HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Nije im trebalo dugo da dođu sebi nakon šoka koji ih je držao dva dana, a kulminirao sinoć na Hipodromu. Oni nastavljaju svoju bitku, vlasnici od kojih ni jedan nije Hrvat očito diktiraju pokušavaju stvarati sliku o Hrvatima kao genocidnom narodu, a da su glavni grad svih Hrvata pohodile horde povampirenih ustaša.

Brojne članice EU sve se više odlučuju na vraćanje granične kontrole. I to ne bez razloga: broj ilegalnih migranata, sigurnosni propusti i nefunkcionalnost ključnih nadzornih sustava pokazuju koliko je Schengen nesiguran i koliko se lako može zloupotrijebiti.

Anto Nobilo, široj javnosti poznat kao uspješan odvjetnik, a onim manje upućenim nepoznato je da je bio komunistički javni tužitelj, da je osim što je bio izdanak iz Udbaške obitelji, jer mu je otac bio visokopozicionirani djelatnik Udbe, Nobilo se proslavio kao tužitelj ministra u vladi NDH Andriji Artukoviću, podizanju kaznene prijave protiv Franje Tuđmana 1988 zbog govora u Novinarskom domu.

Marko Perković Thompson added a... - Marko Perković Thompson

Ujedinili se krvnici Ovčare, Šešelj i Vučić s hrvatskim orjunašima i SDP-om u osudi Thompsonova koncerta. Na istoj strani bili su i 1991. i 1995.      

Slobodna Dalmacija - U središtu Zagreba traje 'koncert prije koncerta', sve  je zakrčeno fanovima. Čuju se nažalost i ustaške pjesme...

Sinoć sam šetao Zagrebom i bio neizmjerno ponosan. Gledao sam neki drugi Zagreb! Hrvatski Zagreb, neskriveni hrvatski Zagreb i more Hrvata koji ne skrivaju ljubav prema svojoj zemlji. U toj mjeri, tako otvoreno, tako neskriveno, tako ponosno i to s porukom: dolazi naše vrijeme, to u Zagrebu još nismo vidjeli!

Koncert Marka Perkovića Thompsona vodeća je tema u svim hrvatskim medijima, a veliki prosto koncertu na kojem se okupilo pola milijuna Hrvata izazvao je veliku pozornost medija u susjednim zemljama.

Uživo: Marko Perković Thompson, koncert u Zagrebu | Telegram.hr

Nakon što je u subotu, 5. srpnja 2025., pred oko pola milijuna posjetitelja, održan veličanstveni koncert Marka Perkovića Thompsona, dan nakon toga ne preostaje nam ništa drugo nego upitati: Jugoslaveni, kako vam je danas?

Suprotno pompoznim najavama koje su posljednjih tjedana stizale iz Domovinskog pokreta njihov predsjednik Ivan Penava ipak nije ušao u Vladu premijera Andreja Plenkovića u kojoj je trebao postati potpredsjednik bez portfelja. Penava nije uspio postati ni ministar u jednom od DP-ovih resora.

Thompsonov koncert na zagrebačkome Hipodromu 5.srpnja pred pola milijuna Hrvata za neke će u Hrvatskoj biti dan žalosti koji će teško preživjeti. 

Rasprodaja DP-ovog stranačkog ugleda i pad rejtinga, koji traje već godinu dana, očito ide dalje. Ponižavanje stranačkog predsjednika Ivana Penave samo je posljedica katastrofe na lokalnim izborima, koja je posljedica izdaje birača, i tako u nedogled.

Plenkovića će srušiti onaj HDZ-ovac koji obeća izmjene zatvorskog sustava jer će u njemu članstvo prepoznati čovjeka koji im nudi bitno bolju budućnost

Pin It

Oni žive u udobnom, sjajno posloženom paralelnom svijetu u kojemu ne postoje liste čekanja, u kojima se unosni poslovi u javnim službama i poduzećima dijele šakom i kapom, a hitna pomoć, medicinska i svaka druga, stiže dok kažeš keks. Oni žive u jednoj, a svi mi ostali u drugoj Hrvatskoj.

Da sam malo ambiciozniji, učlanio bih se u HDZ. Da sam puno ambiciozniji, već bih bio HDZ-ovac i razmišljao bih o tome kako Plenkovića pospremiti u partijsku povijest, pa sjesti u njegovu fotelju. Fakat, kako? Naravno, demokratskim putem.

No, osim gorljive želje za napredovanjem bez granica, trebalo bi mi još ponešto – naime, strpljenje. Morao bih pričekati do sljedećeg stranačkog sabora na kojemu bih se obratio kolegama i pokušao ih uvjeriti da mi poklone svoje povjerenje. Što je, međutim, potrebno učiniti da bih osvojio njihove simpatije? Što im obećati, a što prije mene nije već obećao čovjek kojega bih htio smijeniti?

