HRVATSKI VITEZ SLOBODAN PRALJAK – S NAMA JE! 

POČIVAO U MIRU BOŽJEM! 

(02.01.1945. – 29.11.2017.)

Franjo Cvitković, bivši zapovjednik Vojne policije HVO-a, žestoko je prozvao Andreja Plenkovića za udvorstvo, samovolju i kukavičluk, objašnjavajući zašto su građani Hrvatske na predsjedničkim izborima glasovali za Zorana Milanovića i bojkotirali njegovog nametnutog kandidata Primorca.

Može Tomić, dakako, misliti što ga je volja, pa to i govoriti u medijima u privatnom vlasništvu, no kad se u 2025. godini na nacionalnoj dalekovidnici, koju plaćaju hrvatski porezni obveznici, promiče ideologija iz vremena Karađorđevićeve monarhofašističke diktature, onda je to jasan znak nacionalnog mazohizma.

Dragan Primorac je bio sjajan, a naš je problem što to nismo shvatili. Tako nekako bi glasila parafrazirana izjava ministrice kulture i medija Republike Hrvatske Nine Obuljen Koržinek. Pod “naš” problem, u ovom slučaju je problem građana. Ne HDZ-ovaca.

Da je kadrovska politika najvažnija politika, ustvrdio je još Staljin, a tu mudrost u većoj ili manjoj mjeri baštine svi uspješni lideri na prostorima nekoć socijalističke Europe. Dakle, i u Hrvatskoj. Međutim, teško je uvijek odrediti što je ispravna kadrovska politika te koliko ona ovisi o tomu u kojem se političkom sustavu to kadroviranje odvija.

Tomašević je krajem prošle godine javnosti predstavio jedan od najvećih projekata u svom mandatu – rekonstrukciju stadiona u Kranjčevićevoj, odnosno de facto izgradnju novog stadiona, što nije u skladu sa Zakonom o gradnji i GUP-om Grada Zagreba. Jednim „duboko nemoralnim“ potezom, prema mišljenju struke, Tomašević je iz postupka isključio i susjede, svoje sugrađane.

Posve očekivano, Zoran Milanović pobijedio je Dragana Primorca u drugome krugu predsjedničkih izbora i tako osigurao još pet godina na Pantovčaku. Pobjeda je više nego uvjerljiva i predstavlja vrlo jasnu poruku vodstvu HDZ-a.

Plenković je apsolutno zaslužio ovaj sramotni debakl, ali i više od toga. Da je nasuprot Milanoviću bio i neki drugi Plenkovićev nametnuti kandidat, doživio bi sličan poraz, a gore od Primorca prošao bi samo Plenković.

Plenković došao na prijem SNV-a i poručio što očekuje od Srbije: 'To nas  pitanje opterećuje'

Mrzlo. U Dalmaciji pijavice sišu krv starim stablima, djeca spavaju po trajektima. Tor na dvorištu deset minuta, debeli vuneni mačak petnaest. Stari automobil koji se začudo do sada dobro držao, pokazuje znake autonomne volje. Nakon duljega nagovaranja ipak me vozi do kioska. Pa i ljudi se sve više automatiziraju, sveza čovjeka i robota postaje srdačnom.

U svakom slučaju uz kolosalnu pobjedu Zorana Milanovića jednako je to i kolosalan poraz predsjednika HDZ-a i Vlade Andreja Plenkovića, jer je Dragan Primorac bio njegov izbor. HDZ je u svakom slučaju imao jače kandidate od kontroverznog Dragana Primorca, što je potvrdio i izjavom ministar obrane Ivan Anušić da nije točno kako se nitko u HDZ-u nije želio kandidirati, kako je to rekao Andrej Plenković.

Zoran Milanović jedan je od političara u Republici Hrvatskoj koji na nacionalnoj razini ima najveći broj političkih utakmica u nogama, a u konačnici i povijesni izborni legitimitet, jer rezultati drugog kruga predsjedničkih izbora RH asociraju rezultatski na referendum. Do ovogodišnjih predsjedničkih izbora RH moglo se Zoranu Milanoviću prebaciti da je bio sinonim pobjednika nad ženama.

Mladen Pavković: Milanović vidi „ustaše“ među hrvatskim zastavama i domoljubnim pjesmama!

Pin It

U svezi velikog domoljubnog koncerta u Imotskom, oglasio se i Zoran Milanović, predsjednik RH. U svom obraćanju „narodu“ uz ostalo je istaknuo  da su se „ustaški pozdravi, obilježja i pjesme  koje nedvojbeno slave režim tzv. NDH, nažalost mogli  vidjeti i čuti u Imotskom, prije i tijekom jednog koncerta“ te da nešto takvoga „nemaju i ne smiju imati mjesta u današnjoj, demokratskoj Republici Hrvatskoj!

