HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Naslušah se i načitah ovih dana cvileža, režanja, urlikanja i jaukanja rastrojene kumrovčadi, razjarenih ajngemahtec-purgera grmečko-kozaračkog podrijetla i ono nešto domaćih pokondirenih tikava koje se za njima kotrljaju jer misle da je to napredno i da ih legitimira kao urbane, prosvijetljene, kao one koji su na pravoj strani povijesti.

I kao da hrvatska metropola nije dovoljno upoznata s LGBTIQ+ sadržajima koje Grad Zagreb izdašno financira iz svog proračuna (pardon, džepova Zagrepčana), njezin stari/novi gradonačelnik Tomislav Tomašević otišao je korak dalje. Početkom mjeseca predložio je zastupnicima u Skupštini da Zagreb pristupi Mreži duginih gradova.

MILANOVIĆEV TRBUHOZBORAC: Šef posrnulog DP-a javno prozvao Damira Biloglava, Igora Peternela, Josipa Jurčevića i Miru Bulja zbog 'ZDS' u Saboru!

Zlatko Hasanbegović - izabran od naroda, prešućen od medija i ignoriran od  vlastite stranke | Hazud.hr

Zastupnik u skupštini Grada Zagreba Zlatko Hasanbegović istaknuo je u svom govoru na koji se način financiraju udruge povezane sa strankom Možemo.

Hrvatska od svih zemalja EU bilježi razmjerno najvišu stopu iseljavanja vlastitih građana i istovremeno useljavanja izbjeglica i radnika iz Azije i Afrike.

Napad na hrvatskog policajca po zakonu se tretira kao napad na državu. A upad u vojarnu i napad na vojnika? Kako se on tretira? Kao dječja igra ili kao terorizam?

 

Još se nisu oporavili od okupacije Zagreba Hrvatima, “povampirene” hrvatske mladosti, a antikristi i masoni komuniste ovi, stižu nove nedaće koje će trebati izdržati i preživjeti.

Jesu li to te klimatske promjene o kojima stalno govoriš?“, pita me mačak Mak, „malo topli val, malo mrzli val?“ „A valjda, više ni meni nije jasno“, kažem. Nije ni Toru, koji negira klimatske, kao i Trump, a o podizanju razine mora ima svoju teoriju: promatra na ekranu silu turista i turistica među kojima i dosta tustih, pa zaključuje:

Kaufland se počeo oglašavati na filipinskom: Dom nadohvat ruke | Koliko.HR

Evo meni kao ekonomskom analfabetu nikako nije jasno kako smo prije živjeli bez desetaka tisuća stranih radnika ili samo s onima iz nama susjednih zemalja koji znaju latinicu i pričaju slično kao mi?

Mnoge od nas koji javno djelujemo i pišemo zatekla je vijest o smrti Zvonimira Remeta- Zvonka, kako mi se predstavio.” G. Liljana ja sam Zvonko i to je dovoljno” Pisao je blog kao i ja i to nas je povezalo. Povezala nas je privrženost hrvatskim vrijednostima koje živimo i nepravda koju doživljavamo.

Plenkovića će srušiti onaj HDZ-ovac koji obeća izmjene zatvorskog sustava jer će u njemu članstvo prepoznati čovjeka koji im nudi bitno bolju budućnost

Pin It

Oni žive u udobnom, sjajno posloženom paralelnom svijetu u kojemu ne postoje liste čekanja, u kojima se unosni poslovi u javnim službama i poduzećima dijele šakom i kapom, a hitna pomoć, medicinska i svaka druga, stiže dok kažeš keks. Oni žive u jednoj, a svi mi ostali u drugoj Hrvatskoj.

Da sam malo ambiciozniji, učlanio bih se u HDZ. Da sam puno ambiciozniji, već bih bio HDZ-ovac i razmišljao bih o tome kako Plenkovića pospremiti u partijsku povijest, pa sjesti u njegovu fotelju. Fakat, kako? Naravno, demokratskim putem.

No, osim gorljive želje za napredovanjem bez granica, trebalo bi mi još ponešto – naime, strpljenje. Morao bih pričekati do sljedećeg stranačkog sabora na kojemu bih se obratio kolegama i pokušao ih uvjeriti da mi poklone svoje povjerenje. Što je, međutim, potrebno učiniti da bih osvojio njihove simpatije? Što im obećati, a što prije mene nije već obećao čovjek kojega bih htio smijeniti?