OMAKNE IM SE ISKRENOST

To je, bogami, teško, pitanje. Povijest HDZ-a mogla bi se napisati i kao povijest obećanja koja su partijski lideri (i oni koji su to htjeli postati) svojedobno iznijeli pred članove naše takozvane stožerne stranke. I nisu to uvijek bile prazne riječi, kako bi netko ciničniji od pisca ovih redaka mogao pomisliti.

Da, političarima je svojstveno lagati, čak i onima čestitima, a kamoli tek HDZ-ovcima, no nemojmo iz ove činjenice izvoditi zaključak da to uvijek i bez iznimke čine. Čak ni notorni zajedničari ne muljaju, ne obmanjuju, ne krivotvore i ne govore neistine baš 24 sata dnevno. I njima se zna omaknuti poneka otvorena, iskrena, prostodušna rečenica.

Kad god je, recimo, neki visoki čimbenik naviještao blistavu budućnost partije kojom drma, nije lagao. Dulje od tri desetljeća HDZ zaista stoji odlično, dapače, samo napreduje, unatoč svemu pa i činjenici da se zemlja kojom upravlja nalazi na nizbrdici, da ljudi, osobito mladi i obrazovani, iz nje bježe glavom bez obzira. I naravno, kako je partiji, tako je i njezinim članovima.

Oni žive u udobnom, sjajno posloženom paralelnom svijetu u kojemu ne postoje liste čekanja, u kojima se unosni poslovi u javnim službama i poduzećima dijele šakom i kapom, a hitna pomoć, medicinska i svaka druga, stiže dok kažeš keks. Oni žive u jednoj, a svi mi ostali u drugoj Hrvatskoj.

Njima je to netko obećao, jer da nije, nitko se ne bi naročito jagmio za partijsku iskaznicu. Što je najvažnije, svoje obećanje je ispunio. I kako ga nadmašiti, što članovima ponuditi, a da oni već to nemaju? Bojim se, samo jedno: temeljitu reformu zatvorskog sustava.

Malo sam vas zbunio, je l’ da? A stvari uopće nisu tako komplicirane. Za početak, podsjetimo na notornu činjenicu kako su uvjeti u našim kaznionicama među najgorima u cijeloj Europi. Edmond Dantès, budući grof Monte Cristo, proveo je, kao što znamo, četrnaest godina u zatvoru koji se zove kao skupo vino, Château d’If, ali je unatoč tome bio strašno mjesto. Da, strašno, ali ni izbliza toliko kao što znaju biti neke naše lokacije slične namjene. Da je tolike godine potratio u nekoj hrvatskoj robijašnici, ne bi mu prestalo ni snage ni volje za bijeg, iz nje bi mogao izaći samo vodoravan, na konačno putovanje.

MEMLJIVA ĆELIJA

Ljude koji pripadaju društvenoj eliti obično nije briga za uvjete u kojima životare obični građani, a kamoli tek zatvorenici. No, naša elita vrlo je osebujna, rekao bih čak unikatna u svjetskim razmjerima. Naime, mnogi njezini pripadnici, zamalo većina, prije ili kasnije zaglave u nekoj apsani.

Vi, dragi čitatelji, i moja malenkost možemo si priuštiti luksuz da ne razbijamo glavu pitanjem kako se živi u domovinskim kaznionicama, ali zajedničari ne mogu, i to iz jednostavnog razloga što imaju velike, zastrašujuće velike šanse da jednoga dana tamo zaglave. Kao što postolari iz stare poslovice imaju najgore postole, tako i naši ubogi HDZ-ovci imaju najgore zatvore.

Stoga sam siguran da će velike, čak presudne šanse za neko buduće ovladavanje tom strankom imati upravo onaj kandidat koji članovima obeća temeljiti redizajn cijelog zatvorskog sustava. Ako je Hrvatska rijedak primjer all inclusive države za pripadnike samo jedne partije, zar je problem i kaznionice preurediti po istome ključu, da se robijaši više ne gužvaju u pretrpanim ćelijama, hrane spirinama i tuširaju bijenalno, nego da uživaju u all inclusive, pače personaliziranoj usluzi? Naravno da nije.

Onome HDZ-ovcu koji pitanje korjenite izmjene cijelog zatvorskog sustava postavi kao svoj programski prioritet, pobjeda je zajamčena jer će u njemu razdragano članstvo s razlogom prepoznati čovjeka koji im jamči bitno bolju budućnost. I ne samo njima, jer tko kaže da i on sâm neće jednoga dana biti otpravljen u neku apsanu? Uostalom, ne bi bio prvi HDZ-ov lider koji je prostrani, klimatizirani kabinet morao zamijeniti tijesnom, memljivom ćelijom.

SD

Login Form