HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Krajnje je vrijeme da pokret europskih domoljuba poduzme konkretne korake i počne ozbiljno shvaćati zaštitu granica. To će podrazumijevati sukob s Europskom unijom, globalističkim nevladinim organizacijama, a možda i s državama na europskim granicama. No vrijeme za takve poteze odavno je došlo.

Sjetite se samo one udruge koja promovira način drogiranja. Ni vlast ni zakon nisu reagirali. Zamislite samo da tim likovima predate cijelu Hrvatsku. Nastao bi stampedo od bježanja iz zemlje. Ili bi došlo do sukoba. Trećeg nema.

Ne znaš tko je gori – crnogorski lopov koji je oteo hrvatsku imovinu ili hrvatski “znanstvenik” koji nudi modalitete kako da lopov zadrži oteto. Interesantno, mnogi od tih hrvatskih “šupaka”, u pravilu lijevog svjetonazora, kite se znanstvenim titulama, kao da to daje težinu njihovim manipulacijama.

Stop migrants stock illustration. Illustration of immigration - 61108751

"Ilegalni ulazak u Europsku uniju mora se zaustaviti, a osobe koje nezakonito borave na njezinu području moraju biti vraćene u zemlje podrijetla. Tko nije u stanju zaštititi svoje granice, ne može jamčiti sigurnost svojim građanima", istaknuo je Sokol u objavi na društvenim mrežama. 

Konačni cilj te agende jest usaditi građanima osjećaj krivnje zbog postojanja vlastite države kako bi je se sutra lakše ponovno utopilo u nekakav zajednički regionalni ili zapadnobalkanski okvir u kojem je Zagreb tek sporedna provincija

Dolazak spremnika za smeće na Trg bana Jelačića nije slučajnost ili zabuna, nego dugo pripremani desant. Piše Boris Beck za Večernji list.

Smetlarnici su već na Kaptolskom trgu pred katedralom; pred Palainovkom, ispod Popovog tornja, na romantičnom Ilirskom trgu; pred predivnom Kućom Kallina, u Masarykovoj, onoj s pločicama sa šišmišima; pred monumentalnim art deco pročeljem crkve sv. Petra;

Početkom devedesetih, u jeku najkrvavijih ratnih sukoba, Pupovac je kao utemeljitelj i čelnik Srpskog demokratskog foruma (SDF) često putovao u Beograd i s tamošnjim političkim i intelektualnim vodstvom – od Dobrice Ćosića i Slobodana Miloševića do akademika SANU-a – tražio pravno-politička rješenja za status Srba u Hrvatskoj. Ta su rješenja bila izrazito radikalna.

Nakon što je povjesničar Hrvoje Klasić iznio ideju o naseljavanju nenaseljenih i polunaseljenih hrvatskih otoka migrantima iz Sirije, Libanona i sjevera Afrike – kako bi Hrvatska pokazala da je "mala simpatična zemlja", oštro je reagirao poznati novinar i publicist Tihomir Dujmović.

Gotovo je nevjerovatno da je trebalo proći više od tri desetljeća da u medijski kontrolirani javni prostor bude objavljena istina o onome što se dogodilo u Srbu 27. srpnja 1941. godine koji su hrvatski komunisti lažno proglasili Danom ustanka naroda Hrvatske. To je samo dokaz da se hrvatska država odnosno njezina vladajuća politika još uvijek nije oslobodila komunističkog naslijeđa

I našu kulturu i našu kršćansku vjeru koju su prethodno podlo i smišljeno izbacili i iz preambule ustava EU – kao nešto nazadno. Smetalo im je „retrogradno“ kršćanstvo, da bi nas postupno pretvorili u „naprednu“ džamahiriju. Ali neće taj pakleni plan, dame i gospodo, baš tako olako proći, iako se na prvi pogled možda čini da je već sve izgubljeno

Mladen Pavković: Milanović vidi „ustaše“ među hrvatskim zastavama i domoljubnim pjesmama!

Pin It

U svezi velikog domoljubnog koncerta u Imotskom, oglasio se i Zoran Milanović, predsjednik RH. U svom obraćanju „narodu“ uz ostalo je istaknuo  da su se „ustaški pozdravi, obilježja i pjesme  koje nedvojbeno slave režim tzv. NDH, nažalost mogli  vidjeti i čuti u Imotskom, prije i tijekom jednog koncerta“ te da nešto takvoga „nemaju i ne smiju imati mjesta u današnjoj, demokratskoj Republici Hrvatskoj!