I ne smiju dobiti pravo javnosti bez sankcija državnih institucija koje su zadužene za javni red i mir, za poštivanje zakona.“ Zatim je nadodao da je „zahvaljujući Vladi Andreja Plenkovića, ustaški  pozdrav dobio dvostruke konotacije, a zapravo su tako otvorena vrata svima onima koji žele zloupotrijebiti uspomenu na hrvatske branitelje iz Domovinskog rata“. I tako dalje i tako redom.

Dakle, kad je vidio masu, poglavito mladog svijeta s nizom hrvatskih zastava i hrvatskim obilježjima, to ga je dirnulo do bola. A kad se u Kumrovcu i po „šumama i gorama“ slavi Jugoslavija i zločinac Josip Broz Tito, tada se ne javlja.  

Naime, ako je za Jugoslavene bila zločinačka NDH, onda je za Hrvate bila i ostala zločinačka – Jugoslavija, protiv čijih smo se tenkova borili i čija je vojska zajedno s velikosrpskim četnicima i domaćim izdajicama .ubijala, klala, otuđivala, rušila… sve što hrvatski diše.

Milanović je „zaboravio“ odgovoriti i svom kolegi, Aleksandru Vučiću, predsjedniku RS, na njegovo pljuvanje i bljuvanje po Hrvatima na protestnom skupu u Loznici, nekoliko dana prije nego smo slavili Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Vučić je tada, uz ostalo, rekao da „Hrvati nisu pobijedili u Oluji nego su išli tenkovima na djecu, žene i starce!“ Na to je mučao kao riba u vodi!

Milanović se nije javio niti ga je smetalo što je prije desetak dana na Vlašiću (BiH) uz nazočnost brojnih četnika, pa i Željka Komšića, hrvatskog, odnosno bošnjačkog člana Predsjedništva  BiH, otkriven  impozantni, 17 metara visok spomenik  „General  Mehmed  Alagić Ljiljan – Ljuta greda“. Alagić (1947.-2003.) je tijekom Domovinskog rata, kao bivši oficir zločinačke JNA, bio zapovjednik nekih korpusa  Armije BiH, iza kojih su ostali  najkrvaviji  zločini nad Hrvatima u Središnjoj  Bosni. Za zločine ga je optužio i Međunarodni sud  za ratne zločine u Haagu, ali iznenadna smrt ga je spasila od osude.

Čitajući Milanovićevo priopćenje može se stječi dojam da se u Hrvatskoj obnavlja ustaštvo, da je hrvatska („Plenkovićeva“) politika kriva čak i za „pobunu Srba 1991.“! Putem šutnje, mučanja i ne zamjeranja srpskoj (četničkoj) politici na određeni se način rehabilitira Srbija, a sotonizira  Hrvatska,odnosno  na taj se način iz godine u godinu, nakon smrti utemeljitelja RH i prvog hrvatskog predsjednika, čiju je bistu baš Milanović dao baciti u nekakvi podrum,  poništava i ono veliko što je hrvatski narod ostvario u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu. Po Milanoviću, Hrvati više „ne smiju“ pjevati domoljubne pjesme i nositi hrvatske zastave, već bi valjda morali i trebali sagnuti glavu  ipokorno prihvatiti  diktate međunarodne zajednice, ali i nekih koji su trenutačno u Hrvatskoj na vlasti.

Hrvate su gonili i zatvarali i ubijali nakon 1945., ali i 1971. godine.  Čitavo se vrijeme, pa i danas, krivotvori povijest, kako bi se Hrvati natjerali  da prihvate neke planove i projekte koji nisu i nikada neće biti u interesu hrvatskog naroda.

Dosta je toga da se sve što je hrvatskoproglašava  ustaškom idejom. Ti mladi koji su se okupili na koncertu, u većini, nažalost malo znaju o stvaranju hrvatske države i njezinim žrtvama, a još manje što je bilo kad je bilo, kad je vladao maršal Tito.

Da je Milanović 1991. bio tamo gdje je trebalo, gdje je krv tekla u potocima, možda bi imao pravo nešto govoriti protiv domoljublja koje mu se očito ne dopada, a ovako svatko će mu reći i pitati ga: Zaštoje dezertirao kad nam je svaki čovjek i svaka puška bila vrijedna poput zlata?

I na kraju, nitko se u Hrvatskoj ne treba  bojati ustaša, jer njih više nema (koliko ih je samo Tito nakon završetka II. svjetskog rata, bez suda i suđenja,  poubijao i poslao na teške robije), što će reći da se „ustaštvo ne budi“, ali sve više smo svjedoci da u Srbiji i Republici Srpskoj ponovno govore i rade na tome da „pokore Hrvate i „ustaše“!

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)

Login Form