OMAKNE IM SE ISKRENOST

To je, bogami, teško, pitanje. Povijest HDZ-a mogla bi se napisati i kao povijest obećanja koja su partijski lideri (i oni koji su to htjeli postati) svojedobno iznijeli pred članove naše takozvane stožerne stranke. I nisu to uvijek bile prazne riječi, kako bi netko ciničniji od pisca ovih redaka mogao pomisliti.

Da, političarima je svojstveno lagati, čak i onima čestitima, a kamoli tek HDZ-ovcima, no nemojmo iz ove činjenice izvoditi zaključak da to uvijek i bez iznimke čine. Čak ni notorni zajedničari ne muljaju, ne obmanjuju, ne krivotvore i ne govore neistine baš 24 sata dnevno. I njima se zna omaknuti poneka otvorena, iskrena, prostodušna rečenica.

Kad god je, recimo, neki visoki čimbenik naviještao blistavu budućnost partije kojom drma, nije lagao. Dulje od tri desetljeća HDZ zaista stoji odlično, dapače, samo napreduje, unatoč svemu pa i činjenici da se zemlja kojom upravlja nalazi na nizbrdici, da ljudi, osobito mladi i obrazovani, iz nje bježe glavom bez obzira. I naravno, kako je partiji, tako je i njezinim članovima.

Oni žive u udobnom, sjajno posloženom paralelnom svijetu u kojemu ne postoje liste čekanja, u kojima se unosni poslovi u javnim službama i poduzećima dijele šakom i kapom, a hitna pomoć, medicinska i svaka druga, stiže dok kažeš keks. Oni žive u jednoj, a svi mi ostali u drugoj Hrvatskoj.

Njima je to netko obećao, jer da nije, nitko se ne bi naročito jagmio za partijsku iskaznicu. Što je najvažnije, svoje obećanje je ispunio. I kako ga nadmašiti, što članovima ponuditi, a da oni već to nemaju? Bojim se, samo jedno: temeljitu reformu zatvorskog sustava.

Malo sam vas zbunio, je l’ da? A stvari uopće nisu tako komplicirane. Za početak, podsjetimo na notornu činjenicu kako su uvjeti u našim kaznionicama među najgorima u cijeloj Europi. Edmond Dantès, budući grof Monte Cristo, proveo je, kao što znamo, četrnaest godina u zatvoru koji se zove kao skupo vino, Château d’If, ali je unatoč tome bio strašno mjesto. Da, strašno, ali ni izbliza toliko kao što znaju biti neke naše lokacije slične namjene. Da je tolike godine potratio u nekoj hrvatskoj robijašnici, ne bi mu prestalo ni snage ni volje za bijeg, iz nje bi mogao izaći samo vodoravan, na konačno putovanje.

MEMLJIVA ĆELIJA

Ljude koji pripadaju društvenoj eliti obično nije briga za uvjete u kojima životare obični građani, a kamoli tek zatvorenici. No, naša elita vrlo je osebujna, rekao bih čak unikatna u svjetskim razmjerima. Naime, mnogi njezini pripadnici, zamalo većina, prije ili kasnije zaglave u nekoj apsani.

Vi, dragi čitatelji, i moja malenkost možemo si priuštiti luksuz da ne razbijamo glavu pitanjem kako se živi u domovinskim kaznionicama, ali zajedničari ne mogu, i to iz jednostavnog razloga što imaju velike, zastrašujuće velike šanse da jednoga dana tamo zaglave. Kao što postolari iz stare poslovice imaju najgore postole, tako i naši ubogi HDZ-ovci imaju najgore zatvore.

Stoga sam siguran da će velike, čak presudne šanse za neko buduće ovladavanje tom strankom imati upravo onaj kandidat koji članovima obeća temeljiti redizajn cijelog zatvorskog sustava. Ako je Hrvatska rijedak primjer all inclusive države za pripadnike samo jedne partije, zar je problem i kaznionice preurediti po istome ključu, da se robijaši više ne gužvaju u pretrpanim ćelijama, hrane spirinama i tuširaju bijenalno, nego da uživaju u all inclusive, pače personaliziranoj usluzi? Naravno da nije.

Onome HDZ-ovcu koji pitanje korjenite izmjene cijelog zatvorskog sustava postavi kao svoj programski prioritet, pobjeda je zajamčena jer će u njemu razdragano članstvo s razlogom prepoznati čovjeka koji im jamči bitno bolju budućnost. I ne samo njima, jer tko kaže da i on sâm neće jednoga dana biti otpravljen u neku apsanu? Uostalom, ne bi bio prvi HDZ-ov lider koji je prostrani, klimatizirani kabinet morao zamijeniti tijesnom, memljivom ćelijom.

SD

Login Form