I ne smiju dobiti pravo javnosti bez sankcija državnih institucija koje su zadužene za javni red i mir, za poštivanje zakona.“ Zatim je nadodao da je „zahvaljujući Vladi Andreja Plenkovića, ustaški  pozdrav dobio dvostruke konotacije, a zapravo su tako otvorena vrata svima onima koji žele zloupotrijebiti uspomenu na hrvatske branitelje iz Domovinskog rata“. I tako dalje i tako redom.

Dakle, kad je vidio masu, poglavito mladog svijeta s nizom hrvatskih zastava i hrvatskim obilježjima, to ga je dirnulo do bola. A kad se u Kumrovcu i po „šumama i gorama“ slavi Jugoslavija i zločinac Josip Broz Tito, tada se ne javlja.  

Naime, ako je za Jugoslavene bila zločinačka NDH, onda je za Hrvate bila i ostala zločinačka – Jugoslavija, protiv čijih smo se tenkova borili i čija je vojska zajedno s velikosrpskim četnicima i domaćim izdajicama .ubijala, klala, otuđivala, rušila… sve što hrvatski diše.

Milanović je „zaboravio“ odgovoriti i svom kolegi, Aleksandru Vučiću, predsjedniku RS, na njegovo pljuvanje i bljuvanje po Hrvatima na protestnom skupu u Loznici, nekoliko dana prije nego smo slavili Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Vučić je tada, uz ostalo, rekao da „Hrvati nisu pobijedili u Oluji nego su išli tenkovima na djecu, žene i starce!“ Na to je mučao kao riba u vodi!

Milanović se nije javio niti ga je smetalo što je prije desetak dana na Vlašiću (BiH) uz nazočnost brojnih četnika, pa i Željka Komšića, hrvatskog, odnosno bošnjačkog člana Predsjedništva  BiH, otkriven  impozantni, 17 metara visok spomenik  „General  Mehmed  Alagić Ljiljan – Ljuta greda“. Alagić (1947.-2003.) je tijekom Domovinskog rata, kao bivši oficir zločinačke JNA, bio zapovjednik nekih korpusa  Armije BiH, iza kojih su ostali  najkrvaviji  zločini nad Hrvatima u Središnjoj  Bosni. Za zločine ga je optužio i Međunarodni sud  za ratne zločine u Haagu, ali iznenadna smrt ga je spasila od osude.

Čitajući Milanovićevo priopćenje može se stječi dojam da se u Hrvatskoj obnavlja ustaštvo, da je hrvatska („Plenkovićeva“) politika kriva čak i za „pobunu Srba 1991.“! Putem šutnje, mučanja i ne zamjeranja srpskoj (četničkoj) politici na određeni se način rehabilitira Srbija, a sotonizira  Hrvatska,odnosno  na taj se način iz godine u godinu, nakon smrti utemeljitelja RH i prvog hrvatskog predsjednika, čiju je bistu baš Milanović dao baciti u nekakvi podrum,  poništava i ono veliko što je hrvatski narod ostvario u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu. Po Milanoviću, Hrvati više „ne smiju“ pjevati domoljubne pjesme i nositi hrvatske zastave, već bi valjda morali i trebali sagnuti glavu  ipokorno prihvatiti  diktate međunarodne zajednice, ali i nekih koji su trenutačno u Hrvatskoj na vlasti.

Hrvate su gonili i zatvarali i ubijali nakon 1945., ali i 1971. godine.  Čitavo se vrijeme, pa i danas, krivotvori povijest, kako bi se Hrvati natjerali  da prihvate neke planove i projekte koji nisu i nikada neće biti u interesu hrvatskog naroda.

Dosta je toga da se sve što je hrvatskoproglašava  ustaškom idejom. Ti mladi koji su se okupili na koncertu, u većini, nažalost malo znaju o stvaranju hrvatske države i njezinim žrtvama, a još manje što je bilo kad je bilo, kad je vladao maršal Tito.

Da je Milanović 1991. bio tamo gdje je trebalo, gdje je krv tekla u potocima, možda bi imao pravo nešto govoriti protiv domoljublja koje mu se očito ne dopada, a ovako svatko će mu reći i pitati ga: Zaštoje dezertirao kad nam je svaki čovjek i svaka puška bila vrijedna poput zlata?

I na kraju, nitko se u Hrvatskoj ne treba  bojati ustaša, jer njih više nema (koliko ih je samo Tito nakon završetka II. svjetskog rata, bez suda i suđenja,  poubijao i poslao na teške robije), što će reći da se „ustaštvo ne budi“, ali sve više smo svjedoci da u Srbiji i Republici Srpskoj ponovno govore i rade na tome da „pokore Hrvate i „ustaše“!

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)

Login Form