamo, četrnaest godina u zatvoru koji se zove kao skupo vino, Château d’If, ali je unatoč tome bio strašno mjesto. Da, strašno, ali ni izbliza toliko kao što znaju biti neke naše lokacije slične namjene. Da je tolike godine potratio u nekoj hrvatskoj robijašnici, ne bi mu prestalo ni snage ni volje za bijeg, iz nje bi mogao izaći samo vodoravan, na konačno putovanje.

MEMLJIVA ĆELIJA

Ljude koji pripadaju društvenoj eliti obično nije briga za uvjete u kojima životare obični građani, a kamoli tek zatvorenici. No, naša elita vrlo je osebujna, rekao bih čak unikatna u svjetskim razmjerima. Naime, mnogi njezini pripadnici, zamalo većina, prije ili kasnije zaglave u nekoj apsani.

Vi, dragi čitatelji, i moja malenkost možemo si priuštiti luksuz da ne razbijamo glavu pitanjem kako se živi u domovinskim kaznionicama, ali zajedničari ne mogu, i to iz jednostavnog razloga što imaju velike, zastrašujuće velike šanse da jednoga dana tamo zaglave. Kao što postolari iz stare poslovice imaju najgore postole, tako i naši ubogi HDZ-ovci imaju najgore zatvore.

Stoga sam siguran da će velike, čak presudne šanse za neko buduće ovladavanje tom strankom imati upravo onaj kandidat koji članovima obeća temeljiti redizajn cijelog zatvorskog sustava. Ako je Hrvatska rijedak primjer all inclusive države za pripadnike samo jedne partije, zar je problem i kaznionice preurediti po istome ključu, da se robijaši više ne gužvaju u pretrpanim ćelijama, hrane spirinama i tuširaju bijenalno, nego da uživaju u all inclusive, pače personaliziranoj usluzi? Naravno da nije.

Onome HDZ-ovcu koji pitanje korjenite izmjene cijelog zatvorskog sustava postavi kao svoj programski prioritet, pobjeda je zajamčena jer će u njemu razdragano članstvo s razlogom prepoznati čovjeka koji im jamči bitno bolju budućnost. I ne samo njima, jer tko kaže da i on sâm neće jednoga dana biti otpravljen u neku apsanu? Uostalom, ne bi bio prvi HDZ-ov lider koji je prostrani, klimatizirani kabinet morao zamijeniti tijesnom, memljivom ćelijom.

SD

Login Form